Kip Krista na Cimatoriju: Mjesto mu je na groblju ili u parku

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Filozofski fakultet iz Splita 7. prosinca u Muzeju grada Trogira organizirao je predavanje za studente druge godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti te likovne kulture i likovne umjetnosti.

Predavanje je bilo posvećeno kiparstvu Nikole Firentinca. Predavač je bio dr.Samo Štefanac iz Ljubljane, inače veliki poznavatelj opusa toga kipara. Naime, Samo Štefanac autor je monografije o Nikoli Firentincu te smo ga ovom prigodom upitali što misli o postavljanju kipa Krista Uzašašća na Cimatoriju.

Njegovo mišljenje objavljujemo u cjelosti.

Teza Igora Fiskovića o izvornom smještaju Nikolinog kipa iz 1487, na stup ispred katedrale (PPUD 41, 2005/2007) je interesantna i donekle moguća, međutim u samom članku nije dokazana: nema povijesnih izvora koji bi izravno dokazivali da je na groblju stajao upravo spomenuti kip. Tako to ostaje hipoteza, i sa stručnog gledišta je vrlo sporno postavljanje rekonstrukcije nečega što nije pouzdano dokazano na tobožno izvorno mjesto (prvobitna lokacija spomenika također nije utvrđena);

- prostor između katedrale i Cipikove palače, nekada groblje, danas nam se pokazuje kao jedan vrlo vrijedan diskretno barokiziran srednjovjekovni ambijent, koji ima - upravo zbog diskretnosti baroknog zahvata, koji se ograničuje na ogradu s piramidom na uglu - velike kvalitete, jer vizualno ne kolidira ni s fasadom katedrale ni s fasadom Cipikove palače te omogučava neometane poglede sa svih strana. Unošenje relativno velike skulpture i masivnog stupa na ovaj mali prostor i njegov smještaj u osovinu trga ispred glavnog ulaza u crkvu je vrlo problematičan i više puta bilo je već naglašeno kako on zaklanja Radovanov portal i Cipikovu palaču. Mogu dodati da smještaj stupa između prilaza na trg i glavnog ulaza u katedralu (koji je doduše rijetko otvoren) može smetati i nekim istaknutim crkvenim obredima kada se otvaraju glavna vrata i vrše se procesije jer bi u tom slučaju predstavljao čak i fizičku prepreku za kretanje. Uz to vrijedi somenuti da postavljanje Spasitelja ispred crkve na način da joj okreće leđa nije ni ikonografski opravdan, što također postavlja pod upitnik tezu da je stajao na ovom mjestu: vjerojatnije se čini da je u izvorima spomenuti stup stajao negdje sa strane ili čak uza samu fasadu crkve a ne na sredini;

- ni rješenje kao što vidimo danas nije uspiješno: budući da nema podataka o stupu (znamo da je bio iz mramora i da je u 17. stoljeću razrezan da bi bili njegovi djelovi ugrađeni u oltar sv. Ivana) i njegovim dimenzijama, rekonstrukcija je plod čiste fantazije konzervatora i restauratora: odljev kipa stoji na masivnom stupu s kapitelom za kojeg nije jasno koji stil (ili razdoblje) imitira, a nije ni usklađen s bazom kipa: nije isključeno da je i prvobitno stup s kipom Krista bio neka improvizacija i dijelovi nisu bili usklađeni (sličnih slučajeva ima nekoliko), ali ako nemamo podataka kakva je to improvizacija bila, ne bi trebalo ići u rekonstrukciju s toliko špekulacije (čak i kad se kod nekih restauratorskih zahvata nađu dobro sačuvani dijelovi neke građevine iz starijeg razdoblja, ne ide se u rekonstrukciju dok nije utvrđeno da rekonstrukcije neće nanijeti štete kasnijim fazama na spomeniku);

- Nikolin kip Krista Uzašašća nije slaba skulptura kako tvrde neki povijesničari umjetnosti: da danas ne djeluje uvjerljivo, kriv je način kako je prezentiran, jer je bio predviđen za nišu (i to trapezastu središnju nišu u Ursinijevoj kapeli) a ne za prazan prostor, pa je i stoga njegovo postavljanje na stup (i kad se radi o kopiji) problematično i zbog toga, jer donosi posjetiocu pogrešan utisak o sposobnostima ovoga vrsnog kipara;

- teško zamišljam koju zanimljivu priču će moći turistički vodiči ispričati gostima, kako se predpostavlja. Možda priču o jednoj ne najboljoj odluci trogirskih vlasti i konzervatora?

- šta napraviti sada? Ništa nije još izgubljeno, dok stup ne postaje u očima stanovništva integralni dio trogirskog uličnog inventara i dok njegovo postojanje ne bude postalo opravdanje za neke buduće zahvate koji bi nanijeli štetu "dalmatinskoj Firenci" kako bi trebalo katkad nazvati Trogir. Najbolje bi bilo da se na trgu uspostavi izvorno stanje, a stup s kopijom kipa preseli na pogodnije mjesto: moglo bi to biti (kao što su neki već predložili) gradsko groblje, gdje je bio kip u društvu drugih Nikolinih djela preživio dugo vrijeme, a može se tražiti i neko drugo mjesto - možda gradski park, možda drugdje...