Trebalo bi napraviti reviziju ugovora s Vatikanom - Hrvatska i svijet - Vijesti / Trogir

U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, prilog Spektar, Stipe Mesić poziva na reviziju ugovora koje je Hrvatska sklopila sa Vatikanom 1998. godine. Ti su ugovori, kaže Mesić, pisani na jedan način, bez transparentnosti i javnog uvida u pregovore; bez obzira na to što se radi o Svetoj Stolici, javnost je morala o tome biti više obaviještena. Valjda se htjelo dobiti veću naklonost Svete Stolice i išlo se na ugovor kakav vjerojatno nema nitko u Europi.
Vlada je uvela harač, tisuće ljudi ostaju bez posla, država grca u dugovima, a Crkva i dalje, sukladno Međudržavnom ugovoru između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima, godišnje neometano prima više od 300 milijuna izravnih uplata u svoju blagajnu, kao i desetke milijuna kuna “sa strane”. Tu su još stotine milijuna kuna u novcu i nekretninama koje doniraju općine, gradovi, županije kao i Vlada RH. Iako u ugovoru sa Svetom Stolicom jasno stoji da se taj kontroverzni dokument može mijenjati ako se bitno promijene prilike u kojima je potpisan, nitko do sada, makar i neslužbeno, nije povukao pitanje revizije tog ugovora, i to sukladno članku 15., koji kaže: “Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima”. Prilike su se bitno promijenile, prije svega one gospodarske, ali ni jedna Vlada, kao ni opozicija, nije stavila na tapet mijenjanje tog ugovora. Tuđmanov nasljednik Stipe Mesić, iako je više puta kritizirao poteze pojedinih svećenika, nije se doticao spomenutog ugovora.

Zašto niste pokrenuli reviziju ugovora s Vatikanom? I sam ugovor nalaže da ga se mora mijenjati ako se promijene prilike, a prilike su se, posebno gospodarske, promijenile.

Svakako, sada je prilika da se i na to ide, ali mora biti stvorena klima.

Ali taj članak baš nalaže “ako se promijene prilike, ugovor se mora mijenjati”?

Točno, točno. Hrvatska Vlada bi o tome morala voditi računa.

Pozivate li da se napravi revizija?

Budući da je taj Ugovor pisan na jedan način, a da nije bilo transparentnosti, nije bilo javnog uvida u pregovore, bez obzira što se radi o Svetoj Stolici, javnost je morala o tome biti više obaviještena. Valjda se htjela dobiti veća naklonost Svete Stolice i išlo se na ugovor kakav nitko, meni se čini, nema u Europi.

Pozivate li sada da se napravi revizija?

Mislim da bi to sada bilo dobro.

Tuđmanov dar Crkvi

I tako je aktualni predsjednik Mesić, iako je pomalo oklijevao, ipak na kraju javno pozvao Vladu Republike Hrvatske i Jadranku Kosor da krenu u reviziju ugovora. Mesić je do sada napadao direktore javnih ustanova koji su postavljali križeve, biskupe i njihove propovijedi, ali sada je, premda na kraju svog mandata, prozvao Crkvu zbog silnih milijuna koje dobiva iz proračuna zahvaljujući spornom ugovoru. Mesić je dirnuo u blagajnu, a to Katolička crkva teško oprašta.

Podsjetimo se što je Tuđman dao Crkvi. Međudržavnim ugovorom s Vatikanom Franjo Tuđman je Crkvi dopustio da ne plaća porez na milodare i milostinju; katoličkog biskupa se mora obavijestiti ako se nekog svećenika liši slobode; gradovima i općinama se nalaže da u urbanističkim planovima predvide mjesta za crkve; gradonačelnicima i načelnicima sugerira se da na prijedlog biskupa daju novac iz gradske ili općinske blagajne.

Da bi Katolička crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, RH će joj mjesečno davati iz proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa u RH - stoji, među ostalim, u ugovoru potpisanom 9. listopada 1998., a potvrdio ga je Sabor.

Osim toga Ugovor je stavio cijelu zemlju u podređen položaj. Stoji, naime, i da će “na preporuku dijecezanskog biskupa državne vlasti svake godine razmatrati, odobriti i financijski pomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke crkve”. Da je Crkva iznad zakona, svjedoči i to što u Ugovoru stoji i da će urbanistički planovi općina i gradova, a na prijedlog dijecezanskog biskupa, “predvidjeti prikladne lokacije za izgradnju novih crkava i crkvenih zgrada potrebnih za bogoslužje i pastoralni rad”.

Ugovor zapovijeda i da gradovi i općine daju novac Crkvi: “Budući da pastoralna središta osiguravaju javnu službu korisnu društvenoj sredini, mjerodavna tijela pridonosit će izgradnji i obnovi crkvenih zgrada prema svojim mogućnostima”.

Hrvatska sa Svetom Stolicom ima potpisana četiri međudržavna ugovora, a u svakom od njih bitno mjesto zauzimaju financijski izdaci. Primjerice, u ugovoru o dušebrižništvu vjernika, vojnika i policajaca stoji: “Vojnoga ordinarija slobodno će imenovati Vrhovni Svećenik, prethodno o tome obavijestivši hrvatsku Vladu, a Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnoga ordinarija i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoslužje”. Ne trebamo spominjati da se tu radi o velikom broju crkvenih zaposlenika kao i luksuznim nekretninama za koje novac opet moraju, porezom, dati građani.

Bojana Genov i Ženska mreža Hrvatske nekoliko su puta upozoravale na sporni ugovor te su pokušale i pred Ustavnim sudom osporiti njegovu valjanost.

Pripremili smo tužbu, ali su nas naši pravnici upozorili da će se, baš kao i u slučaju vjeronauka u školama, Ustavni sud proglasiti nenadležnim, jer ustavni suci se izvlače iz te vruće kaše i tvrde da nigdje izrijekom ne piše da se oni moraju baviti time. Znači, ne postoji ni jedno tijelo koje može razvrgnuti taj sramotni ugovor kojim je cijela zemlja stavljena u podređeni položaj, a Crkva je postala država u državi - kaže Genov protestirajući zbog silnog novca koji Crkva dobiva dok narod jedva spaja kraj s krajem, a porezom sirotinja puni svećeničku blagajnu. - To je golem novac.

Stranke se boje Crkve i ne žele mijenjati taj sramotni ugovor. Misle da će ih javnost osuditi, ali to nije istina. Do nas dolaze glasovi i vjernika i nevjernika koji protestiraju zbog ovakog rasipanja novca građana. Smeta im tolika koncentracija financijske i svake druge moći u rukama svećenstva.

Kod mene, ali i kod ostalih građana javlja se osjećaj bespomoćnosti jer bismo htjeli, a ne možemo, promijeniti taj ugovor. Ustavni sud se proglasio nenadležnim, ne postoji ni jedno tijelo koje može nešto učiniti, ostaje samo politički put, ali nitko nema hrabrosti za takvo što - kaže Genov.

Slobodna Dalmacija, Spektar, 6. 2. 2010.
Saša Jadrijević Tomas