Niži računi za smeće jedan su od prioriteta ministrice zaštite okoliša. U njezinu se kabinetu ubrzano priprema model naplate odvoza smeća prema volumenu. To će omogućiti da se velik dio kućnog otpada razvrsta i da za odvoz ostane tek – neiskoristivi. Kućanstva će dobiti odvojene posude u koje će se odlagati biootpad i iskoristivi poput papira, pet ambalaže i sl., te vreće na zatvaranje s čipom za neiskoristivi otpad koji će jedini ići na deponij. Pokaže li se da je vreća za otpad koji ide na smetište prevelika, dobit će se manja, a time i – niži račun za smeće. A sve to najkasnije od početka iduće godine.

Kontejneri nadohvat ruke

 Osim brige o okolišu vjerujemo da će građane motivirati i niži računi. Nesavjesni moraju računati na nadzor i nemale kazne. Kad kontrola pokaže da se u vreći nalazi i drugi, a ne samo neiskoristivi otpad, čip, bar kod ili neki treći način identifikacije bit će jasan trag. Da bi to uspješno zaživjelo, kontejneri za papir, staklo, tekstil... građanima moraju biti nadohvat ruke, 50 do 100 metara od kuće. To će biti pravednije od plaćanja odvoza prema broju članova kućanstva – predstavlja ministrica Mirela Holy ideju koju će testirati s forumom za zaštitu okoliša u kojem će biti struka, gospodarstvenici, "zeleni" i predstavnici lokalne uprave.

Cementare zainteresirane

Plaćanje smeća prema volumenu zaokret je koji bi Hrvatskoj napokon omogućio – gospodarenje otpadom. Temelj je Strategija gospodarenja otpadom iz 2005., a cilj je do 2018. količine biootpada odloženog na deponije smanjiti 65 posto.

– Za početak moramo donijeti novi Zakon o otpadu, nadam se u prvoj polovici 2012. To bismo morali i da nemamo obveze prema EU, jer je neodrživo da se prema otpadu, koji može biti velika prijetnja za okoliš, ali i gospodarski izazov i šansa, ponašamo samo kao prema smeću. Strategijom je predviđeno selektivno skupljanje otpada te obrada i recikliranje. Opcija je i spaljivanje komunalnog otpada kao goriva za cementare. Naše su tri cementare zainteresirane i voljela bih da do kraja godine to uspijemo definirati – kaže. Svjesna je nepovjerenja javnosti u spaljivanje otpada.

– Posve opravdano. Dosad se pogodovalo tvrtkama i kapitalu. Želim vratiti povjerenje građana, inzistirat ću da javni interes bude na prvom mjestu – obećava ministrica Mirela Holy.

Forum za slobodu odgoja predstavio je u utorak rezultate istraživanja “Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri: Stavovi i iskustva nereligioznih roditelja prema religiji i vjeronauku u javnim ustanovama , u kojem su sudjelovali nereligiozni roditelji koji ne žele da njihova djeca pohađaju vjeronauk u školi.

Ti su roditelji svjesni kako zbog toga postoji opasnost da njihovu djecu diskriminira većina djece koja pohađa vjeronauk.

Pritom ne vide ništa loše u tome da djeca uče o religiji, ali smatraju da u obrazovanju mora biti zastupljeno više od jedne religije jer se jedino tako mogu povećati tolerancija i razumijevanje kulture kod djece. Iako većina ispitanika nije upisala svoju djecu na vjeronauk, neki su ipak popustili jer ne žele izdvajati dijete iz okoline. I to je razlog zbog kojeg se roditelji bune - djeca nemaju izbor: ili će sjediti na hodniku i u školskoj knjižnici ili su prisiljena prisustvovati satu vjeronauka, iako ga ne pohađaju. Probleme roditelja podržala je i saborska zastupnica Marija Lugarić.

Lugarić smatra da je vjeronauk kontradiktoran s ostalim predmetima u školi budući da ih, kako kaže, negdje uče da je svijet stvorio Bog, a negdje priroda.

Karizmatični europarlamentarac istaknuo je kako je u Hrvatskoj u tijeku napadna kampanja za ulazak u Europsku uniju te da se u tiskanim medijima ne može naći ni jedan članak koji govori o tome zašto Hrvatska ne bi trebala pristupiti Uniji.  

Je li postojala odgovarajuća nacionalna debata po pitanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju, vodi li se poštena kampanja na tu temu, pita se Farage.

"Shvatio sam da EU čini sve što može kako bi potkupila političku klasu u Hrvatskoj. I to im dobro ide", odgovara.

"Hrvatskoj je EU do sada dala 320 milijuna eura, nazivajući to pretpristupnom pomoći. EU je potrošila milijun eura na razmetljivu kampanju u kojoj se objašnjava Hrvatskoj da im je EU jedina nada. Pametno, Hrvatima su dali i visokoplaćene poslove u Europskom parlamentu i komisiji samo da im pokažu kako će im dobro biti, kako će dobro vladajućoj klasi biti ako im se pridruže", upozorava Farage.

Stari komunisti, nastavlja europarlamentarac, još u Hrvatskoj drže sve pozicije moći i "postat će osobno jako imućni ako se Hrvatska pridruži Uniji".

Što je još važnije, ocjenjuje Farage, nema slobodnih medija u Hrvatskoj, nema nacionalne debate o ulasku u EU te je čak ponuđeno 10.000 kuna nagrade onome koji pronađe članak u hrvatskom tisku o tome kako bi bilo loše pristupiti Europskoj uniji.

Cijela je kampanja korumpirana, nastavlja Farage dodavši: "Vidjeli smo to već od EU, ali mislim da je u slučaju Hrvatske još i gore od onoga što sam do sada vidio".

"Ova je zemlja tisuću godina htjela nezavisnost, i 20 godina je ima. Izašli su iz propalog političkog eksperimenta - Jugoslavije. I ako glasaju o pridruženju Europskoj uniji, glasaju o pridruženju novoj Jugoslaviji, propalom političkom eksperimentu koji će implodirati", zaključuje. 

"Gospodarstvo je kliznulo u ono što vjerujemo da je recesija, koja služi samo širenju proračunskih manjkova te dodatno slabi kvalitetu imovine banaka", ističe IIF. Kako dodaju, dolazeći ekonomski podaci za završeno treće tromjesečje i početak četvrtog slabiji su nego što se očekivalo.

Iz IIF-a ističu tako porast nezaposlenosti u Njemačkoj i usporavanje industrijske proizvodnje u eurozoni. Prema njihovim predviđanjima, BDP eurozone će se u četvrtom tromjesečju smanjiti za 2,0 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine. Isti tempo pada nastavit će se, predviđaju, i u prva tri mjeseca iduće godine.

"Slabost u eurozoni može se preliti na ostatak svijeta kroz brojne kanale. Jedan od najizravnijih i najsnažnijih je bankovni sektor", istaknuli su.

Političari probleme čine gorima umjesto da ih rješavaju

IIF-ova procjena ima priličnu težinu, jer je riječ o udruženju koje predstavlja preko 450 banaka i financijskih institucija iz preko 70 zemalja, a polovica njegovih članica locirana je u Europi.

IIF je oštro kritizirao europske političare i način na koji se oni obračunavaju s krizom, pogotovo njihovim javnim istupima. "Njihove akcije problem čine još gorim, a ne manjim", tvrde iz IIF-a. Posebno su se osvrnuli na prošlomjesečni sporazum o drugom izvlačenju Grčke, gdje je IIF bio primoran prihvatiti otpis 50 posto grčkog duga njihovim vjerovnicima. "Program koji je trebao olakšati dužničku situaciju Grčke samo je preplašio investitore i odmaknuo ih od perifernih tržišta", stoji u IIF-ovom izvješću.

Dobre i loše vijesti

Jedina "dobra vijest" dana odnosi se na izvješće koje je pokazalo neočekivani porast povjerenja u njemačkom poslovnom sektoru, što je rezultiralo smanjenjem njihovi prinosa i prvim rastom europskih indeksa u zadnjih sedam dana.

Međutim, razloga za veselje nemaju svi. Prinosi na talijanske obveznice danas su opet probili magičnu granicu od 7 posto, koja se kolokvijalno smatra "alarmom za bailout". U još goroj situaciji našao se Portugal, kojem je Fitch danas spustio kreditni rejting na "junk" razinu, uz oznaku negativne perspektive. To je rezultiralo povišenjem prinosa na njihove obveznice na brutalnih 12,05 posto.

Oni su tijekom intenzivna dvogodišnjeg rada uspjeli detaljno opisati strukturu enzima PARG (poli-ADP-riboza-glikozilaza), koji je otkriven prije 40 godina. Naime, od tada su znanstvenici uzaludno pokušavali pročistiti PARG iz sisavaca, vjerujući da je prisutan samo u višim organizmima.

Znanstveni tim koji vodi dr. Ivan Ahel otkrio je da je PARG prisutan i u bakterijama, istina, u mnogo jednostavnijem obliku, što im je znatno olakšalo posao pročišćavanja i određivanja njegove strukture. Ohrabrujući rezultati njihova istraživanja upravo su objavljeni u prestižnom znanstvenom časopisu “Nature”, što je veliko priznanje.

Kosor je vrlo negativna za 41 posto građana

No, krenimo redom. Jadranka Kosor je na ljestvici koja odražava dojam građana o vodećim političarima u zemlji zauzela tek sedmo mjesto. Kao pozitivnu političarku percipira ju tek osam posto ispitanih građana, uglavnom je pozitivna za njih 18 posto, dok je vrlo negativnom smatra 41 posto, a uglavnom negativnom 28 posto građana. S druge strane, Zoran Milanović zauzeo je drugo mjesto na istoj ljestvici te ga vrlo pozitivnim percipira 11 posto građana, uglavnom pozitivnim 35 posto, dok 23 posto građana šefa SDP-a drže uglavnom negativnim i 22 posto vrlo negativnim političarem. Predsjednik Ivo Josipović i dalje je najpozitivniji hrvatski političar, a vrlo pozitivnim ocjenjuje ga 43 posto ispitanih. Uglavnom pozitivan je za 41 posto, vrlo negativan za pet posto i uglavnom negativan za sedam posto građana. 

HDZ stabilno nepopularan

Gledajući rejtinge stranaka i koalicija, Kukuriku koalicija i dalje je najpopularnija u Hrvatskoj s 38,8 posto podrške, dok je vladajući HDZ daleko ispod njih sa "stabilnih" 20,3 posto podrške. Treće mjesto prema rejtingu stranaka i koalicija zauzeli su Hrvatski laburisti na čelu s Dragutinom Lesarom sa 6,3 posto, a za njima slijedi HSP sa 4,7 posto podrške. Blok "Umirovljenici zajedno" kupe 4,4 posto podrške, dok je HSS spao na niskih 2,5 posto. Sljedeće mjesto dijele HSLS i HDSSB sa 1,6 posto, a za njima slijedi Nezavisna lista Milana Bandića sa 0,9 posto podrške. SDSS podržava 0,5 posto ispitanih, a HGS Željka Keruma 0,2 posto. 13 posto građana ne podržava nijednu stranku i tvrde da neće glasovati na izborima, dok 5,1 posto podržava neku drugu stranku.

78 posto građana uglavnom ne odobrava rad Vlade

Također, podrška radu Vlade je u listopadu pala za čak pet postotnih poena te je došla na razinu na kojoj je bila u proljeće, nakon što se u ljetnim mjesecima povećala na oko 20 posto ili čak više. Rad Vlade uglavnom odobrava 15 posto ispitanih, dok njih sedam posto ne zna. Čak 78 posto građana uglavnom ne odobrava rad Vlade. Najbolje je ocijenjeno djelovanje Vlade na području vanjske politike. Javne financije i deficit proračuna su najslabije ocijenjeno područje rada Vlade. Gospodarsku politiku Vlade uglavnom ne odobrava 83 posto ispitanih, a javne financije i deficit proračuna 84 posto ispitanih. Najbolje ocijenjenu vanjsku politiku uglavnom odobrava samo 24 posto ispitanih građana.

Samo 11 posto građana smatra da zemlja ide u dobrom smjeru

Istraživanje je pokazalo i kako nakon ljetnih mjeseci tijekom kojih je razina optimizma bila u uzlaznom trendu, početak predkampanje donio je preokret, čime se razina pesimizma ponovno povećala. Tako samo 11 posto građana smatra da se zemlja kreće u dobrom smjeru, njih šest posto ne zna, dok 83 posto ispitanih građana smatra kako se zemlja kreće u pogrešnom smjeru.

Hrvatski građani i dalje drže kako je nezaposlenost najveći problem u zemlji, a za njim slijedi gospodarstvo i ekonomija te korupcija i kriminal. Građani još nisu zadovoljni životnim standardom i niskim plaćama, a velikim problemom drže i siromaštvo te loše političare i lošu vlast.

Podrška ulasku u EU bez značajnijih promjena

Interes za izlazak na referendum za Europsku uniju i dalje je visok, na razini interesa za parlamentarne izbore. Iz agencije upozoravaju kako će stvarna izlaznost vjerojatno biti znatno niža, odnosno na razini izlaznosti za parlamentarne izbore. Tako se 59 posto ispitanih izjasnilo kako bi na referendumu za EU sigurno glasovali, vjerojatno bi glasovalo 20 posto ispitanih, njih 5 posto vjerojatno ne bi glasovalo, 13 posto sigurno ne bi glasovalo, a četiri posto ne zna.

Podrška ulasku u EU nije se značajnije promijenila niti tijekom listopada, što znači da i dalje oscilira unutar okvira koji su stabilni već duže vrijeme. Odnosno, gledajući cijeli uzorak ispitanih, njih 30 posto bi sigurno glasovalo za ulazak u Uniju, 17 posto bi vjerojatno za to glasovalo, njih 13 posto glasovalo bi vjerojatno protiv, 29 posto sigurno protiv, a 11 posto ne zna.

Na parlamentarnim izborima sigurno bi glasovalo 60 posto ispitanih, njih 21 posto vjerojatno bi glasovalo, a pet posto vjerojatno ne bi. Sigurno ne bi glasovalo 11 posto ispitanih, dok njih tri posto ne znaju ili nisu sigurni.

U ukupnom poretku uvjerljivo vodi Nikola Tesla. Od političara vodeći je Josip Broz Tito ispred Franje Tuđmana. U konkurenciji sportaša vodeće mjesto drži Dražen Petrović.

Korisnici mogu dodavati vlastite prijedloge. Index nije odgovoran za prijedloge upisane od korisnika, jer Facebook administratorima ne omogućuje brisanje istih. Tako ćete nažalost naći i potpuno umobolne prijedloge, no i oni dosta govore o onima koji su za njih glasali.

Glasati možete na Indexovoj Facebook stranici, a izbor ćemo smatrati relevantnim kad sakupi najmanje stotinu tisuća glasova. Do tada, redovito ćemo vas izvještavati o poretku u anketi.

Massachusetts Institute of Technology spada u red najuglednijih svjetskih sveučilišta; među profesorima na MIT-u je i 76 dobitnika Nobelove nagrade, 50 dobitnika Nacionalne medalje za znanost, 38 stipendista zaklade MacArthur... Dio te elitne znanstvene zajednice sada je i profesor Soljačić, koji u intervjuu za Index, vođenom putem e-maila, govori o budućim planovima i aspiracijama, iskustvu rada na MIT-u, smjerovima u kojima će se razvijati suvremena znanost i statusu znanstvenika u Hrvatskoj.

Imali ste uistinu impresivnu akademsku karijeru. Diploma na MIT-u, magisterij i doktorat na Princetonu, stipendija zaklade MacArthur, evo sad i redovni profesor na MIT-u, jednom od najelitnijih svjetskih sveučilišta... Postoji li uopće nešto što niste napravili? Koje još akademske uspjehe priželjkujete?

Puno hvala na komplimentima. Ono što me motivira nije baš akademski "uspjeh", već užitak otkrivanja novih stvari i spoznaja, a za to će definitivno biti još puno prilika: najuzbudljivije vrijeme za znanost i tehnologiju je tek pred nama.

MIT je poznato i ugledno sveučilište u čitavom svijetu. Što ga čini takvim?

Na MIT-u su neki od najtalentiranijih ljudi na svijetu: to privlači nove, mlade talentirane ljude. Veliki je užitak i jako produktivno biti u takvom okruženju.

Koja je najvažnija stvar kojoj pokušavate naučiti svoje studente?

Da sami kritički preispitaju sve što ih drugi uče (uključujući i ono što ih ja učim).

Prozvali su vas "novim Teslom". Što mislite o toj usporedbi? Opterećuje li vas uspoređivanje s jednim od najvećih znanstvenika u povijesti?

Tesla je definitivno jedan od najboljih inženjera svih vremena tako da je usporedba s njim meni jako laskava. No, činjenica je da se za većinu otkrića tek nakon nekoliko desetljeća može objektivno reći koliko su bitna.

Je li WiTricity vaš životni projekt ili već imate neke nove ideje kojima se želite početi baviti nakon što usavršite bežični prijenos energije?

Već nekoliko godina se većina istraživanja vezanih uz bežični prijenos energije vode u WiTricity Corporation. Na MIT-u se bavim drugim projektima, većinom vezanih uz nano-fotoniku.

U kojem se smjeru, prema vašem mišljenju, trebaju kretati suvremena znanost i tehnologija? Možete li zamisliti kako će svijet izgledati za 20 ili 50 godina?

Vjerujem da će napredak tehnologije unutar idućih 50 godina biti enorman, čak i u usporedbi s onime što smo otkrili u zadnjih 50 godina. Na primjer, vjerujem da postoji velika vjerojatnost da će kompjuteri (i/ili roboti) moći obavljati jednako dobro (ili čak i bolje) većinu ljudskih poslova. Za očekivati je da će to uzrokovati enormne promjene u ljudskom društvu.

Nekako se čini da svi veliki hrvatski znanstvenici najveće uspjehe zapravo ostvaruju izvan domovine. Što mislite zbog čega je to tako?

