Pandorina kutija nije najbolji Dinov album, jer za ‘koplje’ je slabiji od prva tri , no mnogo je uspjeliji i od ‘Big Mamme’ i ‘Svickyja’.
Piše Zlatko Gall
Kontekst je vražja stvar. Ne samo stoga što često puta znade nametnuti dioptriju čitanja djela osjetno drugačiju od one koju je brusio autor, već i zbog opasnosti da se “projekt” zbog “posebnih okolnosti” otkliže u neželjeni prostor unaprijed formiranog “ukusa”.
Zacijelo najočekivaniji album pokojnog Dina Dvornika, famozna “Pandorina kutija”, koju nije uspio za života do kraja završiti, upravo je takav projekt. Album dugo očekivanog Dinovog (napominjem: nikako Dininog!) povratka u negdašnju formu bi, i bez tragedije, valjda bio dočekan s pažnjom starih fanova koji više od desetljeća čekaju nastavak kultne “Afrike” i glazbeničkih insajderskih krugova.
No, posve sigurno, ni Dino ni album – a još manje njegov pilot-singl “Hipnotiziran” – bez “konteksta” smrti “enfant terriblea” domaće glazbene scene ne bi tako okupirali pažnju “opće”, a ne samo glazbene javnosti.
Povratak korijenima
“Pandorina kutija” nije najbolji Dinov album, jer za “koplje” je slabiji od prva tri studijska uratka, no mnogo je uspjeliji i od “Big Mamme” i albuma “Svicky” kao slutnja, nažalost posthumna, mogućeg Dinova novog “kreativnog nereda”. Zapravo, od osam novih skladbi - koliko ih je na albumu uz dva pridružena “bonusa” - sedam ih je na tragu prvih dvaju LP-ja, projekata koji su i najbolji komadi u ukupnoj glazbenoj ostavštini Dina Dvornika.
Povratak starim funk korijenima za Dina je očito bio pravi potez iako, naravno, svaka od skladbi nadahnutih starim materijalom ima i neizbježne - konkretne ili asocijativne - dodirne točke s općim mjestima s debuta i “Kreativnog nereda”.
“Iden ća ka i moj ćaća” – koja otvara album – ima tekst Vjerana Mišurca (predvodnika “Zinedin Zidana”) čiji bi uvodni stihovi “ti misliš da ja mislim da ti misliš da ja mislim da ti misliš...” u izvedbi svakog drugog osim Dina Dvornika zvučali kao buncanje ili čista sprdnja.
No, Dinova “parlatina” iznad vrućeg funk ritma sa šarmantnim upadima retro zvuka “Rhodesa”, koji je ponovno u modi nakon Amy Winehouse i cijele plejade mlađih autora sklonih obnovi “crnog zvuka”, te s doličnim gitarskim dodacima Alena Svetlopetrića, Jexa i Baneta, stvara ugođaj blizak “Zašto praviš slona od mene”; skladbe koja je očito poslužila i kao - makar okvirni - obrazac.
Neka vas naslov skladbe ne zavara, iako je tekst danas moguće interpretirati i kao slutnju vlastita kraja, “Iden ća ka i moj ćaća” furiozni je i praskavi funk broj. Jedini “minus” su sintetski puhači koji - kao i na cijelom albumu - projektu povremeno daju okus konfekcijskog “low budgeta”.
Baladni Pelin i med
“Hipnotiziran”, koji je kao singl najavio “Pandorinu kutiju”, netipičan je broj za album, jer njegove gitarske fraze i zvuk naslonjen na “Red Hot Chili Peppers” iz funk-metal dana nije pravilo, nego doista iznimka. Ideja, koju potpisuje sam Dino, tipičan je komad iz radionice koja je dala “Udri jače manijače” i “Afriku”, budući da zvuči kao sretan “kompromis” između ova dva broja. I opet zamjerka ide na aranžmansko-producentska rješenja i sintesajzerski hladni zvuk. Komplimente, pak, valja udijeliti samome Dinu, basu Alena Svetlopetrića i Jexovoj funk gitari.
