Vinko Brkan: Ja partizana kupio, ja prodao, eno vam ga na “rehabilitaciji”…

Kip Krista nenadano se pojavio i izazvao zahtjeve da se ukloni. S druge strane, skulptura partizana je netragom nestala, izazvavši zahtjeve da se - vrati.
 Ali, to više nije moguće, jer je vlasnik tvrtke za prikupljanje otpada Vinko Brkan prodao kip partizana u otpad za, procjenjuje se, 27.000 kuna.

Stvar je još zanimljivija jer je zahtjev za povratom skulpture borca, koja je definitivno nestala još prije pet godina, stigao baš sada, kada je na vlast u državi stigla lijeva koalicija.

 

Ogorčenje iz NOR-a

Naime, na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Drago Mindoljević, vijećnik SDP-a, koji je ujedno i predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista u Trogiru, tijekom aktualnog sata zatražio je od gradonačelnika Damira Rilje da zaduži mjerodavne gradske službe neka kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu provjere što je s prijavom trogirske policije iz 2007. godine, vezanom za nestanak brončane skulpture borca iz NOR-a.

Taj kip bio je postavljen u bivšem spomen-parku palim borcima i žrtvama fašističkog terora pokraj kule Kamerlengo. Skulptura partizana s puškom na ramenu i ručnom bombom u ruci u zamahu djelo je akademskog kipara Ivana Mirkovića te je odlukom Ministarstva kulture proglašena zaštićenim spomenikom kulture od državne važnosti.

Podsjetivši na te činjenice, Mindoljević naglašava kako Udruga kojoj je na čelu ima informaciju da je skulptura prodana kao sekundarna sirovina za otpad.

- To je nedopustivo i dodatni razlog da se hitno raspetlja misterij oko skulpture. Ako se utvrdi da je to istina, Udruga od Grada Trogira traži da se procijeni njezina vrijednost, a odštetu bi trebao platiti počinitelj - rekao je Mindoljević.

Novac od odštete će Udruga antifašista utrošiti za obnovu drugih spomenika NOB-a na području Trogira koji su oštećeni - ustvrdio je Mindoljević.

No, on zna i što se sve događalo sa spomenikom. Do početka devedesetih godina pokraj kule Kamerlengo Trogir je imao spomen-park borcima NOB-a poginulim od 1941. do 1945. godine, kao i žrtvama fašističkog terora, koji je krasila brončana figura borca.

- Vandali nisu imali mira, te su na spomenik 1994. godine postavili eksploziv i minirali ga. U miniranju je skulptura znatno oštećena - govori Mindoljević.

Ignorancija iz Grada

 

 

- Po nalogu tadašnje vlasti kip je uklonjen i deponiran u prostor gradskog komunalnog poduzeća Dobrić u Planom, gdje je ostao skoro 13 godina. Odatle je, 2007. godine, odvezena u privatnu firmu Brkan-Plano, gdje joj se potpuno gubi trag pa se do danas ne zna precizno što se s njom dogodilo - kazao je Mindoljević.

Podsjetio je kako je posljednji siguran trag o skulpturi zabilježen kada je odvožena iz tvrtke Dobrić u firmu Brkan-Plano. Naime, to je dokumentirano fotografijama transportiranja jer su radnici Dobrića i građani to sve snimili i prijavili njegovoj udruzi.

Mindoljević nije mirovao na tu dojavu. On i članovi njegove udruge izašli su na teren i svojim se očima uvjerili da je pokraj velike vage u prostoru tvrtke Brkan-Plano tada stajala skulptura borca iz parka.

- To smo, dakako, prijavili policiji koja je potvrdila naša saznanja i naložila Udruzi da preuzmemo skulpturu. Budući da Udruga nije imala odgovarajuće mjesto gdje će je smjestiti, zatražili smo od gradskog Muzeja da oni to učine. Ali, tamo su ih odbili s obrazloženjem da zbog veličine skulpture (viša od dva metra i teška oko 900 kilograma) nema prostora gdje bi se postavila.

- Iako je skulptura u vlasništvu Grada, ni tadašnji gradonačelnik Trogira Vedran Rožić ni njegovo Poglavarstvo nisu učinili ništa da se sačuva - optužuje Mindoljević.

Policija je, naveo je dalje Mindoljević, tvrtki Brkan-Plano uz potvrdu o oduzimanju predmeta oduzela skulpturu te vlasniku naložila čuvanje do okončanja istražnog postupka. Međutim, ne zna se što je s postupkom, a skulptura je nestala. Udruga i trogirska javnost žele nakon 17 godina znati je li vlasnik tvrtke Brkan-Plano uistinu skulpturu prodao u otpad, što je sramotno - oštro je kazao Mindoljević.