U Hrvatskoj ima odličnih znanstvenika koji postižu odlične uspjehe radeći u Hrvatskoj. Ali, činjenica je da je Hrvatska prošla kroz komunizam, rat, i da je mala zemlja, pa mogućnosti rada nisu iste kao u najčuvenijim sveučilištima na svijetu. No, to je slično kao i u SAD-u; ako se rodite u nekoj od unutrašnjih država SAD-a, a talentirani ste, i jako vas zanima znanost, velika je vjerojatnost da ćete se preseliti negdje bliže većim centrima znanosti. Najveći su centri ili oko Bostona ili u Kaliforniji.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku, možda jednog dana raditi nešto u Zagrebu?

Imam jako dobrog i bliskog suradnika na PMF-u, profesora Hrvoja Buljana. S njim i s njegovim doktorantom Marinkom Jablanom sam napisao nekoliko radova s kojima sam jako zadovoljan. Marinko je sada momentalno u posjetu mojoj grupi na MIT-u nekoliko mjeseci.

"Hoće li već jednom završiti ovaj dan, valjda jedan od najgorih za našu stranku", rezignirano je govorila Jadranka Kosor u srijedu poslijepodne u društvu stranačkih kolega.

U očaj ju je bacio gaf Darka Milinovića koji je u Zadru na stranačkom skupu zaurlao: "I na kraju, zašto nećemo glasovati za Hrvatsku demokratsku zajednicu...!", a onda ju je Vladimir Šeks svojom neukusnom opaskom o štangi potpuno dotukao.

"Šeks je na Mandatno-imunitetnom povjerenstvu napravio štetu HDZ-u. Sad se samo priča o njegovom napadu na Sobol, a ne o Jovanoviću. Opet SDP-ovci ispadaju žrtve, dok se nas iz HDZ-a tretira kao primitivce. Šeks nikako da shvati da mediji HDZ-u ne opraštaju ono na što zažmire ljevici", žalio se Novom listu na Šeksa jedan od važnih članova HDZ-a s kojima je list neformalno razgovarao o stanju morala u HDZ-u nakon bojkota rada Sabora od strane oporbe.

 

Apsurdni zakon o ništetnosti

Bliski suradnici Jadranke Kosor kazali su kako uviđaju da se Šeks oteo kontroli - u javnosti se opet stvara dojam da u HDZ-u Šeks vuče sve konce, a ne premijerka, ali i da Šeks HDZ koristi za vlastitu promociju.

Mnogi na Markovom trgu iz vladajućih redova zamjeraju Šeksu "preuzimanje" sjednice MIP-a, a shvaćaju i da je Zakon o ništetnosti akata bivše JNA, potpuno apsurdan.

"To je Šeksov projekt i on ga gura, bez obzira na upozorenja što nam stižu iz Bruxellesa. Makar takav zakon ne bi hrvatskim braniteljima jamčio nikakvu pravnu zaštitu. A sad mi inzistiramo na tom zakonu i tražimo raskidanje sporazuma državnih odvjetništava Hrvatske i Srbije dok istovremeno Mladen Bajić temeljem tog sporazuma šalje u Beograd dokaze za optužnicu protiv Aleksandra Vasiljevića. Apsurdno", kaže izvor s Markovog trga.

 

2. Lakše je povjerovati vlastitim predizbornim obećanjima

Pjesnički pristup predizbornim obećanjima dao je naslutiti da se određeno eksperimentiranje s drogama već zbilo. Ne možete iz rukava izvući onu predivnu hipi priču o posađenim biljkama koje izrastaju u veliko i lijepo drveće. Uz malo pomoći smrvljenih cvjetova, to se obećanje može razviti u pravo umjetničko djelo koje ćemo ostaviti u nasljeđe nadolazećim generacijama. Neće postati istinito ili uvjerljivo, ali barem će nas zabaviti.  
 Primjerice: „Žuta podmornica uspjeha upravo je krenula iz daleke zemlje Utopije. Posada broji 10 članova, uglavnom štrumpfova, a psoliki zmaj iz „Neverending Storya“ obećao mi je da će do 2015., svaki Hrvat imati posao, stan i vikendicu na moru“. Drugim riječima, svi mogu obećavati brda i doline, ali samo konzumenti opijata imaju opravdanje za bubanje svih tih budalaština. 

3. Pušenje trave bila bi najsvjetlija mrlja u HDZ-ovom dosjeu

Jadranka Kosor kušanje je droge predstavila kao nešto što bi tobože trebalo diskreditirati Zorana Milanovića, ali činjenica je da njena optužba nakon svega što se dogodilo pod HDZ-ovom vlasti zvuči kao: „Oke, u ovih osam godina naše su horde zla dovele zemlju na rub propasti, pokrale sve što se pokrasti može i na najgrublji mogući način otele budućnost svakom mladom Hrvatu. Ali oni, oni su još gori jer jedan od njih jednom je popušio džoint“. Da kompletna garnitura tri godine nije silazila s heroina i dane provodila valjajući se po zapišanim madracima, to bi i dalje bila samo neprimjetna mrlja u moru daleko gorih stvari.    

Ovisnost o teškim drogama grozna je stvar, ali nemojmo zaboraviti da u ovom trenutku postoji još veći broj ovisnika o lošim političkim odlukama koje nam se za trajanja mandata uporno obijaju o glavu. Statistike pokazuju da još uvijek postoji nezanemarivi broj onih koji ne vide da njihova ovisnost o biranju HDZ-a šteti cijelom društvu. 

4. Prebacite se na THC jer HDZ bi uskoro mogao biti zakonom zabranjen

Budimo realni, o opasnostima marihuane govorili su mnogi i malo je tko uspio iznjedriti snažan argument koji bi vas užasnuo i uvjerio da je THC gori od cigareta ili alkohola. Puno češće nailazimo na pozitivne strane konzumiranja. S druge strane, o pozitivnim stranama HDZ-a govore samo HDZ-ovci, a čim se s HDZ-a skinu, bivši konzumenti njihove politike krenu s horor pričama o neopisivoj štetnosti boravka u toj stranci. Na primjer, THC vas nikad neće natjerati da pod krinkom domoljublja opustošite državu. HDZ hoće. THC ublažava migrene, HDZ ih izaziva. THC vas tjera da nemilice žderete, HDZ vam otkida hranu od usta. 

Drugim riječima, kada bi sve funkcioniralo onako kako treba, legalizirali bi marihuanu i zabranili HDZ. 

5. Nije u redu tjerati vlastite birače

I za kraj, nakon svega što smo s njima proživjeli, nakon bezumnog upropaštavanja države i neopisivog lopovluka, Jadranka Kosor trebala bi ublažiti svoju kritiku narkomana jer kako stvari stoje, na nadolazećim izborima za njih bi mogli glasati samo mrtvaci, oni koji u Hrvatsku dolaze na odmor i oni ubijeni od droge. Samo ako ste njihovu vladavinu prespavali na groblju, u Frankfurtu ili u pušionici opijuma, svoje ćete povjerenje pokloniti nekom tko vas je već bezbroj puta grubo izigrao. 

Narkomani su poznati po groznim odlukama, upornom ponavljanju istih grešaka i staklenom pogledu koji govori da nisu svjesni onog što čine sebi i drugima, a Jadranka Kosor trebala bi znati da u tom grmu leži odrvenjeni zec. Da je u toj stranci zrnce zdravog razuma, istog bi trena krenuli s kampanjom „Bolje drvena nego crvena Hrvatska“ i pokupili glasove đanera jer samo drogom uništen um može prožvakati njihove planove i programe.

Kada je u pitanju ovo što nazivamo ZERP-om, kojega smo trebali, a nismo proglasili, tu će i dalje biti tradicionalno ribarstvo i  tu ne može biti nitko osim naših ribara. Ovo vani, od ničijeg mora postaje more EU pa onda i more reda u kojem će fond biti čuvan i za nas i za Talijane, za jedan civiliziran i kontroliran izlov." rekao je Milanović upozoravajući da i sami moramo uvesti red jer ono jednom upropašteno teško može biti obnovljeno.

Iako po vlastitom priznanju nikada nije ulovio niti jednu giricu, Radimir Čačić složio se s prisutnim ribarom da je potrebno osigurati stabilnu opskrbu plavim dizelom i u nju uvesti red. "Potrebno je primijeniti i neke nove tehnologije poput selektivnog uzgoja da se dozvoli da generacije sazrijevaju i daju mlađ. Trebamo se orijentirati na izlov putujuće ribe, a zaštititi ribu od kamena." istaknuo je Čačić.

Više o politici ribarstva možete saznati u našem Planu 21.

Na pitanje: Da su danas parlamentarni izbori, za koga biste glasali, građani su odgovorili ovako: 40,2 posto je neodlučno, za Kukuriku koaliciju glasovalo bi 33,4 posto ispitanika, a za HDZ njih 10 posto.
 

Prema anketi koju je agencija Hendal provela za Hrvatsku televiziju na uzorku od tisuću ispitanika, izborni prag ne bi prešla više niti jedna stranka.

Da su u ovom trenutku izbori Hrvatski laburisti Dragutina Lesara imali bi podršku 2,4 posto građana, HSP 1,9 posto, HSLS 1,6 posto njih, dok bi za HSS i HDSSB glasalo svega 0,9 posto građana.

 

Otkad su na vlasti, osjećam neodoljivu potrebu za alkoholom

Stvar postaje iritantnija u trenutku kada se ova gomila bahatih lopina osovi na stražnje noge i pod krinkom borbe za čistu, trezvenu i tihu Hrvatsku pokušava posjetitelje koncerta prikazati kao skupinu demona koji noću haraju ulicama grada, "konzumiraju alkohol i druge stvari pa putem stvaraju probleme". S druge strane, ništa ne tjera na opijanje kao buđenje u zemlji 300 tisuća nezaposlenih, a ako "druge stvari" nisu cigareta, burek ili druga boca alkohola - ne brinite, za te "druge stvari" nemamo novca. Vi ste se za to pobrinuli.

Problema gotovo da i ne bi ni bilo kada bi se radilo o nekoj udruzi brižnih roditelja koji ne žele da im djeca padaju pod loš utjecaj, ali okrene vam se želudac kada pročitate da iza svega stoji HDZ, organizacija neopisivo zabrinutih nabiguzica koja je alkohol pretvorila u zanimanje onih koji drugog posla nemaju. Još je bljutavije to da nitko od njih nije stvarno zabrinut za mladež ili miran san građana već se radi o najobičnijem političkom prepucavanju lešina koje ne biraju sredstva i učinit će sve da "one druge" prikažu u negativnom svjetlu. U toj su se vječnoj borbi okomili i na te posljednje mrvice zabave jer to je jedino što još nisu uspjeli ispolitizirati i pretvoriti u problem.

Čudnovati slučaj Benjamina Buttona

No, tako to vjerojatno ide. Festivale će pogurati na rub grada ili u klubove, a trgove će ostaviti za predizborne koncerte estradnjaka i tezagorša koji će po cijelu noć arlaukati i građanima davati upute za koga ne nadolazećim izborima glasati. Rock festivali očito nisu bitni za grad niti im HDZ pridaje bilo kakav značaj.
 
Ipak, razloge ovakvog ponašanja ne treba tražiti u Damiru Felaku već stranci kojoj pripada. Naime, dobro je poznato da se "pravi" HDZ-ovci ne rađaju kao sva ostala djeca. Rađaju se kao srednjovječni muškarci i žene, a to je vidljivo i iz njihovih poteza koji malo kada idu na ruku mlađoj populaciji. Oni nisu zaboravili kako je to biti mlad već o tome ni ne razmišljaju jer mladi nikada nisu ni bili. Pogledate li njihove fotografije iz sedamdesetih, primijetit ćete da je jedina razlika u veličini kragne. Nešto kao Oliver Mlakar, samo što ovi nisu simpatični. Već su tada bili u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima, a da nije Prljavog Kazališta od devedesetih naovamo, distorziju vjerojatno ne bi ni čuli. Nikada nisu prošli kroz "buntovnu fazu", pubertet ih je u potpunosti zaobišao, a njihovi su glazbeni afiniteti od starta bili srednja struja i pjesme domoljubnog sadržaja. Nađete li se ikad u prilici da prelistate Klaićev rječnik stranih riječi, zaustavite se kraj riječi "oksimoron" i uočit ćete "mladež HDZ-a" kao jedan od primjera.

Porock 'n' Roll

Dakle, tražiti od jednog HDZ-ovca da shvati što mladima znači rock festival koji se ne održava u vukojebini tri dana jahanja od prve utičnice, podjednako je promašeno kao i tražiti muške fanove Celine Dion.

Oni u tome vide zlo, đavolju muziku, zov droge i poroka, ali prije svega, perfidnu poruku crvene pošasti, crvene armije, crvenih mundira ili bilo čeg crvenog. Kada ugledaju mladež koja se izvija uz zvuke rokenrola, za njih je to potpuni šok jer s takvim se čudesima nikada prije nisu susretali i naravno da u tome prepoznaju nešto zastrašujuće. Plaše ih ti čudno obučeni ljudi jer takva bića ne viđaju u središnjici stranke ili na nekom od njihovih derneka. Na kraju krajeva, priručnik "HDZ za početnike" jasno navodi: "Riječ 'porok' sastoji se od dvije riječi, po i rok. Dakle, ako idete po rok, to je porok". 

Ali najgore od svega je to da oni koji se nazivaju rokerima u pravilu ne glasaju za HDZ. A takvi nemaju što raditi u blizini onih koji to čine. Još malo i slat će ih na neki otok pa neka tamo sviraju svoje "rokove" do mile volje. 

"Moramo se suočiti s tim da je Hrvatska i dalje u krizi. To je notorna činjenica. Rast od 0,8 posto je daleko premalo", kazao je Josipović u intervjuu za Media servis, dodavši da bi upravo teška gospodarska situacija u kojoj se Hrvatska nalazi morala biti suština predizborne kampanje.

Upitan zbog čega ga HDZ uporno pokušava ugurati u kampanju, Josipović odgovara da je svakako riječ o unikatnoj strategiji. "Polemizirati ne sa svojim suparnikom, već s nekim tko ne ide na izbore i u ustavnom smislu je partner u obnašanju vlasti je doista unikat koji će vjerojatno ući u antologiju političkog marketinga", kaže Josipović.

Predsjednik tvrdi da predstojeće izbore želi "promatrati kao gledatelj na nogometnoj utakmici". "No, sad se događa da jedan od glavnih igrača utrčava i mene, koji bi htio gledati utakmicu i grickati kikiriki, uvlači na teren. I to još za suprotnu ekipu!", ne može se Josipović načuditi Kosoričinim potezima.

"Trend u zadnje 32 godine zaista nas zabrinjava", izjavio je voditelj istraživanja Alex Schweiger, koji je pregledom satelitskih snimki Arktika utvrdio da nikad tamo nije bilo manje leda.

Sezona topljenja leda traje još dva tjedna, a o otapanju najbolje govore brojke: pod ledom je prošle godine bilo 4,6 milijuna četvornih kilometara, dok je početkom sedamdesetih prošlog stoljeća ledom bilo pokriveno čak sedam milijuna arktičkih kilometara kvadratnih.

1. Završetak pregovora s EU

Nepobitna je činjenica da je Kosorici pošlo za rukom ono što nije uspjelo njenom prethodniku Ivi Sanaderu. Hrvatska je, podsjetimo, status kandidata za članstvo u EU dobila 18. lipnja 2004. godine, a pregovori su dovršeni tek sedam godina kasnije. Također treba priznati da je dobar dio pregovaračkih poglavlja zatvoren tek u Kosoričinom mandatu.

No, i dalje nam nije poznato što je to njena vlada točno ispregovarala s EU, niti koliko su postignuti dogovori povoljni za hrvatske građane. Također, ne treba zaboraviti da Kosor kao svoj ključni uspjeh često ističe dogovor sa Slovenijom, zbog kojega je vlada Boruta Pahora prestala blokirati hrvatski pregovarački postupak.

Službena Ljubljana je, podsjećamo, 11. rujna 2009. godine pristala na deblokadu pregovora, nakon niza sastanka između Pahora i Kosor. Dogovoreno je da će se granični spor rješavati međunarodnom arbitražom, a 26. listopada potpisan je konačni arbitražni sporazum koji je ratificiran u parlamentima obje države. Mnogi stručnjaci, među kojima i Davorin Rudolf,  smatraju da je arbitražni sporazum na koji je Kosor pristala nepovoljan, odnosno da je Sloveniji svjesno prepušten dio hrvatskog teritorija.

2. Borba protiv korupcije

Jadranka Kosor jedva je zasjela u premijersku fotelju kada je najavila beskompromisnu borbu protiv korupcije, već desetljećima gorućeg hrvatskog problema. Borba je doista pokrenuta, ali samo načelno. Kroz Remetinec su zadnjih mjeseci defilirali direktori državnih firmi, bivši ministri, čak i bivši premijer.

No, isto tako je činjenica da se borba protiv korupcije uglavnom zadržala na novinskim naslovnicama: Kosorica, Mladen Bajić i Tomislav Karamarko priredili su sjajnu predstavu za javnost, u to nema sumnje, ali statistika im ne ide na ruku.

Kao što smo nedavno prikazali u Indexovom korupcijskom semaforu, puste afere otvarale su se samo na papiru. Samo u četiri manja korupcijska slučaja došlo je do nepravomoćnih presuda, a ni broj podignutih optužnica nije drastično veći.

Jedina kapitalna optužnica koju je Bajićev ured uspio podići je ova najnovija, protiv Ive Sanadera. Radi se, podsjetimo, o optužnici koja je mogla i trebala biti podignuta davno, s obzirom da glavni državni odvjetnik već gotovo čitavo desetljeće posjeduje dokumentaciju o slučaju Hypo, koji se vuče još od 1995. godine. Za nepodopštine novijeg datuma, Sanader, kao ni ostali upleteni, neće odgovarati u skorije vrijeme.