“Ideja” je poletan broj, naprosto idealan za diskoteke i dostojan starog Dinova majstorstva.
“Više ili manje”, plod kolaboracije Dina i Srđana Sekulovića, solidan je komad funk stilizacije zavodljivog ritma i refrena, no ponovno “sirotinjske” produkcije.
“Pelin i med”, balada istog autorskog para, na tragu je najboljih Dinovih laganica poput “Ljubav se zove imenom tvojim”. Primisli na Stevieja Wondera, naglašene i usnom harmonikom Nevena Mijača, dobar aranžman u kojemu su mjesta našli i “živi” gudači, sjajan Dino u naglašeno emocionalnom izdanju te raskošni gitarski slojevi uz začin klavira i Fender Rhodesa, bezgrješno funkcioniraju u rasnoj i izvanvremenoj baladi koja će, uvjeren sam, biti među izvođenijim brojevima s albuma.
“Zašto mi radiš to” iz obiteljske kuhinje Dina i Danijele, koja je napisala tekst, otvara lucidno ubačena Banetova “claptonovska” gitara iznad bujne funkoidne podloge, no dojam su ponovno pokvarili sintetski puhači.
“Nadahnuće” je pak zgodan retro funk na tragu provjerenih standarda poput “Ti si mi u mislima”, a zaključna “Ljubav do boli” uspjela autorska kolaboracija Dina i Sime Mraovića, koji je potpisao duhoviti tekst.
Božićni urnebes
Prvi i bolji od dva “bonusa”, “Sretan Božić, sretna Nova godina” (drugi je, naime, remiks “Hipnotiziran”), a kojega je, nakon Dinove smrti, “dovršio” Davor Gobac, jedan je od, priznajem, neočekivanih bisera albuma. Umjesto kenjkavog pokušaja kramarenja na božićnoj patetici i novogodišnjem kič-sentimentu, Dino i Gobac su složili svoj drsko osobni, osebujni i ispovjedni božićni “song”.
Zavodljiv i upečatljiv refren zaslužuje frenetičnu radijsku vrtnju koju, nemojmo se lagati, može ugroziti samo licemjerje radijskih urednika kojima mogu smetati “blasfemični” stihovi poput “život nam se onda promijenio u hipu, još i danas seru da smo ostali na tripu”.
Bi li nakon otvaranja “Pandorine kutije” za Dina na dnu ostala mrva vedrine i šaka optimizma na kojima bi mogao nastaviti ponovno probuđenu karijeru? Odgovor, naravno, nikada nećemo saznati, no album je, gle “zajeba sudbine”, ipak navijestio neupitni izlazak iz krize kao više no solidna podloga za novi Dinov doskok do vrha. Do zvijezda gdje je, postoji li raj za funkere, Dino ionako već veliki gazda!
Posthumni zgodici
Još tamo od Janis Joplin, Jima Morrisona, Elvisa i Hendrixa, pa do Lennona, Marleyja, Sida Viciousa, Freddieja Mercuryja ili pak Joea Strummera i Kurta Cobaina, “posthumni” su diskografski proizvodi – bez obzira na svoju kvalitetu – plijenili pažnju fanova postajući, nerijetko, i najveći komercijalni zgodici preminule zvijezde.
Vrag će ga znati hoće li se baš to dogoditi “Pandorinoj kutiji”, no zna li se da je pilot-singl “Hipnotiziran” postao neupitni hit sezone, nije teško pretpostaviti da će Dinov posthumni album prigrliti i radijski urednici i publika.
Srećom – uglavnom s razlogom!
Album u prodaji 29. studenog
“Pandorina kutija” na tržište će izići 29. studenoga pod etiketom “Dancing Beara”. Dan prije, s početkom u 22 sata, u “Saloonu” će biti organizirana večer “Tribute to Dino Dvornik”.
Slobodna Dalmacija