 

Znameniti rođak Vinko

Taj istup na sjednici Gradskog vijeća odmah je izazvao i reakciju prozvanog vlasnika tvrtke Brkan-Plano. Riječ je o Vinku Brkanu, imenjaku, prezimenjaku i rođaku čuvenog Vinka Brkana, dugogodišnjeg HDZ-ova dogradonačelnika Trogira, alfe i omege toga grada.

Bez njegova se znanja ništa nije moglo, bio je dugogodišnja siva eminencija trogirskog HDZ-a.

Toga Vinka Brkana se, uz ostale okrivljenike, tereti potvrđenom optužnicom za višemilijunsku štetu u gradskoj blagajni, brojne makinacije, financiranje privatnih projekata gradskim sredstvima...

Njegov rođak, trenutni gradski vijećnik HDZ-a, vlasnik je tvrtke koja se, među ostalim, bavi otkupom i prodajom starog željeza. Kratko je odgovorio Mindoljeviću:

- Partizan je kupljen, plaćen i otišao je u Italiju na “rehabilitaciju”. Nije istina da se vodi istraga o tome. Prijatelju, ako tebi triba, iman tonu crvene bronce za novi - rekao je Brkan Mindoljeviću.

Naknadno nam je Brkan kazao kako je skulpturu prije pet godina kupio od tvrtke Dobrić dok je direktor bio Ivan Tomaš. Kilogram bronce platio je, veli, po 14 kuna, a potvrdio je da je bila teška 900 kg.

Za koliko novca je prodao partizana ostala je tajna, o tome nije htio govoriti.

Međutim, u Hrvatskoj se cijena kilograma bronce u otkupu trenutačno kreće između 25 i 30 kuna, na inozemnom oko 4,5 dolara, što je zapravo isto, oko 27 kuna. Ako je Brkan kilogram spomeničke bronce platio po 14 kuna, iskeširao je 12.600 kuna za skulpturu. Nadalje, ako je prodao za 30 kuna po kilogramu, dobio je 27 tisuća kuna, što znači da je vjerojatno zaradio 14.400 kuna.

 

Sve na policiji  Gradonačelnik Damir Rilje potvrdio je da se glede skulpture vodi istraga. - Kulturno vijeće grada Trogira razmotrit će i što je sa spornom skulpturom. Mislim da svi spomenici trebaju imati svoje mjesto u gradu. Ne bih htio zadirati u postupak koji vodi policija, ali zahtijevat ćemo da se istraži kamo je skulptura nestala - zaključio je gradonačelnik.

Ledina Kada je HDZ bio na vlasti, prije osam godina “nestao” je i spomen-park pokraj kule. Na njegovo mjesto predviđali su izgraditi ljetnu pozornicu. No, posijali su travu koja, jedina, i dandanas tamo stoji. Nekih sadržaja nema.

 

 

Bombu iz renesanse pretopili u klizni ležaj Dalmatinci, tradicionalisti kakvi već jesu, vole spomenike. Graditi i rušiti. Simbolika im opaja dušu, a ako uz to kapne štogod u džepić ili donese političke punte, onda bronca iz prethodnog sistema poprima razmjere najvažnije stvari na svijetu. Kerum i njegova predizborna zbirka kipova, od marjanskoga najvećeg Isusa na svijetu, do Tuđmana na Rivi, kojima se protivi struka, građani, zdrav razum i urbane užance, ući će u anale dalmatinske kunsthistorike, ali ni Trogir ne zaostaje. Nedavno je na cimatoriju pred katedralom svetoga Lovre, dakle na mjestu gdje je sve ‘iz vremena’, postavljen spomenik Kristu od poliestera i kamene prašine, replika izgubljene skulpture Nikole Firentinca, za koji nema dokaza da je ondje ikad i stajala. A sada se, jačanjem lijevoga političkog vjetra na državnoj razini, povuklo pitanje spomenika partizanu miniranog 1994., a iščezlog 2007. godine. Brončani trag vodi do nekadašnjega svemoćnog dogradonačelnika Vinka Brkana, a od njega preko njegova imenjaka do topilišta u Italiji, gdje je kip Ivana Mirkovića prodan kao – sekundarna sirovina. Pa ako borcu s puškom i bombom pod kulom Kamerlengo i nije mjesto u povijesnoj jezgri renesansnoga grada, svakako je nenormalno i protuzakonito spomenik antifašizmu, zaštićen kao spomenik kuture, pretopiti u cijevi, šipke, profile, klizne ležajeve, omotače brodskih osovina... Kako je naveo Brkan na sjednici Gradskog vijeća, kip je otišao na “rehabilitaciju”. I to, gle opet simbolike, u Italiju! Damir ŠARAC