3. Gospodarski projekti

Gospodarstvo je rak-rana Kosoričine vladavine iz dva razloga. Prvi je razlog očit: Hrvatska je u banani. Činjenica je to na koju ukazuju apsolutno svi gospodarski pokazatelji, koji praktički tijekom cijelog Kosoričinog mandata bilježe negativne trendove. Drugi je razlog vidljiv je iz Kosoričina pristupa problemu: niti premijerka, niti članovi njenog kabineta nemaju nikakvu ideju kako izvući Hrvatsku iz krize.

Pozabavimo se najprije statistikom. Nelikvidnost je na rekordno visokih 39,8 milijardi kuna. Nelikvidnih poslovnih subjekata ima 84.692, a svaki mjesec se ta brojka povećava za još oko 1800 firmi. Deficit se svake godine povećava i ove godine će biti veći od 15 milijardi kuna. Pad prihoda od poreza je u padu. Vanjski dug iznosi oko 50 milijardi eura, a u zaduživanju i dalje prednjači država.

Inozemno zaduživanje središnje države samo po sebi ne bi bilo toliki problem, kada bi se taj novac investirao u kapitalne projekte o kojima Jadranka Kosor samo priča, ali ih ne realizira. No, Hrvatska se zadužuje kako bi mogla otplatiti rate već postojećih dugova, odnosno kako ne bi dovela u pitanje isplatu mirovina i plaća zaposlenih u javnom sektoru.

Što se gospodarskih pitanja tiče, Kosoričina vlada uvjerljivo je najgora u jugoistočnoj Europi. Po broju stranih investicija Hrvatska je danas ispod Srbije, Crne Gore i Albanije; Kosorica je u dvije godine svoje vladavine uspjela strane investicije svesti na brojke iz ratne 1995. godine, kada ekonomija nije mogla biti visoko na listi državnih prioriteta.

Štoviše, projekti koje Kosor ovih dana spominje, poput Pelješkog mosta i kanala Dunav-Sava, samo su predizborna obećanja i pitanje je hoće li ikad biti realizirani s obzirom da su, primjerice, Hrvatske autoceste morale do daljnjeg odustati od dobrog dijela projekata planiranih za ovu i prošlu godinu. A koliko je neuspješan bio Vladin plan gospodarskog oporavka može posvjedočiti svaki građanin Hrvatske.

Na čemu zapravo Kosor temelji svoj optimizam? Na gospodarskom rastu od 0,8 posto. Rastu koji je toliko nizak da jedva izlazi iz domene statističke greške i za kojeg će vam bilo koji iole stručan ekonomist kazati da je produkt prirodnih tržišnih kretanja, a ne djelovanja središnje države.

"Ovo je definitivno godina u kojoj smo izašli iz krize", trijumfalno je poručila Jadranka Kosor ohrabrena jednom od najnižih brojki gospodarskog rasta u Europi. Čime je samo dokazala da joj niti osnovni ekonomski pojmovi nisu najjasniji: Hrvatska je doista izašla iz recesije, s obzirom da BDP više ne bilježi pad. Ali ona nas iz krize sigurno neće izvući.

Jedan od uzroka visoke stope mortaliteta kod ljudi s ovom dijagnozom je i taj što je zloglasni rak pluća bolest koja se u ranom stadiju izrazito teško dijagnosticira. U većini slučajeva oboljela osoba nema nikakvih simptoma, a do otkrića bolesti dolazi slučajno. Kod onih manje sretnih u trenutku otkrivanja bolesti, ona je obično uznapredovala.

Ova studija proučavala je može li se pse obučiti da pouzdano identificiraju pojedine promjenjive organske spojeve (VOC) koje se povezuje s prisutnošću raka pluća. Najnovije medicinske metode za otkrivanje tih komponenti generalno su nepouzdane, zbog velike mogućnosti međudjelovanja testnog agensa s ostacima duhanskog dima.

Obučavani psi navedeni su da pomirišu studijsku grupu koju su činili pacijenti oboljeli od raka pluća, oni koji boluju od kronične opstruktivne plućne bolesti kao i zdravi pojedinci. Psi su uspješno identificirali 71 slučaj raka pluća od mogućih 100. Također, točno su otkrili i 372 zdrava slučaja, od mogućih 400, što je 93-postotni uspjeh.

 Zahvaljujući psima sada sa sigurnošću znamo da postoji neovisni stabilni indikator za rak pluća što je veliki napredak, a s druge strane dok medicinsko osoblje ne poboljša svoje metode dijagnosticiranja, psi u svoje životopise mogu dodati još jednu nevjerojatnu sposobnost.

Zanimljivo je pratiti i rezultate ove dvije koalicije od početka godine: lijeva je koalicija izgubila 4,2 postotna poena, a vladajuća 2,5. Preferencije izbornih lista s koalicijama pokazuje kako su sve ostale stranačke i nezavisne liste ispod izbornog praga.

Najbliže su mu se približile, uz već spomenuti HSS, lista Hrvatski laburisti (4,3 posto), zajednička lista HSP, HČSP, A-HSP (3,6 posto) i HSLS (3 posto). Ostale liste na razini cijele zemlje (Hrvatska - jedna izborna jedinica) imaju potporu ispod 2 posto. Još je uvijek vrlo visoki udio građana koji ne znaju za koga će glasati (20,4 posto). 

Laburisti napravili najveći skok od početka godine

U stranačkim preferencijama SDP i HDZ su na vrhu ljestvice političkih stranaka s izraženijom prednošću SDP-a. Osim ove dvije stranke, još samo jedna prelazi izborni prag na nacionalnoj razini (HNS). Najveća opozicijska stranka SDP i dalje je vodeća politička stranka u zemlji s izborom 28,1 posto građana Hrvatske (prema srpanjskih 27,9). HDZ je na drugom mjestu s izborom od 20,1 posto (18,4 prije mjesec dana).

Zanimljivo je, u odnosu na rezultate početkom ove godine, obje vodeće stranke zabilježile su pad potpore, SDP za 3,1 postotna poena, a HDZ za 2,5. Istovremeno je porastao broj neodlučnih sa 17,3 posto iz siječnja na sadašnjih 21,6. HNS je treća politička stranka u zemlji s izborom od 5,3 posto (5,5 prije mjesec dana), a slijedi HSS.

Laburisti su značajno povećali svoj rejting koji sad iznosi 4,3 posto (početkom godine svega 1,7). Naredne su se tri stranke zgusnule u manje od pola postotka (HSP 3,1, HSU 2,9, HSLS 2,8 posto). Dvije regionalne stranke su na svojim uobičajenim podrškama (oko 1,5 posto), a sve ostale stranke i nezavisne liste bilježe slabiju izbornu podršku.

Ivo Josipović i dalje uvjerljivo najpozitivniji političar u zemlji, slijede guverner Rohatinski, premijerka Kosor i Zoran Milanović

Predsjednik Ivo Josipović je s ovomjesečnih 43,3 posto izbora najpozitivniji političar u zemlji. Na drugom mjestu nalazi se guverner Željko Rohatinski koji je najpozitivniji za 10,7 posto građana. Slijede lideri dviju vodećih stranaka u zemlji: Jadranka Kosor je na trećem mjestu s izborom od 6,9 psoto (u srpnju 6,6), dok je Zoran Milanović četvrti s izborom od 5,4 posto (5,2 u srpnju).

Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su Dragutin Lesar (3,9 posto), Vesna Pusić (3,7 posto), Ruža Tomašić (1,6 posto), Radimir Čačić (1 posto), Ljubo Jurčić (0,9 posto) i po prvi put Marijana Petir (0,7 posto). Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 84,6 posto građana, a negativan za svega 6,8 posto. Jadranka Kosor je pozitivna za 31,6 posto građana (prema srpanjskih 32,7 posto), dok je za njih 50 negativna (prema srpanjskih 55,5). Zoran Milanović je pozitivan za 40,2 posto ispitanika (prema srpanjskih 40,3), a negativan za 41,8 (prema srpanjskih 44,6).

Sanader i Kosor najnegativnijih hrvatski političari

Bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader je na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara i dalje vrlo uvjerljiv i sa zamjetnom prednošću u odnosu na sve druge političare. Njegova prevlast na toj poziciji traje od abdikacije s vlasti, odnosno već preko dvije godine. Ovoga je mjeseca Sanader najnegativniji političar za 28,8 posto ispitanika (prošli mjesec 27,9). Na drugom je mjestu premijerka Kosor s izborom od 17,5 posto (prema 17,4), dok je Vladimir Šeks s 11,6 posto na trećem mjestu. Na četvrtom su mjestu "svi političari" koji su izbor 10,3 posto ispitanika. Slijedi čelnik vodeće oporbene stranke s izborom od 9,2 posto (prema prethodnih 9,9). Među deset političara s doživljajem najnegativnijeg u zemlji još su: Andrija Hebrang (3,8 posto), Darko Milinović (2,4 posto), Stjepan Mesić (2,2 posto), Radimir Čačić (1,5 posto) i Božidar Kalmeta (1, posto).

Četiri su teme okupirale preko dvije trećine građana: gospodarska kriza u zemlji (27,9 posto), izručenje Sanadera Hrvatskoj i početak ispitivanja (16,1 posto), potraga za Antonijom Bilić i izručenje Paravinje Hrvatskoj (14,4 posto) te uhićenje Gorana Hadžića (10,4 posto). Slijede još dvije ekonomsko-socijalne teme (uspješna turistička sezona - 8,6 posto i divljanje tečaja švicarskog franka 8,2 posto). Vrlo je visoko i spor oko crkvenog imanja Dajla u Istri (4,1 posto), te smrt Đure Brodarca (3,3 posto). Uhićenje bivše šefice financija HDZ-a i njezin iskaz najvažniji je događaj mjeseca za 1,1 posto ispitanika. Sve su ostale teme i događaji zabilježili rjeđi izbor za događaj mjeseca (uključujući uhićenje generala Kruljca i potpisivanje ugovora o projektu Brijuni Rivijera).

Ocjena rada Vlade i dalje vrlo niska - 2,23

Vlada za svoj rad u ovomjesečnom istraživanju bilježi nešto slabiju potporu od prošlomjesečne (netom nakon završetka pregovora o članstvu). Vlada bilježi potporu za svoj rad među 21,4 posto građana (prije mjesec dana 22,1 posto), dok je 61,5 posto ne podržava (prema prošlomjesečnih 60,3). Niska razina potpore politici Vlade vidljiva je i iz vrlo slabe ocjene njezinoga rada, svega 2,23. Doduše, to je i najviša ocjena još od studenog prošle godine. Najbolju ocjenu Vlada bilježi među biračima HDZ-a (3,55), dok birači najvažnijeg koalicijskog partnera, HSS-a Vladi daju svega 2,18. Najslabiju ocjenu Vlada za svoj rad bilježi među glasačima opozicijskih stranaka (Laburisti 1,97, HNS 1,94, SDP 1,94, HDSSB 1,75).   
 
Zanimljivi su i rezultati o preferencijama kandidata za premijera i to među čelnim ljudima dviju velikih koalicija koji su i najizgledniji kandidati za prvog stanara Markovog trga. I u ovomjesečnom je mjerenju Zoran Milanović zabilježio češći izbor. Nakon prošlomjesečnih 40 posto čelnik lijeve koalicije u kolovoškom je istraživanju izbor u 40,4 posto slučajeva, dok se izbor sadašnje premijerke ovaj mjesec zaustavio na 27,1 posto (prije mjesec dana 27,9). Da su oboje loši kandidati smatra 25,7 posto ispitanika.

Budući da je posljednjih godina provedeno mnogo istraživanja o temi kliničke smrti, odnosno o iskustvima više tisuća ljudi koji su doživjeli iskustva tik do smrti, Huffington Post je pobrojio nekoliko teorija o ovoj temi, a koje su se pojavile tijekom nekoliko proteklih godina.

Prvo je iskustvo dr. Ebena Alexandera III., neurokirurga koji je 25 godina predavao na prestižnom Harvardu. Godine 2008. obolio je od rijetkog oblika bakterijskog meningitisa i pao u duboku komu. Nakon nekoliko dana vegetiranja se probudio, a sjećao se da je putovao kroz 'jezgru', gdje je upoznao viziju boga. Probudivši se, shvatio je da postoji još jedna egzistencija izvan ove naše. Naime, mnogi znanstvenici smatraju da prestankom moždane aktivnosti umire i um/duša. No, iskustvo dr. Alexandera postavlja pitanje: kako je moždano mrtva osoba mogla doživjeti duhovno iskustvo?

Psihijatar dr. Bruce Greyson smatra pak da iskustva kliničke smrti dokazuju da um može funkcionirati i bez fizičkog tijela. Naime, Greyson je proučio više od stotinu iskustava kliničke smrti i izdvojio one koji su to iskustvo opisali kroz osjećaje mira, ljubavi i osjećaja 'napuštanja tjelesnog'. Iako većina znanstvenika odbacuje ova iskustva kao halucinacije potaknute stresom kroz koji prolazi mozak u tom stanju, Greyson tvrdi da ona dokazuju da um može funkcionirati bez fizičkog tijela.

Biocentrist Robert Lanza tvrdi da mi zapravo ne umiremo: budući da su vrijeme i prostor alati pomoću kojih ljudi razumijevaju svijet oko sebe, i budući da bez svijesti oni ni ne postoje, ni mi zapravo ne umiremo. Smrt ne postoji u bezvremenskom, besprostornom svijetu, tvrdi Lanza.

Neurologinja Wendy Wright pak vjeruje da su iskustva kliničke smrti tek rezultat ispuštanja endorfina u mozak, tako da kada se ove kemikalije ispuste, mogu se dogoditi različiti tipovi fenomena: osoba može vidjeti svjetlost, osjetiti smirenost ili može osjetiti da je okružena voljenim osobama. Takve vizije, iako utješne za pojedince, tek su trikovi našeg mozga, tvrdi Wright.

Ovo otkriće je stiglo samo dan nakon što je skup znanstvenika objavio upozorenje o mogućem 'Planetu majmuna' tj. da eksperimentiranje s križancima ljudi i životinja može otići predaleko.

Daily Mail piše da je u britanskim laboratorijima kreirano barem 155 embrija koji sadrže i ljudski, i životinjski genetski materijal. To je omogućio zakon Human Fertilisation Embryology Act iz 2008., kojim je dozvoljeno stvaranje različitih hibrida, uključujući i oplođivanje životinjske jajne stanice ljudskom spermom te različite varijante s implantiranjem ljudskog nukleusa u životinjsku stanicu.

Znanstvenici tvrde da se na ovaj način mogu dobiti matične embrionske matične stanice koje se mogu koristiti za liječenje niza bolesti.

Od 2008. su tri laboratorija u V. Britaniji - na King’s Collegeu u Londonu, Newcastle Universityju i Warwick Universityju – dobila dozvolu izvoditi istraživanja. Zbog nedostataka novca svi su prestali s proizvodnjom novih hibrida ljudi i životinja, no vjeruju da će se rad nastaviti još u većoj mjeri u budućnosti.

Brojka od 155 hibrida između ljudi i životinja otkrivena je nakon što je jedan britanski zastupnik postavio ovo pitanje u parlamentu. Ipak zakon je odredio da se svi tako stvoreni embriji trebaju uništiti u roku od 14 dana.

Britanija nije jedina zemlja u kojoj se izvode ovakvi eksperimenti.
 

Pupovac: Okviran datum je tu

Kako nam je rekao riječ je o okvirnom roku u sklopu kojeg će se naći datum za održavanje izbora. Na izravan upit može li se okvirni rok za održavanje izbora možda i mijenjati slijedom nekih okolnosti kao što bi primjerice možda bilo da Hrvatska ne završi pregovore u lipnju, Pupovac je bio precizan.

"Ne! Izgledno je kako dovršavamo pregovore, a ovaj okvirni termin zapravo je, osim nas i želja HSS-a. Ako usporedite ranije izjave iz HDZ-a, posebice Jadranke Kosor tada ćete vidjeti da su oni najavili izbore u ovoj godini, a spominjao se i studeni. No, kao što sam rekao, nakon što okončamo pregovore dogovorit ćemo i precizan datum", naglasio je Pupovac na Index.

Josip Friščić iz HSS-a htio je biti tajnovit pa nam je rekao kako za sada ne postoji okvirni rok.

Friščić: Datum izbora ovisi o potpisivanju pristupnog ugovora

"Okvirnog roka nema. Sljedećeg tjedna je sastanak koalicijskih partnera na kojem će odlučiti precizan datum izbora. Okvirne datume nismo usuglašavali", rekao je Friščić podsjetivši nas na izjavu Kosor koja je nedavno naglasila kako će izbori biti u ovoj godini.

Prema Friščiću sada je "sporan" datum kada bi se trebao biti potpisan pristupni ugovor, a prema kojem bi se odredio datum izbora, ali i referenduma. U ovisnosti od potpisivanja sporazuma trebao bi se i pomicati datum izbora.

"Čekamo informaciju iz Bruxellesa", rekao je Friščić dodajući kako HSS nema posebnih želja kada bi se trebao održati referendum za ulazak Hrvatske u EU. Prema HSS-u, tako je sasvim nebitno hoće li referendum biti prije ili nakon izbora.

Predsjedniku bitan referendum, HSS-u nebitno

"Jedino će biti bitno da postoji vremenski razmak, odnosno da referendum bude najmanje mjesec dana razlike od izbora.", rekao je Friščić za Index dodajući da HSS na tome neće inzistirati.

Naglasimo i kako je predsjednik Ivo Josipović prije nekoliko dana rekao da bi bilo dobro i nužno se prije referenduma o ulasku u Europsku uniju održe parlamentarni izbori te da ostane dovoljno vremena kako bi nova ili nova stara vlada organizirala referendum neopterećena predizbornom kampanjom.

Jednom stečena ženska prava nisu nužno stečena zauvijek jer rigidne patrijarhalne strukture stalno nastoje povratiti apsolutnu moć te žensko tijelo i njezinu seksualnost iznova potvrditi svojim vlasništvom. Tome u prilog svjedoči i posljednja inicijativa iz visokih krugova Katoličke crkve u Hrvatskoj, odaslana u javnost za vrijeme Papina posjeta, koja bi dokinula ženama pravo izbora kada je u pitanju prekid trudnoće.

