.

Iz Afrike na Bliski istok
– Ovo je jedno od najznačajnijih otkrića molekularne biologije, genetike, antropologije i paleoantropologije 21. stoljeća. Potpuno je rekonstruiran genom neandertalca. Proučavanje te mape pokazalo je da su se neandertalci, kao starosjedioce Europe, i ljudi kao pridošlice, u određenom trenutku povijesti križali.

– Neandertalac nam je rođak, ali ne i predak – kaže dr. Pavao Rudan, akademik HAZU i jedan od četvero hrvatskih znanstvenika koji su sudjelovali u tom istraživanju. Dobivene rezultate ocjenjuje iznimno značajnima za znanost jer će pomoći razumijevanju evolucije i procjene razvoja ljudske vrste, a mogli bi pomoći i rasvjetljavanju tajne nestanka neandertalca.

Znanstvenici zaključuju da su se neandertalci s modernim čovjekom križali u trenutku kada se prvi Homo sapiens otisnuo od Afrike. To se najprije moglo dogoditi na području sjeverne Afrike, Levanta ili Arapskog poluotoka. Odatle su se njihovi potomci proširili po Europi, Aziji i Oceaniji.

To je značajno iznenađenje u znanosti o podrijetlu čovjeka prema prijašnjim teorijama. One su redom, sve do lani, izričito tvrdile da do križanja neandertalca i modernog čovjeka nije dolazilo pa i bilo nemoguće.

Voditelj znanstvenog tima Svante Pääbo s leipziškog Instituta “Max Planck” kaže da afrička plemena Yoruba i San u svom genskom kodu nemaju taj slijed karakterističan za DNK neandertalca.

Ljudi koji danas nastanjuju cijelu Europu i Aziju, sve do Papue Nove Gvineje, u svom genomu nose u većoj ili manjoj mjeri i slijed koji ima pečat DNK neandertalca.

Tajne drevnih kostiju

– Dosad smo bili uvjereni da su svi naši geni potekli prije 200.000 godina izvorno iz Afrike i neizmijenjeni su se širili. Pokazuje se da to nije točno. Europski ili azijski čovjek mnogo je bliži neandertalcu, s kojima Afrikanci nemaju ništa. To puno govori o modernom čovjeku kao vrsti koja je dolazila u doticaj i interakciju sa sebi bliskim vrstama, ali nam kaže i da prema njima naša vrsta nije bila zatvorena – govori nam doktorand s toga projekta na Institutu “Max Planck” za evolucijsku antropologiju Tomislav Maričić, hrvatski znanstvenik koji u Leipzigu istražuje već gotovo četiri godine.

Putovanje modernoga čovjeka iz Afrike doista je počelo prije 200.000 godina. Do genske razmjene sa starosjediocima došlo je na putu širenja modernoga čovjeka prije otprilike 100.000 godina, a gen se nastavio širiti prije 60 ili 50 tisuća godina. Prije se držalo da glavnina genskoga materijala potječe iz Afrike, a moderni se čovjek bio susreo s neandertalcem u Europi na njegovu vrhuncu otprije 45.000 do prije tridesetak tisuća godina, nakon čega on polako nestaje.

Mukotrpna slagalica
Sada, kada je genska slika neandertalca potpunija, usporedbe postaju mnogo slikovitije. Ekstrahiranje genoma iz fosila vrlo je mukotrpan posao s obzirom na starost nalaza, pri čemu se genski materijal prilično oštetio. Te su promjene, međutim, prilično zakonomjerne pa im je lako pratiti razvoj. Mnogo je, međutim, teže i osjetljivije posve pouzdano sklopiti cjelovitu mapu genoma iz ulomaka sljedova dekodiranih iz fosila.

Pri ovom su antropološkom istraživanju, u kojemu su sudjelovali znanstvenici iz Njemačke, Hrvatske i SAD-a, korištene kosti neandertalaca pronađene na lokalitetima u Španjolskoj, Rusiji, Njemačkoj i iz špilje Vindije u Hrvatskoj. Tri kosti upravo iz Vindije, osobito izdašne u informacijama o genskoj slici neandertalca, pomogle su da se lakše sklopi cjelovita slika.

Prapredak modernoga čovjeka i neandertalca na evolucijskom stablu rascijepio se u zasebne grane prije 600.000 godina. Zanimljivo je da je otkriveno tek stotinjak “originalnih” gena karakterističnih za modernog čovjeka. Dr. Pääbo je novinarima priznao da nije očekivao da će genom neandertalca biti pročitan za njegova života.

Piše: M. Ambruš-Kiš, R. Bubalo/VLM, B. Karakaš/VLM

Što god joj mi radili, naša planeta se vrti i vrtjet će se, nadajmo se, još dugo. Vrti se unatoč našim destruktivnim nastojanjima da je zaustavimo u toj vrtnji. Često se kaže da je život dar, poklon, blagoslov. To je možda istina, ali očito ova naša ljudska rasa baš i ne cijeni previše poklonjeno joj.

