Pišem, dakle jesam - Vijesti / Trogir

Ljudski potencijal

Napisala/o Ružica Jakšić | Srijeda, 10/03/2010 | (0) Komentari

Poveznice:

U zadnje vrijeme, kroz nove mogućnosti zapošljavanja često ćemo se susresti sa terminom ljudski potencijali.Takvi oglasi za posao ne traže strogo određene struke, uglavnom obuhvaćaju široke društvene znanosti.

Što su uopće ljudski potencijali?
Do koje granice sežu ljudske mogućnosti?
Koliko je stvari koje možemo napraviti,a nismo nikada probali?
Koliko…

Cilu zimu ne mogu stupit u kontakt sa familijon u Zagrebu. Jer su oni gori, za razliku od nas, prezaposleni, u gužvi, i pod stresom. Nemaju ti oni vrimena za laprdanje priko telefona. Narafski, mi u Splitu, po cile božje dane ništa ne radimo, samo ležimo ispod maslina i palmi, igramo na briškulu i trešetu i mrdamo samo ono kad nan gradonačelnik prođe ceston u ferariju a mi mu mavamo.

Kad se nađen sa prijatejicaman na kavu najviše ćakulamo od muškima i svin ostalin nevojama šta nas spopadaju u ovomen životu. Više-manje smo sve izrastavjane od mužova, pa tako sa sigune udajenosti od braka koji put čak rečemo i koju lipu o muškomen rodu. Niki dan smo imale i momenat prosvitljenja pa smo počele o novin tehnologijaman i svin čudima modernoga vrimena. Koliko su nan te…

CIJELA gungula oko Ide Prester, analnog seksa, Tarika Filipovića i tobože skandaloznih izjava u vrlo je kratkom vremenu poprimila abnormalne razmjere što vas u konačnici tjera da se zapitate jesmo li mi glupi, aseksualni, ludi ili je seks zaista najgora stvar na svijetu. “Šokantna izjava”, “SLUČAJ Ide Prester”, “neće biti ISTRAGE kojom bi se ustanovila eventualna…

Još bi nam mogla desiti se inauguracija
Desiti velim
A ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim…

Usrdno se nadam da mi časni starina Dobriša Cesarić neće uzeti za zlo što sam oskrnavio njegovu pjesmu, ali vjerujte mi nije iz loše namjere, jednostavno, toliko sam ponešen današnjom inauguracijom da se teško mogu othrvati osjećajima ponosa, slave i…

Nisan bila na koncertu Zdravka Čolića, pa san ki svaki ozbijni novinar uzela izjave očevidaca da bi mogla izvijestit pučanstvo. Prema daklem izjavama očevidaca sa koncerta, Spaladijum arena je bila krcata, žene su skričale i itale ređipete naočigled svojih zaprepaštenih mužova, atmosfera je bila ka na Hajduka dok je još igra nogomet, i sve u svemu bija je to jedan opći narodni dernek.…

Da me odvedu negdje gdje ljeti nema cvrčaka, ja ne bih ni znala da je ljeto. Vjerojatno bi se, u tom izostanku njihovog zvuka, osjećala kao čovjek koji naglo ostane bez jednog osjetila. Najvažnije osjetilo za ljeto je, zbog cvrčaka, sluh. Sluhom osjećam vrućinu, sluhom se znojim, sluhom tražim hladovinu. More također dolazi mome tijelu kroz uši...sve što ljeto jest, sve ono predivno ,…

Hrvaacka je naajbojaa! Zaurlačila mi prijatejica na telefon. Ja njoj govorin da je to relativno, jer da Hrvacka ima tri boje, i da na koju boju onda misli kad reče da je Hrvacka boja naj boja. Ona meni da ‘bente neinformiranu jel’ ti znaš da smo u polufinalu??? Pitan ja da jel’ sa sve tri boje?

Najutila se i tila poklopit pa san jon rekla da se zafrkajen i da narafski da znan da…

Kad san polagala vozački maltretiralo me sa pješačkin prijelazima do iznemoglosti.
Pješak je Bog, i gotovo.

Jesil’ naiša na pješački, stani. Puštaj pješaka da prođe, pa makar se njemu ne prilazilo.
Ako triba, izađi iz auta, uvati ga za vrat, i natiraj ga da priđe.

To san naučila tako šta me bacilo na prvom vozačkom. Zbog jednoga šta je samo staja…

U prvo vrime san bila skroz oduševjena sa tin opcijaman čatanja na konpjutoru. Klikneš lipo na onoga s kin oćeš ćakulat, olitiga čatat, otvori ti se mali prozor i pričaš sa čovikon u takozvanon realnon vrimenu. Isto ka da naprimjer sidite skupa za stolon i pijete kavu. Međutin kako san ja malo ka priko svake mire komunikativna tako iman puno prijateja pa se zna dogodit da mi se na konpjutoru…

Bez obzira u što je netko vjerovao prije ovog zadnjeg rata, kojom je zastavom mahao, kojemu se Bogu molio, ili, u kojeg Boga nije vjerovao i kojom zastavom je odbijao mahati, bez obzira da li je nosio pušku ili ju je odbijao staviti na rame, nekako mi se čini da smo mi, preživjeli, iz ovog rata izašli svi za nijansu… tužniji

Saznali smo, naime, koliko god se i opirali dodiru…

U onomen mome portunu uvik neki skandali. Taman san se vraćala iz spize, a spizu uvik obavljan u dućanu od..ne smin reć, jer ga se ne smi spominjat u medijiman, u svakon slučaju, vraćan se ja tako i veselo mavan sa onon žuton keson kadli me zaskoči susida od ispod mene sa najnovijin tračon.

- Jes’ ti čula ono, a, jes’ čula??
- Kojo? - pitan ja i pravin se da ne znan…

Puno se veselin Božiću i Novoj godini. Jer zahvaljujući mojoj familiji u kojoj svi imamo malo pomaknuti osjećaj za vrime, božićna drvca, snig u Zagori i tenperatura između 0 i 10 stupnjova su...prvi vjesnici lita. Naime, kod nas tradicionalno postoje samo dva godišnja doba.
Lito, i „Još malo pa lito“.
Drugin ričima, sad se naprimjer nalazimo u tom dilu godine koje se…

Tko bi ikada pomislio da će Bozanić zavapiti za prošlim vremenima? Dobro, nije bilo baš tako, nije se kleo u komunizam već ga je po običaju uglavnom samo kleo, ali je diskretno gotovo zažalio za danima kada se Božić slavio u intimi doma, jer ovo što se danas događa također ga nikako ne veseli. Tada je, kaže, javno slavljenje bilo zabranjeno. Što je točno pri tome mislio šef Kaptola…

Neki judi govoru da je prije bilo lipše, znate u ona vrimena koja ne bi tila imentovat da se ko ne uvridi. Kad ih pitan zašto in je prije bilo bolje, onda počnu nabrajat da kako se moglo i imalo.  Te bilo je bolje zdravstvo, te bilo je pametnije školstvo, te imali smo, bančili smo, sve je bilo pod kontrolon, a ne ka danas, ne zna se ni ko pije ni ko plaća. Ja bome mislin da se nikad ka…