 O tome i drugim aktualnim “ženskim” pitanjima razgovarali smo s možda najpoznatijom hrvatskom feministkinjom Radom Borić, koju je časopis Forbes proglasio jednom od sedam najutjecajnijih feministkinja svijeta 2010. godine.

X Vodi li zahtjev krčkog biskupa Valtera Župana da se revidira zakon o pobačaju k svojevrsnoj talibanizaciji hrvatskog društva u kojem se crkveni nauk nameće kao jedini mogući (moralni) temelj za definiranje zakonskog okvira? Zašto je, po Vama, važno oduprijeti se ovakvim zahtjevima?

- Pravo je Crkve da promovira svoj nauk, ali nije legitimno da pri tom ne poštuje prava žena da slobodno odlučuju ponajprije o svojemu životu, autonomno odlučujući o svojemu tijelu. Zakonski okvir treba uvažiti suvremeno razumijevanje ljudskih prava, a država se treba “zauzimati protiv religijskih doktrina koje su nedemokratske ili ne poštuju ljudska prava, posebice ženska, i treba odbiti da takve doktrine utječu na političko odlučivanje” stoji u Rezoluciji 1464 Vijeća Europe.

Rezolucija je usvojena 2005. od Parlamentarne skupštine, i traži od država članica Vijeća Europe (i Hrvatske!) da “garantiraju odvojenost Crkve od države, koja je nužna kako bi se osiguralo da žene ne budu izložene religijski inspiriranim politikama i zakonima (na primjer, u obitelji, pri razvodu, i zakonu o pobačaju)”.

Nažalost, kao što javnost ne poznaje sadržaj Ugovora s Vatikanom, tako ne poznaje niti dokumente koji obvezuju na drukčije razumijevanje odnosa Crkve i države, pa su onda mogući radikalni pritisci na državu da ukine pravo na siguran i dostupan pobačaj.

Najviše novih vrsta pronađeno je u obalnim staništima istočnog Sredozemnog mora, uključujući otrovnu ribu napuhaču. Zbog invazije stranih vrsta mijenja se čitavi hranidbeni lanac Sredozemnog mora, a nemoguće je provesti relevantnu procjenu rizika zbog nedostatne količine informacija, zaključili su znanstvenici."Sredozemno more je u svijetu najpodložnije invaziji stranih vrsta, međutim naše razumijevanje utjecaja stranih vrsta na ekosustav zakočeno je nedostatkom osnovnog znanja o obalnim biljnim i životinjskim zajednicama. Jednom kada se strane vrste nasele u Sredozemnom moru, gotovo je nemoguće iskorijeniti ih", rekao je Stefan Kalogirou iz Odjela za ekologiju mora Sveučilišta u Göteborgu.

Posljednje četiri godine Kalogirou je u suradnji s Grčkim centrom za istraživanje mora (HCME) proveo studiju o ulozi i funkciji ribljih zajednica koje nastanjuju livade morskih cvjetnica i pješčana dna s dva važna obalna staništa kod otoka Roda u jugoistočnom dijelu Egejskog mora. Istraživanjem su dobili značajan uvid u biologiju invazivnih vrsta i njihovog ekološkog utjecaja na postojeću hranidbenu mrežu.

"Rezultati istraživanja pokazuju jasan ekološki učinak ako alohtona vrsta postane dominantna u staništu, poput oceanske napuhače, ili ako je piscivorna, kao što je slučaj s tupousnom i žutousnom barakudom te plavotočkastom trumpetačom. Jasno je da dolazi do restrukturiranja hranidbene mreže, ali ne možemo biti sigurni u kojoj mjeri jer nam nedostaje podataka o stanju iz prethodnih godina", objasnio je Kalogirou.

Otrovna vrsta, oceanska napuhača ili Sphoeroides pachygaster, jedna je od stranih vrsta koje su novopridošle iz Crvenog mora. Potencijalno smrtonosan otrov koji se nalazi u tijelu napuhače, tetrodoksin, njezina je prirodna obrana, a uzrokuje mišićnu paralizu koja može dovesti do respiratornog aresta. U obalnim staništima koja je proučavao Kalogirou ova invazivna vrsta je postala dominantna što je dovelo do ekoloških posljedica, prenosi Znano.st.
 

Kako je na prvoj konferenciji regionalnog razvoja u Šibeniku kazao ministar Božidar Pankretić, Hrvatska bi trebala ukinuti županije i ustrojiti pet novih EU-regija: Grad Zagreb, Sjeverozapadnu Hrvatsku, Primorsku Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju.

Pankretić je objasnio da se nakon uspostave triju statističkih regija (Sjeverozapadna Hrvatska, Jadranska Hrvatska i Panonska Hrvatska) pokazalo da Zagreb previše odskače u regiji Sjeverozapadna Hrvatska, što zaustavlja dotok europskog novca prema manje razvijenom dijelu te regije. Naime, ta regija zaostaje 25 posto za prosječnom razvijenosti EU-a, dok Jadranska Hrvatska zaostaje 50 posto, a Panonska Hrvatska (Slavonija) čak 70 posto za prosječnom razvijenosti zemalja EU-a, prenosi Vjesnik.

Pankretić je dodao i da bi posljednji popis stanovništva mogao biti dobar pokazatelj za određivanje novog ustroja. Postojeći osnovni kriterij za izdvajanje neke regije je 800.000 stanovnika. Uz to, naveo je, važna je i tradicija, ali i samoodržanje neke regije, posebno što se tiče povlačenja sredstava iz Unijinih fondova.
 

Planovi se vuku po ladicama još od 2003. godine

Pankretićeva ideja podjele Hrvatske na regije slična je onoj koju su prije sedam godina osmislili u Državnom zavodu za statistiku. Tu je podjelu 2003. godine odbio Eurostat, statistički ured EU-a. Eurostat je inzistirao na tome da kriterij podjele mora biti broj stanovnika, koji se u statističkim regijama mora kretati između 800.000 i 3,000.000, dok su zemljopisne i povijesne osobitosti zanemarive.

Zatim je Sanaderova vlada 2007., prema zahtjevima iz EU-a, usvojila podjelu na tri statističke regije – Jadransku, Sjeverozapadnu i Panonsku. Takva podjela izazvala je revolt HDZ-ova koalicijskog partnera HSS-a zato jer su sjeverozapadne županije stavljene sa znatno razvijenijim Zagrebom, što će, upozoravali su, zaustaviti dotok europskog novca prema nerazvijenijem dijelu.

Zasad je poznato da će 30 posto pretendenata na saborsko mjesto biti regrutirano iz mladeži HDZ-a. Dakle, s kim se opraštamo ove godine?

Kandidati za mirovinu su se i sami izjasnili, pa ukoliko tako i ostane te se ne predomisle, u Saboru više nećemo gledati Sanaderubliske Luku Bebića i Božu Biškupića, ali ni Andriju Hebranga.

 

Adio 'spavači'

Večernji list navodi da se zbog bliskosti sa Sanaderom Mario Zubović, Jerko Rošin, Vedran Rožić te Bianca Matković, ne moraju nadati svom imenu na listi predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor. Neizvjesna je i budućnost Nike Rebića, koji se nije dovoljno spremno kritizirao Sanadera prije njegovog bijega u Austriju.

Afere su, pak, presudile nekadašnjim ministrima Branku Vukeliću, Marini Matulović Dropulić, Berislavu Rončeviću koji na slobodi čeka pravomoćnu presudu, ali i zastupnicima Živku Nenadiću i Draganu Kovačeviću koji su u Kosoričinoj nemilosti.

Adio uspavani
Što zbog smanjenja broja zastupnika dijaspore, što zbog četverogodišnje "uspavanosti" na nove mandate teško mogu računati i Dragan Vukić, Ivan Bagarić, Rade Bošnjak i Ivan Andrić, koji se nisu iskazali u zaštiti interesa Hrvata iz BiH.

Ivan Šuker i Ivan Jarnjak neće iščeznuti s lista, ali ih neće biti na prvim mjestima, što opet može dovesti u pitanje njihovu parlamentarnu budućnost.

 

Kosor ih nije voljela

Kosorica nije oduševljena niti sa Milivojem Škvorcem, Ivanom Škaričićem, Petrom Selemom, Borisom Matkovićem, Karmelom Caparin, Pericom Bukićem, Stjepanom Fiolićem te Matom Bilonjićem, piše list.

Dubravka Šuica se, pak, zamjerila Kosoričinom glasnogovorniku juga Frani Matušiću, a nisu omiljeni ni Nedjeljka Klarić i Goran Marić, koji je 'herezu' počinio progovarajem protiv guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog.

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/04/28/0065006.html

SDP, Stranka desnih populista

Ali bila je to tako tipična epizoda za lidera SDP-a. Ušao je u rat s Haagom kako bi se pokazao većim domoljubom od svih onih desničarskih bukača koji su huškali narod na puč protiv njegove koalicijske vlasti. Bio je u toliko u strahu od HDZ-ove desnice da je pristao na to da se u Saboru usvoji ona politikantska Deklaracija o Domovinskom ratu. Bio je toliko uspaničen od "berača kestena" da je pristao braniti generala Janka Bobetka od haške optužnice.

I zbog svega toga, Stjepan Mesić morao je preuzeti ulogu gromobrana koalicijske vlasti u obračunu s paraobavještajnim podzemljem, raznim pučistima, alkarima, desničarima, a 2003. godine i s američkog administracijom oko lažiranog napada na Irak, a s kojim Račan jednostavno nije znao što bi.

Zaratio sa saveznikom Mesićem

I nakon svega toga, Račan je uspio zaratiti s Mesićem oko Franje Tuđmana i zločinačkog karaktera njegove vlasti, oko famoznih transkripata s Pantovčaka, oko povratka Srba i normalizacije odnosa sa susjedima. Nije on samo bježao od svih tih tema, nego je oko njih bio spreman podilaziti desnici.

I to je dovelo do najvećeg Račanova paradoksa: ista ona vlada koja je otvorila Hrvatskoj put prema euroatlantskim integracijama, vrlo brzo ih je i zalupila. Sve dok na vlast nije došao Ivo Sanader i locirao Gotovinu, put prema EU bio je blokiran zbog Haaga. Upravo to najviše je iznerviralo birače koji su Račana doveli na vlast i zbog toga je SDP izgubio izbore nakon samo jednog odrađenog mandata.

Krivo vrijeme ili kriva država

Možda je to bilo krivo vrijeme za takvog političara. A možda u ovakvoj državi za političara takvog profila jednostavno ne postoji dobro vrijeme. Htio se dopasti svima, a na kraju se - grubo rečeno - nije dopao nikome.

Iza njega ostao je Ivo Sanader sa dekadom uništenja i pljačke. Ostao je Zoran Milanović s onime što bi trebalo podsjećati na oporbenu politiku. Ostali su razočarani birači koji nakon godina i godina promašene i beskrvne politike SDP-a više ne znaju kamo bi se - i kome - okrenuli.

Ne treba zaboraviti da je iza Račana ostao i Milan Bandić s kojim je predsjednik SDP-a iz godine u godinu sklapao paktove o nenapadanju i tako dopustio da na tkivu stranke i metropole izraste gotovo neizlječiv tumor korupcije i nepotizma.

Gdje je nestala hrabrost?

A sada sva ona žal koja se pokazuje za Račanom političarom i liderom samo pokazuje koliko je situacija bezizlazna.

Ako je Račan ikada imao političke hrabrosti ona se s godinama polako topila. Istopila se hrabrost sa 14. kongresa CK SKJ kad je pred nosom Slobodana Miloševića izveo hrvatsku delegaciju iz Sava centra u Beogradu, kad je raspisao prve višestranačke izbore, kad je HDZ vizionarski proglasio "strankom opasnih namjera", kad je restrukturirao stranku i doveo ju na vlast.

Nakon toga, svi hrabri potezi postali su kontraproduktivni ili je od njih odustajao. A SDP na kraju izgubio izbore jer su njegovi birači zbog takve kompromiserske i kukavičke politike jednostavno izgubili živce.

Nedostaje političar takva profila

Valjda je samo Ivica Račan mogao izgubiti izbore nakon što je izgradio autocestu do Splita i Rijeke. I to se valjda moglo dogoditi samo u Hrvatskoj. Ali unatoč svemu tome, političar takva profila nedostaje na današnjoj političkoj sceni.

Nedostaje političar čija supruga neće u intervjuima veličati njegovu aroganciju alfa mužjaka, onaj koji neće otvoreno pokazivati taštinu, onaj koji će biti spreman do sudnjeg dana razgovarati sa svojim kritičarima, onaj koji će okupljati, a ne odbijati suradnike, onaj koji neće politiku koristiti za osobne probitke ili za liječenje vlastitih frustracija. Račan se nije, poput mnogih, trudio biti političar, on je to doista i bio. Sa svim prednostima i sa svim manama.

Biste li se vratili u Račanovo doba?

I zato, iz ove perspektive teško je reći bismo li vratili kazaljke sata deset godina unatrag. Na vrijeme kad je Račan izbezumljivao svojim partijaškim kompromiserstvom. Na vrijeme kad je želio ugoditi svima i ne zamjeriti se nikome. Kad je dopustio Ivi Sanaderu da pobijedi na izborima. Kad je promovirao Zorana Milanovića.

Teško odgovoriti na pitanje je li Račanova Hrvatska bila bolja. Ali možda je ipak moguće.

Da ne bi bilo dvojbi, potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić odmah je naglasila: “Doplatak za djecu i porodilj­ne naknade nećemo dirati, nećemo smanjivati.”

Znači li to da nećete ni povećavati doplatak za djecu i porodiljne naknade, pitamo Opačić koja će u novoj Vladi, pobijedi li SDP na parlamentarnim izborima, gotovo sigurno biti zadužena za socijalnu skrb.

“Mogu jamčiti da ta prava nećemo smanjivati. Ali bi bilo neodgovorno sada najaviti njihovo povećanje budući da je HDZ svojom politikom u proteklih osam godina uništio gotovo svaku mogućnost povećanja. O povećanju tih naknada moći će se govoriti tek kad krene oporavak gospodarstva”, objasnila je Milanka Opačić.

Dječji doplatak i porodiljne naknade politički su najosjetljivije socijalne kategorije, uvijek su bile oružje u predizbornim političkim bitkama. Kako bi izbjegao mogućnost da se to ponovi, SDP u svojoj socijalnoj strategiji – koju priprema Opačić – zato ističe kako će djeca i rodilje zadržati sva stečena prava, iako ona za državu nisu jeftina.

Lani je bilo 71.646 koris­nica(ka) rodiljnih i roditeljskih potpora. Za te potrebe država je isplatila ukupno dvije milijarde i 103 milijuna kuna: 1,13 milijardi kuna preko Ministarstva obitelji, te još 971 milijun kuna preko HZZO-a.

Ali, to bi moglo biti sve od socijalne skrbi što će ostati isto kao sada. U svim drugim područjima SDP planira uvesti promjene, što je za Globus potvrdila i Milanka Opačić koja već sada ima idejna rješenja koja će, bude li SDP na vlasti, pretočiti i u zakonska rješenja.

“Temelj naše socijalne politike bit će zapošljavanje jer je to najbolja mjera za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Što se više ljudi vrati u svijet rada, to će socijalna politika biti uspješnija”, rekla nam je Opačić. Takvom stavu u prilog ide podatak kako je više od 40 posto svih korisnika socijalne pomoći radno sposobno. Pa ipak, oko 80 posto korisnika socijalnu pomoć prima dulje od godinu dana, a čak preko 30 posto njih pomoć prima duže od pet godina.

Jednom od najvažnijih mjera Opačić smatra decentralizaciju sustava socijalne skrbi koja znači ne samo prijenos ovlasti na jedinice lokalne samouprave, već i prijenos dijela novca općinama i gradovima.

Opačić upozorava kako ima puno primjera da ljudi dobro zarađuju od neregistriranog posla i istovremeno primaju socijalnu pomoć, ali na takvu zlouporabu ne može utjecati nitko iz lokalne zajednice. Uvjerena je da bi to bilo drugačije da svaka općina i grad mogu odlučivati kome će dati socijalnu pomoć.

Ali to znači da jedinicama lokalne samouprave za te potrebe treba prepustiti i dio poreznog novca. Konkretno, SDP će predložiti da se dosadašnja komunalna naknada, naslijeđena još iz socijalizma, pretvori u porez na imovinu koji bi u cjelosti ostajao općinama i gradovima i bio namijenjen za socijalnu skrb.

Opačić zaključuje: tako bi se stvorio izvor sredstava za financiranje objekata i djelatnosti socijalne skrbi, što komunalna naknada nije omogućavala.

To neće biti jedina mjera porezne decentralizacije, dodaje, ali na ostalim prijedlozima i simulacijama intenzivno radi gospodarski tim SDP-a.

Za socijalnu se skrb iz državnog proračuna izdvaja oko 2,6 milijardi kuna godišnje. Kako se jednim od najvećih problema sustava socijalne skrbi – na što je upozorila i Svjetska banka - smatra loša kontrola dodjele sredstava, među prvim mjerama koje priprema SDP bit će i ubrzana informatizacija sustava. A kad se osigura precizna razmjena podataka između svih nadležnih institucija, SDP planira uvesti - socijalne iskaznice.

“Socijalna iskaznica je čipirana iskaznica u kojoj su sadržani svi relevantni podaci o korisniku, a koji su temelj za stjecanje prava iz socijalne skrbi, te prava koja ostvaruje. Njome bi se, dakle, koristile samo osobe koje bi imale prava na socijalnu pomoć. Socijalna iskaznica bi nam dala uvid u prava, spriječila kumiliranje prava i preklapanje naknada, zloporabe i manipulacije. Danas imamo nepravdu prilikom dodjele naknada i korištenja prava, a to ljude smeta jednako kao i neimaština”, pojasnila je Milanka Opačić.