Svi mi želimo i volimo živjeti, a ljubav prema životu podrazumijevala bi valjda poštivanje ove planete s obzirom da voljenje ne znači puno ako objektu naše ljubavi nanosimo bol. Možda će zvučati kao cjepidlačenje, ali svaki put kada na ulicu, u more, kroz prozor automobila ili gdjegod i kakogod bacimo komadić papira, plastike, bilo čega, tim gestom pokazujemo što mislimo o zajedničkom nam svemirskom utočištu.

Svi čuvamo svoje vlastite domove, kuće i stanove, zaboravljajući uporno da bez ove planete, kao zajedničke kuće, ne bi postojali ni naši vlastiti mali domovi, kuće i stanovi. Bilo bi divno, iako zvuči utopistički, kada bi mogli, kao nekada Indijanci, doživljavati ovu kuglu i sve na njoj kao svetinju, kao nešto što nam je dano na korištenje i što nam pripada otprilike onoliko koliko smo spremni to poklonjeno čuvati i poštivati.

Dan planeta Zemlje je proglašen tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju, a bilo bi idealno kada bi nam, napokon, došlo do glave da štiteći Zemlju u stvari štitimo sami sebe i naša buduća pokoljenja. Nadajmo se, dakle, da nam jednoga dana neće trebati konferencije UN-a da bi zaštitili – sami sebe.

e-ćakule: Slobodanka Boba Đuderija

Na svjetskim koridorima komercijalnih letova postoje stotine vulkana koji prijete iznenadnimm erupcijama koje mogu biti opasne čak i za zrakoplove kilometrima udaljenima od eruptivne zone.

Prema bazi podataka vodećeg svjetskog proizvođača putničkih zrakoplova, američkog “Boeinga”, u zadnjih 30 godina više od 90 putničkih zrakoplova s mlaznim motorima pretrpjelo je štete izazvane vulkanskom prašinom. U nekim su slučajevima motori nakratko prestali raditi, no nije bilo fatalnih incidenata.

Svojstva vulkanske prašine su takva da se, između ostalog, lijepi za staklo pilotskog kokpita, može oštetiti rubove krila zrakoplova na kojima su iznimno važni senzori za mjerenje tlaka, brzine i temperature.

Ova je prašina radarski gotovo nevidljiva, a može imati i električni naboj koji ometa rad GPS-a i uređaja zrakoplova. Vulkanski pepeo/prašina se obično sastoji od staklastog materijala, kao što su silikati i različiti minerali koji se tope na temperaturama iznad 600 stupnjeva Celuzijevih.

Unutarnje temperature mlaznih motora prelaze 2000 stupnjeva Celzijevih i potrebne su im goleme količine dotoka zraka da bi radili. Ako prašina dođe u doticaj s mlaznim motorom, ona ulazi u turbinu, zaustavlja se na lopaticama turbine gdje otopljena u obliku cakline ostaje u unutrašnjosti motora.

Vulkanska prašina u mlaznom motoru izaziva erodiranje metalnih dijelova, otežava protok zraka, ali i dovod goriva. Prašina tako sprečava turbinu da poput usisavača snažno uvlači goleme količine zraka.

DENIS KRNIĆ

Predavanjem Trendovi u marketingu i digitalnim medijima u 2010. godini otvorena je u zagrebačkom Hypo centru četvrta konferencija o interaktivnom marketingu FuturAD. Inozemni i domaći stručnjaci predstavili su najnovije svjetske trendove i perspektivu oglašavanja na internetu.

- Transformacija klasičnih medija putem društvenih mreža sve je prisutnija u medijima diljem svijeta, a čitatelji sve više postaju sudionici kreiranja samih vijesti i izvještavanja s pojedinih događaja, rekao je u uvodnom predavanju Kevin Anderson iz britanskog Guardiana.

Objasnio je i kako novinari pozivajući čitatelje da se aktivnije uključe u stvaranje vijesti zapravo pokušavaju saznati što čitatelji znaju, odnosno doći do što većeg broja informacija.Postavlja se istovremeno i pitanje kako istaknuti određenu poruku s obzirom na to da je pojavom digitalne tehnologije došlo do velikog porasta količine dostupnog sadržaja.

-Takav je pristup doveo do toga da su upravo čitatelji otkrili novinarima neke ključne podatke o temama koje su radili, a bilo je i slučajeva da su slučajne turističke snimke otkrile detalje oko, na primjer, pokušaja zataškavanja pretjeranog korištenja sile od strane engleske policije, kaže Anderson.

Interes za internetsko oglašavanje, pokazuju podaci, u stalnom je porastu i u Hrvatskoj, a u svijetu je već dosegnulo visoke razmjere. Tako je, na primjer, u Velikoj Britaniji ulaganje u internetsko oglašavanje prestiglo oglašavanje na televiziji, pa ne čudi velik interes za izlaganje primjera iz prakse s tržišta koji su već prošli ono što hrvatsko tržište prolazi sada.