Hoće li to rezultirati i povećanjem socijalne pomoći, pitamo, koja sada iznosi 500 kuna, a Vlada najavljuje da će uskoro biti 600 kuna?

Opačić je ostavila otvorenom tu mogućnost, ali kaže: “Činjenica je da se od 600 kuna ne može živjeti i da bi trebalo povećati naknadu za one kojima je to najpotrebnije. Možda se uvođenjem reda u sustavu otvori i prostor za povećanje naknade”.

Po njoj, nužno je uvesti reda i u sustav udomiteljstva i posvajanja: “Neshvatljivo mi je nepostojanje registra posvajatelja i udomitelja. To što su ti registri predviđeni u novom zakonu ništa ne znači jer nisu još zaživjeli.”

Glupost je kriviti umirovljenike

Naime, u dugom razgovoru za list koji obrađuje umirovljeničku tematiku, Josipović je naglasio da nema ovlasti području umirovljeničkih prava već jedino što može je javno ukazivati na težak
položaj umirovljenika i davati prijedloge kako poboljšati njihov položaj.

"Upravo zbog toga sam formirao Vijeće za socijalnu pravdu kao savjetodavno tijelo u kojem sam okupio ugledne stručnjake iz područja socijalne politike, iz raznih sindikata i nevladinih udruga, kako bi mi pomogli savjetima oko rješavanja teškog položaja raznih osjetljivih društvenih skupina među kojima su i umirovljenici", naglasio je Josipović dodajući kako je kriviti umirovljenike za teško gospodarsko stanje tek - najobičnija glupost.

"Umirovljenici su ljudi koji su radeći cijeli život mlađim generacijama ostavili puno onoga što su stvorili, ljudi koji su i više nego zaradili skromne mirovine koje primaju", rekao je Josipović.

Na pitanje kakve mogu biti političke i pravne posljedice po Hrvatsku s obzirom da je sud utvrdio udruženi zločinački poduhvat, Milanović je rekao: "Ne želim dizati tenzije i politički na ovome na bilo koji način manipulirati ili profitirati. To je neprihvatljivo i nemoralno. Nadam se da to nitko neće raditi. Ovo je neugodno, kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata je nešto čemu se prvi suprotstavio, i to otvoreno i jedini, Ivica Račan 2001. godine u dokumentu koji je otišao u Haški tribunal. Hrvatsku tereti, to neće Hrvatsku zaviti u crno, takve stvari ne želimo. Kao hrvatski političar uvijek ću to odricati i negirati i reći da to nije tako, ali Hrvatska je tu pala na testu zrelosti nakon Oluje i  zbog toga danas neki generali moraju vraćati tuđi dug. To je činjenica!"

Poštovana gospođo premijerko,

Tijekom svojih godina u Europskom parlamentu pomno sam promatrao događanja u Hrvatskoj. S obzirom na trenutno stanje hrvatskih pregovora s Europskom unijom, moram istaknuti da Hrvatska nije ispunila kriterije potrebne za zatvaranje Poglavlja 23 - pravosuđe i temeljna ljudska prava. Nažalost, hrvatsko političko vodstvo izruguje se vladavinom prava i potkopava odredbe ovog poglavlja. Pod ovim okolnostima, porezni obveznici članica EU i zainteresirane strane u Hrvatskoj bi bile oštećene zatvaranjem Poglavlja 23 i ubrzanim zaključivanjem pregovora u lipnju 2011.

Moj ured zaprimio je dopise zabrinutih građana i poduzetnika iz Hrvatske i regije, uključujući europske kompanije, o raširenoj zlouporabi prava privatnog vlasništva u Hrvatskoj i odsutnosti vladavine prava. Sudeći prema brojnim pismima i upitima koje sam primio, ta se pitanja moraju razriješiti prije zatvaranja Poglavlja 23.

Nezavisno, nepristrano, pošteno i sposobno pravosuđe je kamen temeljac za zaštitu prava pojedinaca, zaštitu privatnog vlasništva i provođenja vladavine prava. Nezavisno pravosuđe i vladavina prava su preduvjeti demokracije i tržišne ekonomije koja dobro funkcionira. Naši ciljevi jasno su definirani u Poglavlju 23, koje kaže: "Zemlje članice moraju se efektivno boriti protiv korupcije koja predstavlja najveću prijetnju stabilnosti demokratskih institucija i vladavine prava".

Politički organizirana većina u hrvatskom parlamentu dva je desetljeća koristila pravne mehanizme za netransparentno imenovanje sudaca. Najnoviji slučaj datira iz siječnja ove godine, kada je na takav način imenovano 57 sudaca. Kontinuirana korupcija na najvišoj razini posljedica je upravo tog utjecaja kojeg politička većina ima na pravosuđe. Mjerodavni zakoni se ne provode ukoliko ne favoriziraju "dobro povezane osobe", sudske odluke se ne izvršavaju, a korupcionaški zakoni ostaju na snazi, neosporavani.

Također, postoji ogromna zabrinutost zbog toga što Hrvatska ne poštuje međunarodne sporazume koje je potpisala i što pokazuje apsolutno nepoštivanje prava na privatno vlasništvo koja se tiču svih bivših jugoslavenskih republika.

Vjerujemo da zaostalih neriješenih pravnih predmeta ima daleko više od milijun, koliko ih je prijavljeno (u zemlji s 4,5 milijuna ljudi). Veliki broj predmeta ostaje neriješen desetljećima, što ugrožava osnovno ljudsko pravo na suđenje u razumnom roku. Nesigurnost građana i potencijalnih investitora je jasno vidljiva.

Istraživanje koje je 2010. objavila EU Direkcija za unutarnje politike - Prava građana i ustavni poslovi pod naslovom "Problemi s privatnim vlasništvom nakon promjene političkog režima u bivšim socijalističkim i komunističkim državama" ističe da hrvatski zakonodavni okvir procesuiranja potraživanja imovine u postupku povrata i naknade za imovinu oduzetu tokom komunističkog režima “inherentno postavlja ured državne administracije svake pojedine županije u stvarnu poziciju sukoba interesa.” Nadalje, u izvještaju se navodi da je "zakonodavac želio osigurati zaštitu javnog ili državnog interesa kada se donose odluke o potraživanjima” što "potencijalno krši prava građana i ostalih legitimnih potražitelja".

Na osnovu dopisa koje sam zaprimio, moram istaknuti da Hrvatska mora eliminirati mogućnost stvarnog ili percipiranog sukoba interesa, koji je u suprotnosti s vladavinom prava.

Postoji specifični problem koji upućuje na ogromne razlike između stanarskih prava i zanemarive kompenzacije izvornim vlasnicima zaplijenjenih stanova. Ovo pitanje dodatno kompliciraju pravna i administrativna tijela koja zloupotrebljavaju obje strane. Izvješće također navodi specifične preporuke koje zahtijevaju sljedeće:
A ) detaljnu istragu onih pojedinaca koji su stekli vlasništvo bez važećih stanarskih prava ili prava na povrat i naknadu.
B ) političku volju da se regulira i sankcionira korupcija unutar Hrvatske.

Ukoliko ne griješim, izvješća lokalnih nezavisnih medija tvrde da upravo Vi, gospođo Kosor, živite u jednom od takvih stanova iz kojeg su izbačeni izvorni vlasnici srpske nacionalnosti. Možete li mi ljubazno dokazati da to nije točno?

Ne samo da je Hrvatska propustila provesti namjeru svojih zakona da u potpunosti izvrši pravilni povrat i naknadu imovine oduzete  tokom komunizma, već se pojavljuju i novi modeli krađe vlasništva.

Jedna od najpodmuklijih takvih krađa dogodila se u Zadru 2003. godine, a tek je nedavno isplivala u javnost. Radi se o tipičnom primjeru očite zlouporabe položaja i ovlasti, koji dovodi na površinu i druge slične slučajeve koji se odugovlače u sudskom sistemu već više od 20 godina. Ovo je stvarni školski primjer nepostojanja vladavine prava, nepoštivanja vlasničkih prava, političke korupcije na najvišoj razini države i sudstva podložnog političkom utjecaju.

Božidar Kalmeta, aktualni ministar prometa u Vašem kabinetu i tadašnji gradonačelnik Zadra uz pomoć dvoje svojih povjerenika - Ane Lovrin koja je 2004. postala ministrica pravosuđa i Zdravka Livakovića koji je kasnije postao državni tajnik - razvlastio je 15.000 metara kvadratnih zemlje od 58 izvornih vlasnika.

Želio bih vam osvježiti pamćenje vezano za ovaj šokantni proces razvlašćivanja koji se dogodilo kako slijedi:
1) Grad Zadar proglasio je da se pravim vlasnicima ne može ući u trag (nepoznate adrese), iako su bili živi i zdravi i živjeli na zadarskom području
2) Lokalni sud imenovao je odvjetnika od povjerenja da predstavlja "nepoznate vlasnike"
3) Tijekom saslušanja na lokalnom sudu odvjetnik se nije pojavio, a  sudac je zemljište dodijelio Gradu Zadru
4) Grad je prodao zemljište pojedincima za privatne potrebe  
5) Izvorni vlasnici su čitavo ovo vrijeme i dalje na sudu tražeći pravdu.

Isti je uzorak primijenjen i u Gradu Rijeci, gdje Grad već 20 godina odbija izvornim vlasnicima platiti oduzetu zemlju.

U svjetlu ove očite zlouporabe moći i političke korupcije, mi kao izabrani članovi Europskog parlamenta moramo s razumnom fiducijarnom odgovornošću u ime poreznih obveznika Europske unije zatražiti ukidanje svih EU fondova koje stavljamo na raspolaganje ovim korumpiranim lokalnim vladama.

Prije četiri mjeseca, u europskom izvješću o napretku Hrvatske za 2010. godinu jasno je spomenuto, “ U Hrvatskoj se i dalje ne razumije dovoljno pojam sukoba interesa, a posebno ne na lokalnoj razini. Nadzor i praćenje pridržavanja i poštivanja zakona je ograničeno, a sankcije  koje su na raspolaganju nisu efektivne.”

Ne vjerujem da možemo očekivati da će hrvatska vlada poštovati i ispuniti odredbe Poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna ljuska prava. Iste političke strukture u rukama drže izvršnu i zakonodavnu moć i biraju članove pravosuđa te na njih vrše pritisak. Zbog ovih očitih nedostataka nije moguće riješiti slučajeve političke korupcije i kazniti krivce. Očito je da nema trodiobe vlasti unutar današnje Hrvatske.

Prije nego dopustimo hrvatskim političkim strukturama da završe pregovore s EU, ja strogo preporučujem uvođenje robusnog mehanizma nadzora za Hrvatsku i dovođenje sudaca iz zemalja sa čvrstom tradicijom vladavine prava da ubrzaju rješavanje predmeta vezanih za  zaštitu vlasničkih prava i rješavanje slučajeva političke korupcije od istrage do konačne presude.

Ukoliko to ne učinimo, riskiramo uvođenje korumpiranih praksi i političara ravno u srce Europske unije. Nadalje, EU ne može dati pečat odobrenja koji bi zavarao pojedine ulagače, pa i same građane Hrvatske, da ulažu u vlasništvo u Hrvatskoj.

Iskreno,

Roger Helmer, član Europskog parlamenta iz Ujedinjenog Kraljevstva
 

Trojac iz MORH-a zasjeo je u nove Mercedese E259, registrirane prije mjesec dana, a za koje je Ministarstvo obrane RH natječaj raspisalo lani. Svako od tih vozila, prema službenom cjeniku uvoznika, stoji 55.920 eura, odnosno ukupna cijena im je 170.000 eura.
 

No u Uredu za središnju javnu nabavu kažu kako su automobili nabavljeni operativnim leasingom te da mjesečni obrok otplate stoji 1.378,16 eura. Tako će porezni obveznici tijekom četiri godine, na koliko je ugovoren leasing za vozila Ministarstva obrane, platiti više od 66 tisuća eura. Država ih pak nakon toga neće moći vratiti nego će morati nabaviti nova.

U Ministarstvu obrane navode kako je nabava vozila zatražena zbog istjecanja leasinga, a novim natječajem nije isticano koji tip vozila treba uzeti. Ovo je prva nabava za visoke državne dužnosnike od kada je u premijersku fotelju zasjela Jadranka Kosor.

Naime nakon zabrane nabave službenih vozila, koja je trajala do kraja 2009., vozni park državnih institucija obnovljen je s više od 900 vozila. Najčešće je bila riječ o Škodama. No samo u prva dva mjeseca ove godine Vlada je nabavila 544 automobila, što je, prema pisanju Jutarnjeg lista, više od osam posto svih prodanih automobila u zemlji u tom razdoblju.

Tako bi prema prijedlogu vladajuće stranke, do kojeg je došao Novi list, došlo do tzv. razbijanja 9. izborne jedinice zbog prevelikog broja birača. 7. izbornoj jedinici koja se proteže od Bakra do Zagreba time bi se dodali tradicionalno oporbeni Krk, Cres, Lošinj, Rab i Lika koji su zajedno s Istrom i Primorsko-goranskom županijom pripadali 8. izbornoj jedinici, 6. izborna jedinica ostala bi bez Velike Gorice, podijeljene između oporbe i HDZ-ove koalicije, koja bi pripala 7. izbornoj jedinici, a Sisačko-moslavačka županija prelazi u 2. izbornu jedinicu čime bi se spriječilo propadanje glasova biračkog tijela odanog HSS-ovoj Marijani Petir, pošto je Seljačka stranka najjača u drugoj izbornoj jedinici. Do preinaka jedino nije došlo u 5. izbornoj jedinici pod kojom se nalaze Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska županija.

"To se radi na početku mandata"

HDZ-ov prijedlog Izmjena izbornih jedinica, međutim, naišao je samo na kritike. I to ne samo iz oporbenih redova koji su ogorčeni prijedlogom vladajuće stranke nazivajući ga "dramatičnim rušenjem pravne države", već i iz redova uglednih politologa.

"Nije primjereno u izbornoj godini intervenirati u izborno zakonodavstvo. Ako se to treba napraviti, onda se to radi na početku legislativnog razdoblja, odnosno, na početku mandata, a ne na njegovom kraju", komentirao je za Index prof. dr. Anđelko Milardović, politolog. Ako se to čini na kraju mandata, kaže nam prof. Milardović, onda to automatski stvara percepciju o prekrajanju izborne geografije.

"To onda baca sjenu i na etičku dimenziju i to u 23.55 sati, pet minuta prije kraja, te asocira na nestabilnost političkog sustava", objašnjava Milardović dodajući kako on i inače zagovara to da bi se kompletno izborno zakonodavstvo trebalo korigirati, uključujući i izbornu geografiju.

Prema njegovom mišljenju, to bi se trebalo napraviti po uzoru na neke europske zemlje, poput Norveške i Finske, i vaneuropskih, SAD-a i Filipina, gdje je u izborno zakonodavstvo ugrađen točan datum izbora svake četiri godine. "To treba napraviti kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini, kad je riječ o parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Predlažem da se izbori održavaju svake četiri godine između 7. i 25. studenog. Time bi se doprinijelo stabilnosti izbornog i političkog sustava i time bi svi akteri političkog procesa imali sva pravila igre na vrijeme. Onda bi prestale sumnje u manipulaciju, kao što sada imamo osjećaj simulirane demokracije i manipulacije", zaključuje Milardović.

Vlada mora snositi odgovornost

Ugledni politički filozof Žarko Puhovski drži, pak, kako se cijela politička struktura ovdje našla u zatvorenom krugu. "Naime, postoji zahtjev Ustavnog suda da se konačno postupi po zakonu prema kojem razlika u broju birača može biti plus-minus 5 posto, a koja je sada puno veća. Međutim, do toga je došlo prekasno. Već smo duboko u izbornoj godini i sada se nalazimo pred pitanjem hoće li se ispuniti zahtjev Ustavnog suda i postupiti na način da se povrijedi načelo jedne godine ili ga ne mijenjati i time ne udovoljiti zahtjevu Ustavnog suda koji je pravedan i logičan", kaže Puhovski, prema čijem je mišljenju manje zlo povrijediti načelo jedne godine.

Međutim, ističe Puhovski, važno je jasno utvrditi tko je za ovo stanje odgovoran, je li to Ustavni sud ili netko drugi. "To treba ispitati i zahtijevati ozbiljne konsekvence za one koji su za to odgovorni", kaže Puhovski dodajući kako je po njegovom mišljenju za nastalo stanje "odgovorno Ministarstvo uprave, dakle Vlada". "I sam sam, kao i neki drugi, puno prije upozoravao da je to pitanje koje se mora riješiti", zaključuje Puhovski, dodajući da, koliko je njemu poznato, ovo ipak neće ni na koji način neće utjecati na rezultate izbora.

Udruga Zeleni Dalmacije energično se protivi 

natpisima u  tisku i probnim  balonima  koji se ispuštaju iz pojedinih institucija države kako bi se ispitalo javno mnijenje u slučaju donošenja odluke o smanjenju naknada sa 50 na 20 lipa!

Zeleni bilježe konstantan pritisak privrednog sektora na Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva kako bi se smanjile ili ukinule odredbe pravilnika Ministarstva zaštite okoliša i uveli neki drugi sustavi zbrinjavanja.

Smanjivanje depozita išlo bi u tom smjeru zbog čega Zeleni Dalmacije dižu svoj glas.

Propusti u zaštiti i enormni gubitci Fonda za zaštitu okoliša ; koji su se javili zbog isplata stotina milijuna komada ambalaže viška u proteklih nekoliko godina nije razlog da se smanjuju naknade za sekundarne sirovine.

Vjerujemo da će najavljena poboljšanja u kontroli i označavanju proizvoda međugraničnog prometa roba i učinkovitijoj zaštiti unutrašnjeg tržišta od šverca biti dovoljni da se unaprijedi sustav koji je našu zemlju ,vode i zrak oslobodio zagađenja. Istodobno, na žalost i na sreću mnogim socijalnim kategorijama stanovništva osigurao dodatne prihode i mogućnost preživljavanja. Smanjenje naknade doveo bi sve pozitivne efekte u pitanje.

Zeleni Dalmacije traže nastavak izrada Pravilnika za druge vrste ambalažnog otpada koji u sebi sadržavaju dovoljno visoku novčanu stimulaciju kako bi se tom povratnom spregom uklanjali iz okoliša ili komunalnog otpada. 

U Splitu 23.02  2011                                     za ZD Lovro Rumora

Možda bi netko rekao: ‘Što ima veze, to je samo internet!’, ali mene zbog ovoga razdire tisuću pitanja. On tvrdi da ništa nije išlo dalje od chatanja i razmjena fotografija, ja mu možda i vjerujem, ali pitam se što je zapravo u njegovoj glavi. Vječna potreba za nečim novim? Je li internet prilika za njegove maštarije i perverzije? Ja nisam seksualno suzdržana žena, nemam tabua, a nismo ni u braku deset godina, pa mi nije jasno zašto mu nisam dovoljna - rezignirano mi se ispovjedila prijateljica čiji partner ne smatra da je učinio išta loše ovakvim ponašanjem.

Je li cyber avantura koja nije dobila svoju realizaciju u stvarnom svijetu samo napaljujuća maštarija ili je prevara moguća i bez penetracije? Može li nas takvo ponašanje povrijediti jedanko kao klasično šaranje? Je li takvo ponašanje partnera razlog za brigu, prekid veze, upućuje li ono na dublji problem u odnosu ili ga možemo doživjeti kao vrstu razonode, poput gledanja pornića - tek su neka od pitanja koja se nameću. Kada sam rekao svojoj urednici da želim pisati o ovom slučaju ona mi je rekla da ćemi ugovoriti razgovor sa svojom prijateljicom koja je doživjela nešto slično.

I tako sam s jedne kave otišao na drugu i opet slušao o ženi koja se našla u raljama internetske izdaje. - U kuću nam je došao kompjuter u vrijeme kada moj sada već bivši muž nije radio pa je imao svo vrijeme ovoga svijeta za internet - započela mi je svoju ispovjest ova žena u četrdesetim godinama, dodavši odmah kako problem u suštini nije bio toliko povezan sa slobodnim vremenom koliko s karakterom osobe.

Kao Supermen

- Kužim ja da se on osjećao nezadovoljno jer nije imao posao, a možda je bio nezadovoljan i sa mnom, a onda je odjednom upao u neki virtualni svijet gdje je preko noći postao Supermen. Na kompjuteru imaš samo taj element sintakse pa lakše postaješ zanimljiv, no poslije se uglavnom ispostavi da većina tih ljudi laže o sebi u profilima i na chatu.

To znam i iz prve ruke jer mi je nedugo nakon mog razvoda prišla jedna prijateljica i zamolila me da otvorim profil na Iskrici kako bih pogledala profil njezinog muža čiji je ime slučajno otkrila. On se tamo predstavljao kao singl iako je doma imao ženu i troje djece - ispričala mi je ova žena sada već emocionalno posve distancirana od muževe afere.

- Nevjera postoji oduvijek, samo što su priče danas ponešto drukčije budući da živimo u svijetu novih tehnologija i medija koji nam omogućuju da je na lakši način realiziramo. No, čovjek je zapravo vrlo predvidljiva životinja pa ako primjetite da vam muž odlazi u drugu prostoriju kako bi nekome napisao poruku budite sigurni da to nije dobar znak. U vrijeme našeg braka internet je funkcionirao po principu da ti je telefonska veza bila zauzeta ako si on line što je kod nas stalno bio slučaj.

S tom ženom iz Zagreba s kojom se on dopisivao i kasnije nalazio na kraju nije ispalo ništa ali je naš brak propao. Možda internet i nije bio razlog naše rastave, ali meni je svakako bio povod da zatražim razvod. Rekla sam mu da mi je tim ponašanjem učinio najveću uslugu u životu i zaista ne razumijem žene koje se u takvim situacijama ne rastaju.
Neki navode djecu kao razlog ali ja mislim da moraš najviše voljeti sebe, a zatim svoju djecu jer i za njih je bolje da imaju dvije zdrave cjeline nego jednu bolesnu - ispričala mi je ova uspješna poslovna žena, a mene je zanimalo kakva je bila reakcija njezinog muža nakon što ga je uhvatila u cyber aferi. - Laž i negiranje do kraja.

On valjda spada u ‘muškarce stare škole’ koji ti ne bi priznali da te varaju i da ih uhvatiš dok peglaju neku u krevetu. Negdje sam pročitala rezultate istraživanja koje tvrdi da muškarci postaju znatno vjerniji nakon 55 godine, jer im se valjda od tada slabije diže, no ne znam je li to istraživanje rađeno prije viagre. Možda se situacija i tu promijenila jer mi je prijateljica koja radi u ljekarni rekla kako petkom navečer vlada pomama za tim lijekom - kroz smijeh mi je otkrila ova sugovornica koju sam za kraj upitao koji bi savjet mogla dati osobama u sličnim problemima. - Bježi i ne okreći se sine! Jer teško da će to ići na bolje - rezolutno je zaključila.

Lažni osjećaji

A što o ovisnosti o cyber seksu misli struka pitao sam psihoterapeutkinju Branku Jakelić, autoricu uspješnice ‘Krilate sandale - duhovni razvoj kroz životne krize’. Branka objašnjava da premda sindrom ovisnosti o internetu IAD (Internet Addiction Disorder) još nije formalno uključen u priručnike za dijagnosticiranje duševnih poremećaja, po težini i procesu liječenja njegovi simptomi mogu se usporediti sa simptomima patološkog kockanja, što se smatra jednom od najtežih ovisnosti.

- Ovisnost o cyber seksu pruža lažni osjećaj sigurnosti i zaštite – i najgrublje seksualne maštarije mogu se istražiti bez granica i stida, bez opasnosti od seksom prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Štoviše, ne poznajući stvarno partnera s kojim se ulazi u seksualnu vezu preko interneta, osoba štiti svoju privatnost i ne izlaže se strahu od povrede i gubitka što intimna veza s nekom stvarnom osobom sa sobom nosi.

U cyber seks upuštaju se muškarci i žene raznih dobi i profesija koristeći ga kao virtualni bijeg od svakodnevice u kojoj se osjećaju nezadovoljno sobom i/ili vezom s nekom stvarnom osobom. Uvijek je lakše okrenuti glavu od problema nego se suočiti s njim. Ljudi koji posežu za seksom preko interneta svjesno ili nesvjesno uvjeravaju sebe da je to samo razonoda koja ne može ugroziti brak ili vezu s osobom u stvarnom životu.

Međutim, usprkos tome što među partnerima u cyber seksu nema tjelesnog kontakta, to jest prevara i može vrlo duboko ugroziti vezu u stvarnom životu - objasnila je Branka, koja je, ipak, kao rješenje ponudila manje radikalnu soluciju od predhodne sugovornice. - Neke osobe čiji partneri upražnjavaju seksualne odnose preko interneta prešutno pristaju na to, neke se odluče za radikalnu promjenu poput raskida.

Svakako, takve situacije su znak da nešto ne štima. No kako ništa nije crno ili bijelo, u nekom partnerskom odnosu svaki partner ima svoj dio odgovornosti za neki problem i svoj način izbjegavanja odgovornosti. Stoga bi, u idealnom slučaju, umjesto prelaženja preko problema ili drastičnih odluka, bilo dobro pogledati o čemu se zapravo radi i što i jedna i druga strana mogu poduzeti da se problem riješi - zaključuje psihoterapeutkinja Branka Jakelić.

Navlačenje maske

- Ljudi koji se koriste internetom u svrhu komunikacije s nepoznatim ljudima preko foruma i raznih društvenih mreža često to rade pod izmišljenim imenom. Obično im to daje veću slobodu od pravog identiteta koji uključuje dob, spol, rasu, stupanj obrazovanja itd. Izmišljajući ime i značajke kojima se prezentiraju u kontaktu s nepoznatim ljudima, daju si slobodu redefiniranja sebe na drugačiji način.

  Drugim riječima, navlače na sebe masku ili maske (neki ljudi koriste više različitih identiteta) uz čiju pomoć žive nešto što bi željeli biti ili, pak, istražuju neki dio sebe kojeg se srame. Na taj način osjećaju se sigurno i zaštićeno od mogućnosti da ih netko prepozna i možda povrijedi. Sakriveni maskom mogu komunicirati s drugima izlažući se do neke mjere bez straha koji ih prati u stvarnom životu - objašnjava psihoterapeutkinja Branka Jakelić.

Tisuće ljudi postat će socijalni slučajevi, ostat će bez stanova i završiti na ulici ako se donese i bude provodio zakon o osobnom bankrotu. Tako nam je komentirao najave o uvođenju osobnog bankrota ili stečaja u Hrvatsku jedan ekonomski stručnjak, koji kaže da ljudi ne razumiju što je stečaj. Proglase li ga, a ne budu mogli vratiti ni reprogramirane dugove, na kraju mogu ostati bez kompletne imovine.

To je zakon, objašnjava, za razvijene zemlje u kojima se netko nađe u problemima zbog svojih financijskih pogrešaka, zbog neke pogrešne investicije pa se onda dobije određeno vrijeme, pet ili sedam godina, da vrati dugove ili ako to ne uspije, odlazi mu cijela imovina na bubanj. Ali, što je vrlo važno, u takvim se zemljama lakše zaposliti nego u Hrvatskoj, a to onda znači i mogućnost vraćanja preuzetih obveza.

Za sada je Vlada donijela tek polazne osnove za uvođenje instituta osobnog bankrota, što znači da je poznato malo stvari, i to samo načelno. Jer, tek treba donijeti nacrt prijedloga zakona i regulirati sva pitanja, pa onda educirati tijela i povjerenike koji će provoditi te propise. Ono što se da iščitati iz polaznih osnova jest sljedeće: Stečaj može proglasiti dužnik koji više nije u stanju vraćati obveze (primjerice kredite), ali i njegov vjerovnik.

Dakle, bankrot se provodi nad imovinom građana koji nisu u stanju samostalno i u razumnim rokovima podmirivati obveze. Koji je to razumni rok – za poduzeća se stečaj može otvoriti ako imaju neprekidno 60 dana blokirane račune – doznat ćemo kad nacrt prijedloga zakona bude napisan. Bankrot je zamišljen tako da se dužniku i vjerovniku ostavlja vrijeme i prilika za dogovor o podmirivanju dugova, reprogramiranju obveza i sastavljanju plana otplate dugova.

 

Nehumana strana osobnog bankrota

U prvoj fazi, obje se strane dogovaraju pred neformalnim tijelima – Vlada navodi da će to biti komore, savjetovališta, centri za mirenje – te mogu postići dogovor. U tom slučaju dužnik može dobiti neki poček, dugovi mu se reprogramiraju na duži rok otplate nego što je bio slučaj prije stečaja... Mogu mu se tako smanjiti rate i zaista takav dužnik može isplivati iz problema.

No, ako dužnik nema plaću, ako je ostao bez posla, može mu se dogoditi da upadne u drugu fazu bankrota koja se provodi pred formalnim tijelima – sudovima, što će imati najozbiljnije posljedice, navodi Vlada. A te su posljedice da imovina dužnika ide na bubanj i prodaje se radi namirivanja dugova. Tako netko tko je ostao bez posla i primanja, a ima stan neopterećen bankovnom hipotekom može ostati bez njega zbog nagomilanih dugova.

''Oko 70.000 ljudi ostalo je lani bez radnih mjesta, pa je moja gruba procjena da je danas oko 40.000 ljudi u situaciji da se nad njima može proglasiti osobni stečaj, a ima i onih koji rade i primaju plaće pa su u istoj situaciji. Upali su u dužničko ropstvo, ovrhe su im sjele na račune, mogu ostati bez kuća i stanova'', rekao je Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata.

Na pitanje kakav će to spas osobni bankrot donijeti onima koji su ostali bez posla i plaća, a lani je to doživjelo, kako sam kaže, čak 70.000 ljudi, ako im imovina može završiti na bubnju, Matijašević objašnjava:

''Istina, to je nehumano i svaki se slučaj treba promatrati pojedinačno. Treba sa stečajevima ići oprezno, s posebnom pažnjom, zato smo predlagali da povjerenici budu psiholozi i sociolozi. Mislim da mora proraditi solidarnost vjerovnika'', rekao je za Slobodnu Dalmaciju.

 

'Ovakve izjave se uvijek daju da bi se zapodjenula neka svađa. Što ja mogu reći na ovo? Premijerka očito čita trač-rubrike. Ja je upućujem na ozbiljno štivo ako želi učiti o ekonomiji. Nikada ja to nisam izjavio, ali to nije ni bitno. Znanje koje imamo moji suradnici i ja je strateške prirode i odlučnost, upravo ono što je premijerkin savjetnik za gospodarstvo Željko Lovrinčević prekjučer rekao da Vladi nedostaje. To je odlučnost', rekao je Milanović. 'U jednom priznajem premijerki Kosor da je bolja od mene, u ekonomskim znanjima ona je pokazala kako se možeš dočepati stana bez da ga platiš. Ja toga znanja nemam. Ja svoj stan plaćam i tu priznajem da je bolja od mene.'

Novinare je zanimalo i kako će SDP odgovoriti na očitu taktiku HDZ-a koja će do izbora vjerojatno biti paljba po njima iz svih sredstava. Milanović kaže da se neće ničim braniti. 'Ja nisam, srećom, predsjednik HDZ-a, već Socijaldemokratske partije, velike i demokratske stranke. Mi ćemo voditi svoju kampanju, a HDZ neka radi što hoće', rekao je Milanović.

Na pitanje novinara 'Dnevnika' Nove TV kako komentira činjenicu da njegov rejting stagnira, a premijerkin raste iako on još uvijek vodi za šest postotnih bodova, Milanović je odgovorio da će možda zazvučati neskromno, ali njegov rejting, kao i SDP-ov je i dalje veći od premijerkinog i HDZ-ova, te je upozorio da se radi samo o istraživanjima, a o tome tko stvarno bolje stoji, građani će reći na izborima.

Na pitanje što misli o katastrofalnom stanju u gospodarstvu, predsjednik SDP-a je citirao premijerku Kosor 'da ne želi stavljati sol na ranu' i da Hrvatskoj za rješenje svih problema 'treba nova vlast i demokratska vlast', što prema njegovom mišljenju sada nemamo.

O slučaju uhićenog branitelja Purde Milanović je nevoljko govorio jer, kaže, takve stvari se 'uvijek pretvore u neku vrstu manipuliranja braniteljima'.

'Ali slučaj Purda je slučaj izdaje hrvatskog državljanina koji je k tome i branitelj. Hrvatska država – Ministarstvo pravosuđa i unutarnji poslovi i Ministarstvo branitelja su tri godine znali da čovjeku prijeti opasnost od Interpolove tjeralice. Utvrdili smo da nije kriv, dakle mi ga nećemo goniti. Tog trena ga je trebalo upozoriti na opasnost koja mu prijeti. Zato kažem da je to izdaja hrvatskog državljanina', objasnio je Milanović. Dodao je da ga je država prevarila i poručio ovima koji danas paradiraju da odu u pritvor umjesto njega u Zenicu. Što se tiče slučaja Daimler, rekao je neka konačno krenu istraživati, ali je i upozorio da su HDZ-ovci i Karamarko igrajući se u Saboru namještenog 'ping-ponga' oko toga zloupotrijebili represivni aparat.

Što se tiče slučaja Sanader, rekao je da je očito da je Sanader nastradao pravosudno tek kada je sišao s vlasti. Podsjetio je da su oni iz SDP-a i on osobno još tijekom kampanje 2007. godine upozoravali da je kampanja HDZ-a preraskošna i da se potrošilo previše novca. 'To je nekima doprlo do glave tek prije pola godine i o tome su trebali odgovarati hrvatskim građanima, a ne razgovarati sa stranim diplomatima u Hrvatskoj', poručio je Milanović.

Nema vremenskih rokova za odluku

I glasnogovornica povjerenika za proširenje Natasha Butler je kazala kako komisija nastavlja raditi s hrvatskim vlastima po pitanju restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta. "Iako i Hrvatska agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Komisija čini sve što mogu kako bi se poboljšali planovi i osigurala njihova usklađenost s pravilima o državnim potporama, u ovom trenutku ne postoji vremenski rokovi za konačne zaključke o tim planovima za restrukturiranje", kazala je Butler.

Nakon tehničkog sastanka hrvatskog izaslanstva s predstavnicima Europske komisije u petak u Bruxellesu iz diplomatskih izvora je procurila informacija da je ostvaren napredak u vezi planova za restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta. Najavljeno je kako će se razgovori nastaviti sljedećih dana.

Jadranska ulaganja

» Tvrtka Jadranska ulaganja je dio Kermas grupacije u vlasništvu Danka Končara, Nenadova oca, međunarodne investicijske korporacije koja upravlja s oko tri milijarde dolara. Kermas Ltd. je 80-postotni vlasnik tvrtke BMM International Limited u Hong Kongu, posjeduje 75 posto Verema, najvećega južnoafričkog nalazišta željeza, titana i vanadija (minimalno 650 milijuna tona dostupne rudače). Posjeduje i 54 posto Afarak Platinum Holding Limiteda, koji posjeduje 100 posto Afarak Platinum Mining & Exploration Ltd. A Elektrowerk Weisweiler (EWW) u potpunom je vlasništvu Kermas Ltd. kao jedinstveni proizvođač specijalnih i ultraniskougljičnih vrsta ferokroma koji se koriste u svemirskoj industriji. Kermas Ulaganja u 100-postotnom je vlasništvu Kermas Ltd., a posjeduje 30 posto Ruukki Group Oyj koja kotira na helsinškoj i londonskoj burzi.

I zločinci, priznajemo, trebaju imati izvjesna ljudska prava. Sanaderovi ih još uvijek imaju i previše, nit su gladni nit su žedni. Na račun Hrvata nažderali su se i više nego dovoljno.
 
Da stvar bude još gnjusnija, o svojim je ljudskim pravima Sanaderova ridala na dan kad je Hrvatska zabilježila 320,000 nezaposlenih. Kao direktnu posljedicu ne globalne recesije, već Sanaderove vladavine. Iz njihovih tanjura Sanaderovi su se čitavu dekadu obžderavali, da bi im danas besramno poručili: naša prava su ugrožena.
 
O ljudskim pravima hrvatska Elena Čaušesku nije kukala kad su prisilom potjerali susjede i preuzeli cijelu kućerinu u Kozarčevoj, kad je Ivo kupovao satove u vrijednosti od nekoliko stotina tisuća eura, kad je Ivo ispod cijene prodavao Plivu, kad se krao novac iz HEP-a, kad... Ma šta da vam ponavljamo ko papige, već deset godina osim Bajića svi sve znaju.
 
U toj kući i ona je živjela, u slike i satove i ona buljila, te je provizije i ona trošila. Kćeri, koje su živjele i žive bitno bolje od djece četiri milijuna Sanaderovih žrtava, gurali su u sve božje novine koje poslušni vlasnici medija drže. Sad bi nad njima trebali plakati jer joj poneki novinar posjeti fakultet? Objasnite to onima koji zbog Sanaderove "politike" svojoj djeci fakultet platiti ne mogu.
 
Kukanje takve osobe o ugroženim ljudskim pravima degutantno je. Ispljuvak je to u lice svakom opljačkanom Hrvatu, čije su kune transferirane na neki od računa obitelji Sanader.
 
21. je stoljeće, Sanaderovima narod vjerojatno neće priuštiti sudbinu bračnog para Čaušesku. Uljuđeni smo, Salzburg i Lepoglava bit će sasvim dosta. Ali tražiti od Čička da zamoli ljude i medije za suosjećanje umjesto gađenja? Novac ste im pokrali, poslove uništili, budućnost oduzeli. Pravo na gađenje - e to nećete.
 
Znate, na kog će nam se povraćati ne bira Čičak već želudac. Al šta bi vi gospođo Sanader o tome znali, vi ste bar imali želudac za sve. Matija Babić

I ministar iz roza vile Dado Milinović je imao što za reći. Tako je istaknuo kako se SDP panično boji riječi da nema zastare. "Jovanović se možda po zapovjednoj odgovornosti boji zbog slučajeva nezakonitog trošenja proračuna grada Rijeke od 149 milijuna kuna, ili zbog zaobilaženja Zakona o javnoj nabavi za više od 16 milijuna kuna, ili zbog nezakonite pretvorbe gradskih tržnica Rijeke kojima je proračun oštećen za više od 80 milijuna kuna", nabrajao je taj HDZ-ovac.

Novi ministar zaštite okoliša rekonstruirane nam Vlade, Branko Bačić, inače bivši državni tajnik "Ministra Koji Ništa Nije Znao" i glavni tajnik "kriminalne organizacije", istaknuo je da riječki SDP-ovci blate Vladu kad god se neke ugledne svjetske financijske institucije ili časopisa objave podaci o pozitivnim gospodarskim kretanjima u Hrvatskoj.

A novopečeni ministar kulture Jasen Mesić ponovno se prao od optužbi SDP-ovaca da je počinio kulturocid u Splitu.

Podsjetimo, Jovanović je danas promjenu članova Vlade nazvao kvazi rekonstrukcijom u kojoj je možda i došla "svježa krv", no ona je "bez srca i mozga". "To je prije bila reinkarnacija politike na Sanaderov način jer je na čelu Vlade njegova nasljednica, zapisničarka, najbliža suradnica i prijateljica, a novi potpredsjednik osobni Sanaderov izum, njegovo potrčkalo Jandroković", kazao je Jovanović te dodao kako nikakva rekonstrukcija ne može pomoći kada "ministar korupcijske klime" Kalmeta ostaje na svome mjestu.

"Što radi SDSS - zna se!"

Nije ostao pošteđen ni novi ministar Branko Bačić "koji je šutke pratio nastanak blagodatne korupcijske klime". "Tu je i dr. House Dado Milinović, još jedan potpredsjednik, čija velebna vila dodatno potvrđuje da je Jadrankina rekonstrukcija svojevrsna reinkarnacija Sanaderove politike i neuspješna reanimacija Vlade RH", rekao je Jovanović i dodao da Josip Friščić ni sam ne razumije zašto je HSS u toj koaliciji. "Što radi SDSS - zna se!", kazao je Jovanović.

Za njega je vladajuća koalicija "školski primjer" klijentelizma i političke korupcije u kojem vlada samo "goli interes". Njegov riječki kolega Slavko Linić je kazao da SDP nudi kvalitetna rješenja koja znače promjenu situacije. Kaže da će smanjiti deficit, osigurati normalno poslovanje gospodarskih subjekata, rasteretiti plaće, donijeti novi zakon o doprinosima te regulirati visinu kamatnih stopa.

Konstruktor je prvo HAC-u poslao zahtjev na iznos od 1,86 milijuna kuna. No, uskoro ga je povukao i poslao novi - na iznos od 4,67 milijuna. HAC mu, pak, piše Večernji list, odobrava iznos od 6,88 milijuna kuna! Konstruktor je u zahtjevu poslao HAC-u kao prilog i cijene iz ugovora za opremanje Male Kapele koje su bile znatno manje nego što su u konačnici naplaćene.

Iz priloga je razvidno kako je znak "exit" na tunelu Mala Kapela koštao od četiri do šest tisuća kuna, a na tunelima između Dugopolja i Ravče više od osam tisuća kuna. Preplaćena je i oznaka za put u slučaju nužde koja nas je koštala 2374 kune bez PDV-a čime doseže cijenu sapunjare na WC-ima na odmorištu Mosor.

Ukratko, samo na dodatnim troškovima za opremanje tunela, WC-a i dodatnih radova na jednom odmorištu s autoceste od Dugopolja do Ravče izvučen je 21 milijun kuna, donosi list. 

U slatinskoj Mesopreradi, tvrtki koja proizvodi slavonski kulen, nasjeli su na ovaj telefonski poziv te za 'predsjednikove ljude' spremili 280 kilograma slavonskog kulena, 150 kilograma slatinske kobasice i 100 pakiranja rezane šunke od po 100 grama, piše Večernji list.

Prevaranti su nazvali slatinsku tvrtku 21. prosinca, a direktori su, s obzirom na državnu instituciju iz koje je došla zamolba, odlučili udovoljiti hitnom zahtjevu Ureda predsjednika Josipovića. Kad je narudžba bila spremna, nazvali su broj mobitela s kojega se javio "predstavnik predsjednikovog ureda", i kazali mu da interna pravila nalažu da roba ne može iz skladišta dok ne dobiju potvrdu da je i plaćena.
 

Zbog 'hitnosti' robu preuzeli u Sesvetama

"To je najmanji problem. Pošaljite nam predračun i već danas će novac biti prebačen na vaš račun, a mi ćemo vam dostaviti kopiju virmana da je roba plaćena", odgovorio je čovjek koji se predstavio kao gospodin Švaljek. Vozač kamiona s natovarenom robom krenuo je prema Zagrebu, a gospodin Švaljek je poručio da će robu, zbog hitnosti, preuzeti na području Sesveta, a ne u predsjednikovom uredu.

Na dogovorenom mjestu u Sesvetama pojavila su se potom dva automobila iz kojih su "predsjednikovi ljudi" u crnim odijelima prebacili pakete iz kamiona u svoja vozila. Kada je sumnjičava uprava ustanovila da novac još nije sjeo na njihov račun, pozvala je mobitelom svog vozača i naredila mu da zaustavi prebacivanje paketa, no bilo je prekasno, piše Večernjak.

Šteta – 60.000 kuna

Paketi s kulenima i kobasicama vrijedni su 60.000 kuna. Policija je već pronašla vlasnika jednog od automobila, ali mesu još nema traga.

Ona koju su svi vidjeli, Krpanje mreže, koju je izložio u Haagu, među najjeftinijim je Bukovčevim slikama, vrijedi niti 20 tisuća eura, što znači da je one skuplje, kapitalne primjerke kolekcije skrivao, piše Večernji list.

Od poznatih Hrvata, u Bukovčeva djela uložio je i Nadan Vidošević, koji je, kaže, slike kupovao još osamdesetih godina kada su vrijedile puno manje. Na sudu se vlasništvom nad jednim platnom pohvalio i riječki liječnik Ognjen Šimić.

Večernji piše kako se u arhivima i dokumentima navodi kako je poznato gdje je više od 1.300 Bukovčevih slika, no napominje da uvijek neke brojke valja uzimati oprezno. Nikad se ne zna kad će prevagnuti neki nepoznat razlog da privatni vlasnik pokaže ili zataji svoju umjetninu. Čak i kad se priređuju izložbe, kustosi i organizatori moraju poštovati volju vlasnika da ostane anoniman, da se ne oglašava javno i ne govori o svojim vrijednostima.

Ako galerist ili kustos prekrši to pravilo privatnosti, može biti siguran da si je zauvijek zalupio vrata kolekcije i izgubio povjerenje vlasnika, piše Večernji list.

Dakle, pogledajte kakva pisma sve prima Djed Božićnjak. Ponekad nam ga bude i žao zbog svakakvih pisama koje dobije, ako ništa barem ima što čitati kada mu je dosadno.

Najsmješnije želje
- Želim kobasice za večeru tijekom cijele godine.
- Hoću da kupim pauka u pet shoppu, pa mi trebaš obećati da ćeš doći i platiti ga. Radnja se zatvara rano za Božić. Da li je to u redu?
- Želim da nemam rupe u zubima do kraja života, pa da mogu jesti slatkiša koliko hoću tijekom cijelog Božića.
- Ako je moguće želim da imam 12 godina do kraja života.
- Želim samo jednu stvar, a to je da se otvori Ikea i da mi u njoj daju posao kada porastem.
- Možeš li da me učiniš mnogo ljepšom od moje prijateljice Sabrine? To je moja jedina i najveća želja.
- Ima li praščića kod vas? Voljeo bih dobiti prasence od tebe, ali ti ćeš morati o tome raspraviti s mamom.

Čudna pitanja
- Da li umjesto tebe može doći gospođa Mraz? Bojim te se, oprosti.
- Mama kaže da nećeš doći ako psujem. Da li si alergičan na posvke?
- Kada ti završiš, mogu li ja postati novi Djeda Mraz?
- Reci mi šta si radio tijekom posljednjeg Svjetskog rata? Nisi letio po svijetu! Gdje su ti tada bili pokloni?
- Djeda Mraze koliko se često presvlačiš?
- Koliko često se kupaš?
- Da li si prošle godine došao iz podruma? Možeš li ove godine kada budeš stigao da kažeš lozinku? Možeš reći “čokoladni kolač” i onda ću znati da si pravi Djeda Mraz jer ne želim da tata bude ti.
- Da li vičeš “ho, ho, ho” zato što ne govoriš druge jezike?
- Kada nam poklanjaš novac, da li ga sam štampaš? Zar to nije falcificiran novac koji nije zakonit?
- Moj djed i tata su ćelavi. Da li je to nasljedno, da li ću i ja biti ćelav? Da li si i ti ćelav?

On zna da li ste bili dobri
- Znam da ove godine nisam bio dobar, ali obećavam da ću biti sljedeće. Da li je onda ok da mi daš nešto unaprijed?
- Ako su ti mama i tata poslali pismo u kojem piše da nisam bio dobar, to je istina. Ali ne zaboravi da sam se “sastavio” prije dvije nedjelje.
- Bio sam dobar prošle godine, a biti ću i ove. Pa da li možeš da mi staviš jo-jo u kuvertu i pošalješ mi?
- Da li čuvaš fajlove sve djece na svijetu? Ako je to istina, da li ih čuvaš u računalu? Koji program koristiš?
- Kako bi definirao dobro i loše? Da li je dozvoljeno da ponekada nekoga zezaš? Imam četvero braće i sestara.

Praznični duh
- Hoćeš li mi donjeti poklon koji želim ove godine? Prošle si me razočarao. Ako me i ove godine razočaraš, zaključati ću vrata, pa nećeš više moći ući.
- Zašto si Richardu dao Playstation 2, a meni nisi? Misliš da je to fer?
- Hvala ti za prošlogodišnji poklon. Ove se nadam duplo većem.
- Zašto od tebe za Božić nisam dobila fen za kosu? Željela sam ga prošle godine, ali mi nije stigao. Sada obje moje sestre imaju fenove, pa se pitam koliko dugo ću morati posuđivati njihove. Možeš li mi odgovoriti?

Knedla u grlu
- Želim da mi se vrati moj tata koji je umro prošle godine.
- Želim te vidjeti za Božić. Hoću i da moji prijatelji vjeruju u tebe. Kada sam im u školi rekao da vjerujem u tebe, počeli su mi se smijati. Bio sam tako tužan da sam došao kući i otišao u krevet.
- Želim da tata bude bolji.
- Želim nazad mog medvjedića. Izgubila sam ga.
(DobreVijesti.info/Obiteljski.com)

 “U Americi se puno važnosti pridaje unutarnjem uređenju prostora, bez obzira na status i trenutne mogućnosti njihovih vlasnika. Sve je temeljeno na postavci kako uloženo mora biti isplativo, budući da dugo treba poslužiti svrsi. Preuređenja i adaptacije za Amerikance su neshvatljivi, a strpljivost kao parametar se podrazumijeva, kad već nešto hoćete i možete sebi priuštiti. I mediji potenciraju takvo stajalište edukativnim emisijama tipa “Prije i poslije”, s prikazom faza pretvorbe neatraktivnog i nefunkcionalnog u estetsko i prilagođeno.

“Kvalitetan dizajner interijera može raditi i s manjim sredstvima ako je talentiran i kreativan. Kada sam se na nagovor svojeg supruga Nikice Kačića, koji se u okviru svoje tvrtke “K Gallery” bavi klesanjem i obradom kamena, upustila u još jednu karijeru i krenula na studij za umjetnost i unutrašnje oblikovanje, dobivala sam male poslove skromnih financija, ali eto malo pomalo sve se izrodilo u veliki posao” - kaže Tommi ponosno, koja svojom tvrtkom “M. K. Art˛& Design” kompletira ponudu i “vodi” posao

 “Glavna razlika između europskih pogleda na prostore u kojima dnevno boravimo u odnosu na američke je da su Europljani u trendu bježanja od samih sebe zaglibili u ekstremni modernizam i s njim u minimalizam, što je najjednostavnije iščitati iz talijanskog dizajna. Takav je stil donekle prisutan u gradovima poput Miamija, no globalno, Amerikanci izuzetno cijene stare europske navike stanovanja ovdje popularno zvane “Old world”.

Sasvim je razvidno da su omamljeni ljepotom dvorske arhitekture i unutrašnjosti, fascinirani raskoši i monumentom. Moja trogirska iskustva odrastanja, u okružju stoljetne ljepote u kamenu, olakšala su mi snalaženje i otvorila posao”, drži Cocina ljepša polovica iz dueta “Da je meni s tobom kroz Pasike”.

Akril trećeg tisućljeća

Kamen i drvo popularna je kombinacija stamenosti i intime. Materijali su to koji nemaju alternative. Kamen se sve više koristi, a ustrajava se na tome da se i kuhinjski elementi pokrivaju granitnim pločama, koje se režu po mjeri. U Hrvatskoj je to tek pravilo komercijalnih objekata: restorana, barova, hotela, recepcija... Nema bolje kuće u Americi a da nema kamenu napu ili kamin.

Jedan je od kurioziteta da su brodski podovi potpuno istisnuli parket, no dva spomenuta bazna materijala nisu isključila ostale. Neovisno o ugođaju i prostoru koji je u pitanju, prednost se daje akrilu, sjajnom i netoksičnom materijalu za inovativne proizvođače namještaja trećeg tisućljeća. Prava alternativa za sjajno lakirane proizvode sloj je akrila debljine 1,4 mm. Slijede ga staklo i prešani stakleni mozaik u koji su “umetnuti” različiti materijali, metal...

Zidni tapeti slikom podsjećaju na “umjetnost” najširih masa (divna linija “Mother of Perl” Maye Romanov). Stilsku šarolikost interijera sugerira lokacija u kojoj se objekt nalazi. “U velikim urbanim sredinama poput Philadelphije, traže se moderni interijeri i Art deco, a privatne rezidencije u predgrađu načinjene su u europskoj, klasicističkoj maniri. Jedan nam je klijent kuću u New Yorku tražio u empire stilu, a kuću za odmor u Honoluluu na Havajima projektirali smo s etnodetaljima.

Ljudi su “nedosljedni” kad imaju dovoljno novca. Ovdje naprosto pali i žari eklekticizam. Cijene variraju od 10.000 do 200.000 dolara po prostoru. Posao koji prihvaćamo najčešće je u radijusu do 300 kilometara. Ovdje je normalno putovati dva sata do gradilišta. Prijeđenih 28.000 milja godišnje poloču mi sedam tisuća dolara benzina. Treba lučiti da su arhitekt i dizajner interijera u pravilu dvije osobe. Arhitekt je profesionalac koji je diplomirao arhitekturu i odgovoran je za dizajn objekta u skladu sa zakonskim normama.

Osmišljenost prostora povjerena je osobi koja je diplomirala dizajn. Što se tiče oblikovanja unutrašnjosti europske orijentacije, zvijezde su Nina Campbell, Thrisha Guild, Betty Lou Phillips... Američki trend oblikovanja interijera diktiraju Jamie Drake (dizajnirao Madoninu kuću), Roger Thomas (dizajnirao većinu kasina u Las Vegasu: The Mirage Resort, Tresure Island, Bellagio Resort...).

Osobno cijenim radove Juana Molineuxa rodom iz Argentine i Trish Guild poznatoj po interakciju između modernog i tradicionalnog u rješenjima - uopćeno će Trogirka o unosnom poslu koji uistini poznaje specifičnosti. A to koliko su makar idejom primjenjive na naše prilike, prosudite sami. Joe, ovo je (ipak) Amerika!

PIŠE IGOR BREŠAN

http://www.slobodnadalmacija.hr/O-kućo-mala/tabid/93/articleType/ArticleView/articleId/123663/Default.aspx

Nakon tri godine oxfordskog studija, na BBC-ju je bio ravnatelj Europske službe na engleskom jeziku. Čak 21 godinu, od 1969. do 1990. godine radio je u uglednom svjetskom tjedniku The Economist kao uvodničar i dopisnik za srednju i istočnu Europu.

U bogatoj karijeri je deset godina bio glavni urednik mjesečnika The World Today koji izdaje Kraljevski institut za međunarodne poslove čiji je Cviić bio suradnik. Do 2007. godine bio je i politički savjetnik Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Njegova knjiga Remaking Balkans objavljena je u dva izdanja, 1991. i 1995. godine.

"Odlazak Krste Cviića za Hrvatsku, za mene osobno i za hrvatsku zajednicu u Velikoj Britaniji, predstavlja nenadoknadiv gubitak. Krsto Cviić je bio glas razuma i mudrosti, u domovini i za domovinu.  Kao takav, dao je nemjerljiv  doprinos razvoju demokracije u Hrvatskoj i u razumijevanju naših tranzicijskih procesa u međunarodnoj zajednici, posebno u Europi. Nedostajat će mi njegovi savjeti kao člana Savjeta za vanjsku politiku", poručio je predsjednik Ivo Josipović.

Na poplave poput ovih znanost upozorava godinama, gotovo i desetljećima. I to ne samo ona atraktivna, National Geographicova, nego i naša, državna. Hrvatski meteorolozi od sredine devedesetih prate klimatske anomalije i daju sugestije za razne potrebe, a koga je to zanimalo mogao ih je imati. Čak i elektroprivrede imaju službe koje se bave prognoziranjem vodostaja, a neke najveće poplave posljednjih dana zbile su se na rijekama s hidrocentralama. Neretva i Metković su očigledan primjer. Metkovske vlasti otvoreno za katastrofu optužuju Elektroprivredu BiH, a iz tog javnog poduzeća priopćuju da su učinili sve da ne dođe do vodnog vala, što zvuči groteskno.

Energetsku birokraciju zaštita ljudi i okoliša ne zanima

Bosanskohercegovačke elektroprivrede su se još početkom jeseni pohvalile da su ispunile godišnji plan proizvodnje. Međutim, ni to im nije bilo dovoljno, nego su ziheraški punile svoje akumulacije dok im voda nije došla do grla, a onda ih jednako naglo – ispustile preko brane. Upravo se Neretvom moglo znatno mekše upravljati. Naime, ove hidrocentrale su rađene tako da omogućuju izravnanje godišnjih voda, to znači da su sposobne zadržati vodu iz kišnih razdoblja i postupno je koristiti za suše. A pet ih je u nizu! Kao faktor upravljanja, također, postoji spomenuta funkcija prognoziranja dotoka te mjera korisnog volumena svake akumulacije u koju se uračunava prostor za zadržavanje vodnog vala. Neke velike akumulacije, kao što je Grančarevo na Trebišnjici, punjene su duže od godinu dana! Sve to pokazuje da je upravljanje akumulacijama imalo mogućnosti za drukčiji razvoj događaja, ali da je podešeno isključivo prema interesima kilovata. Elektroprivrede su odgovorne stranačkim vodstvima koja ih postavljaju i čiji su svojevrsni bankomati. Opći interesi, zaštita ljudi i snaga okolišne opozicije, motivi su koji nisu u stanju pobuditi pozornost energetske birokracije. To je, nažalost, realno značenje aktualnih nesretnih poplava.

Ovdje su manje važna nagađanja da je sporazumijevanje oko Metkovića bilo slabije jer je akumulacija u jednoj državi, a poplave u drugoj. Uostalom, poplavljena je i Čapljina u BiH. Sličan slučaj ponavljao se u Popovu polju na Trebišnjici više puta prije rata, a i kasnije. Odgovor je uvijek bio: tko bi znao kad će doći tolike oborine. Iste ciljeve dijeli i Elektroprivreda u Hrvatskoj.

Nitko ne zna nuspojave od hidrocentrale na Ombli

Izgradnja podzemne hidroelektrane u Ombli, dijelu najbogatijeg krškog sustava i možda najveće podzemne rijeke na svijetu, pred raspisivanjem je natječaja, a da nitko ne zna što je u toj crnoj kutiji i što će se time uništiti. Nedavno je pokrenuta hidrocentrala Dobra, uz sumnjive okolišne podatke, a glad za kilovatima već je na Dobri uzeo i prve ljudske žrtve. Istodobno, nitko u Dubrovniku ne brine o zaštiti od voda niti o zaštiti voda. Na slivu Omble deseci su žarišta opasnog zagađenja za koje se nitko ne zanima.

To nije ni čudno kad se zna kada su kod nas i kako su nastajale hidrocentrale među koje spadaju i dvije navedene. Njihova koncepcija nastala je u vrijeme pokretanja industrijalizacije, sredinom 20. stoljeća, u zaostaloj, poljoprivrednoj i nepismenoj zemlji, u kojoj je ideološki cilj pokrivao sve i za koje se nije moralo okolišno izvolijevati, voditi računa o prirodi ili zavičaju. Časkom posla potapana su sela iz kojih su na sve strane milili uplakani ljudi. Za lakše pridobivanje javnosti, u akumulacijama su uvijek isticali da su multifunkcionalne – za energetiku, navodnjavanje, vodoopskrbu, turizam i rekreaciju – ali je energetika bila i ostala jedini cilj kojem se ozbiljno težilo i jedno čemu su uvijek odgovarale, i zato relativno česta potapanja gradova i sela nisu nešto neočekivano.

Hrvatska je zapušteno društvo koje ne predviđa moguće događaje

Naravno da takva orijentiranost upravljanja okolišem ne uvažava njegovu osnovnu namjeru: da bude svojevrsni tronožac koji treba međusobno stabilizirati prirodne uvjete, socijalne potrebe i ekonomske računice. U tom pogledu Hrvatska je zapušteno društvo koje ne planira pravovremeno ni racionalno zbivanja, ima lošu ekipiranost i slabu opremu, neodržavane sustave te zakida u ulaganjima u sigurnost ljudi, što zapravo pokazuje kolika je cijena običnog građanina u Hrvatskoj. Sustav vode podobni, oni su također okruženi poslušnicima, a ostali su pasivizirani i usmjereni da paze na svoje interese. Uvijek ima toliko znanstvenika koji će potpisati sve što se od njih traži, a zauzvrat će dobivati poslove i imati otvorene mogućnosti napredovanja.

Javnost kao faktor kreiranja politike, osim skupina urbane mladeži s pridruženim rijetkim stručnjacima ili pak zavičajnih altruista u zaleđu, praktično ne postoji i slabo se uvažava. Mediji najviše prirodu percipiraju kroz incidente koje drukaju dok idu, a potom se okreću drugim komercijalnim temama.
Marketing smaka svijeta odgovara svima

Novinari koji prate okoliš nemaju osobito mjesto u medijima. Više je razloga za to: prvo, cijela moderna javnost izgrađena je na pogrešnom shvaćanju prirode, odnosno na doživljaju svijeta u kojem priroda ne postoji. To se može usporediti s očekivanjima od daltonista da reagira na boju koju ne zamjećuje. Drugo, novinare nitko ne uči o prirodi, niti i na jednom studiju novinarstva u Hrvatskoj postoji i jedan okolišni predmet. Oni nemaju izraze za prirodne pojave niti razumiju razliku između njih. Zato mediji govore o prirodi kao o ratu, o nesreći, o uroti, o osveti, dakle svemu onome što ima izvor u lošem ljudskom držanju, koje se projicira na prirodu. Sve u svemu, od njih se ne očekuje da mogu kompetentno upozoriti na potrebu uspostave racionalne okolišne politike i da nadziru njezino ostvarivanje.

Zapravo, umjesto moderne organizacije života, mediji time potiču profetsku svijest. Provale velike vatre ili vode imaju sugestivan učinak, osobito ako ugrožavaju građane u njihovu gnijezdu, ako su im prouzročile štetu ili im uzele nekog dragog. Ne padne li neko znanstveno i racionalno objašnjenje, uz čvrstu podršku društva, stvara se atmosfera u kojoj jača iracionalna slika svijeta. Sve to dodatno potiče stihiju u kojoj su ljudi prepušteni sami sebi, u kojoj ne očekuju pomoć zajednice, iako joj pripadaju se samo kulturno, emotivno i srodstveno, nego joj plaćaju da joj to bude prvi zadatak. Vidjeli smo da moderan i racionalan pristup upravljanja okolišem hrvatsko društvo nije sposobno prihvatiti iz više razloga. Stoga svojevrsni marketing smaka svijeta odgovara svima. On je prikladno objašnjenje zašto nam se to događa.

Radi se o isječcima iz knjige "Don't srach tooooo much", autorice Snježane Fridrih. Prošli tjedan smijali smo se izjavama barba Luke Bebića, a ovaj tjedan na tapeti je premijerka Jadranka Kosor.

Slični ko jaje jajetu... 
Mnogi su me pitali hoću li imati snage i hrabrosti stati danas pred vas, a ja sam im odgovorila: 'Stati pred ratne vojne invalide, za mene je isto kao da stanem pred samu sebe. (Leksikon hrvatske političke gluposti, rujan 1996.)

Zamjenski tata – Djeci poginulih branitelja i redarstvenika: 
Vi niste siročad, jer je na mjesto vaših očeva stala hrvatska država. 
(Leksikon hrvatske političke gluposti, rujan 1999.)

Kuda plove moje misli.... 
Mislim da sam disciplinirana osoba. Takva sam po cijelom tijelu. 
(Vjesnik, prosinac 2001.)

Onima bez krova nad glavom, poglavar je visoki pokrovitelj... 
Prognanike se ne smije ponovo proganjati! Tražimo obustavu sudskih postupaka protiv prognanika koji su uselili u tuđe objekte. (Feral Tribune, svibanj 2002.)

Ne sekirajmo se. Ustavni sud neće usvojiti prijedlog...
Pitanje prava na pobačaj zahtijeva referendum u Hrvatskoj. 
(Jutarnji list, prosinac 2004.)

O predsjedničkom protukandidatu Stjepanu Mesiću: 
Ne treba se toliko vozikati i trošiti na kavice. Već nam je digao tlak od tolikih kavica! (Večernji list, prosinac 2004.)

Pod lupom. Nalaz – lupetanje...
 Bilo bi mi teško prepoznati generala Gotovinu jer ga nisam vidjela nekoliko godina i sigurno se promijenio. Ne bih bila sigurna je li to on i zato nisam sigurna da bih bilo što poduzela. 
(RTL TV, siječanj 2005.)

Od prvaka avangarde do plemenskog starješine: 
Braniteljima je nemoguće manipulirati. Zato je teza da sam ja ili Vlada manipulirala tim ljudima ispod svakog dostojanstva.

Josip Friščić (HSS): Pomoćnice ministra…(smeteno)... Žao mi je, mislio sam reći potpredsjednice Vlade... J. Kosor: ... Ili pomoćnice premijera… 
(Leksikon hrvatske političke gluposti, 2006.)

Nitko nije bezgriješan... 
Da nije bilo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ne bi danas imali o čemu pregovarati za ulazak u Europsku Uniju. (Feral Tribune, rujan 2006.)

Najprije bijaše Kaos. Tek je kasnije došlo do Anarhije...O radu povjerenstva Ministarstva branitelja za utvrđivanje lažnih invalida: 
Naše povjerenstvo neće nikoga provjeravati. To ne dolazi u obzir. 
(www.business.hr, ožujak 2008.)

I mucavac na kraju nešto kaže: 
Republika Hrvatska pridaje iznimnu pozornost regionalnoj suradnji i slijedeći višestrani karakter svoje sigurnosne i vanjske politike kao što su američko-jadranska povelja kvadritera… telara… te…kvadriterata…kvadritera…telara…te…kvadritelara... (Radio 101, Uj fuj, ožujak 2009.)

Osjećamo se tak da možemo samo reć IAAA... 

O povećanju plaća političarima u vrijeme krize:
Kao što vidite, Vlada uvijek o svemu razmišlja. 
(www.business.hr, siječanj 2009.)

Iaaaa!

Kao nova predsjednica Vlade: 
Sanader je vrlo jasno rekao zbog čega napušta aktivnu politiku. 
(Večernji list, srpanj 2009.)

Iaaaa!

Premijerka najavljujući oštru borbu protiv korupcije: 
Ne poznajemo ni velike, ni male ribe jer su sve ribe dobre za brudet. (Večernji list, srpanj 2009.)

Iaaaa!

Nakon objave da je BDP drugi kvartal zaredom u minusu više od 6 posto: 
Konzultirala sam se s analitičarima i oni kažu kako je ovo naznaka da smo se odlijepili od dna. (Večernji list, rujan 2009.)

Iaaaa!

O liječniku, koji smatra da neudane žene ne trebaju imati dijete niti se podvrgavati umjetnoj oplodnji:
Hebrang izričito poštuje ravnopravnost spolova. (www.business.hr, srpanj 2009.)

O Vladimiru Šišljagiću: 
Rat do istrebljenja najavljuje nam oficir JNA, kapetan I klase. Zato nas prijetnje ne čude jer smo ih se već naslušali 1991! 
(Radio 101, Uj fuj, svibanj 2009.)

Iz tvojih usta u Božje uši... 
Josip Friščić jedini je političar kojemu mogu okrenuti leđa u najtežim trenucima, a da u njima ne završi cijeli beštek. (Večernji list, kolovoz 2009.)

Ispod časti...
Ne pada mi na pamet komentirati nešto što je rekla Severina.

Uuuups!

Na Severinine kritike Zakona o umjetnoj oplodnji: 
Mislim da Severina navija za SDP. (Večernji list, kolovoz 2009.)

Ispeci pa reci...
Kao predsjednica HDZ-a objašnjava kako nije znala da je HDZ-ov Rade Buljubašić zaposlenik HEP-a i da mu je šefica u HDZ-u: 
Da Buljubašić radi za mene saznala sam iz novina. Povremeno, kao i drugi aktivisti volontira u HDZ-u, i to po pitanjima iseljeništva. 
(www.business.hr, kolovoz 2009.)

Nebuloze... - Pri posjeti MORH-u, na novinarsko pitanje o tzv. Vukelićevom mostu preko Korane, za koji se ne zna šta povezuje, a ide prema Vukelićevoj obiteljskoj kući: 
J. Kosor (osmjeh na licu zamro): Koliko ja znam, to nije u djelokrugu rada Ministarstva obrane… Branko Vukelić (ministar obrane): …Nije čak niti u domenu Ministarstva gospodarstva gdje sam bio u prethodnom mandatu, a nije ni u domenu, tamo, zaposlenika u jednoj firmi osamdesetih godina kad je počeo taj projekat. Tako da vjerojatno bi trebali gospodina Boljkovca ili još nekoga dalje pitati… (siže – Dnevnik Nove TV, kolovoz 2009.)

Obrnuto proporcionalno... O smjenjenom predsjedniku HEP-a Leu Begoviću: 
Zato što je dobro nadzirao zato smo ga i predložili za predsjednika Uprave. 
(www.dnevno.hr, rujan 2009.)

Bila je priznati stručnjak sve dok nije sve priznala... 
Vlada ne razlikuje lake i teške droge. 
(www.rtl.hr, rujan 2009.)

Na Predsjedništvu HDZ-a – sukob sa predsjednikom Sabora: 
Jadranka Kosor (iznervirana Barbinim upadicama oko smjene Mravka): Zašuti, nisam ti dala riječ! L. Bebić: Tko si ti da ja od tebe moram tražiti riječ? 
J. Kosor (zagrmjevši): Ja sam predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a!!! A tko si ti??? (siže, www.rtl.hr , teletekst, rujan 2009.)

Tko čeka – dočeka… Jadranka Kosor (nakon neugodnih oporbenih pitanja): 
Luka, molim te da me zaštitiš! (Večernji list, ožujak 2010.)

Braneći se od optužbi oporbe da ne zna napraviti štedljivi proračun: 
Neka oporba pokaže prstom i jasno kaže za koliko žele da se smanje mirovine, i onda ćemo taj prijedlog razmotriti - ali ga nećemo prihvatiti. 
(www.business.hr, studeni 2009.)

Politika je kuuuuurva...

Kud premijer, tud i ja! (Leksikon hrvatske političke gluposti, parc., ožujak 2004.)

Naša mala Vlada funkcionira kao obitelj uz dobrog kapetana dr. Ivu Sanadera. (Leksikon hrvatske političke gluposti, veljača 2004.)

Dok je Sanader bio predsjednik stranke, da je netko od nas kritizirao predsjednika i vodstvo, istog trenutka letio bi kroz prozor! (Večernji list, siječanj 2010.)

Nakon što je izbrisala Sanadera iz HDZ-a: 
Kad ja nešto kažem, preko toga se ne govori. (Večernji list, prosinac 2009.)

Ubojstvo tijesta... - Opisujući kako na nju utječu HDZ-ove afere: 
Jučer sam bila umorna i ljuta od svega. I onda tako mijeseći pizzu sve izađe. I to vam preporučam. Umjesto da davim suradnike, to prenesem na tijesto.(www.seebiz.eu, travanj 2010.)

No coment... You are from Hungary? 
I was the day after yesterday in Hungary. 
(www.business.hr, srpanj 2010.)

Zvrndanjem protiv korupcije... 
Zvrndat ću sve dok ne dobijemo imena visokih dužnosnika Vlade u kojoj je Linić bio potpredsjednik koji su u aferi Daimler dobili velike količine novca. 
(Večernji list, srpanj 2010.)

Naoružan do zuba... 
Kad bi SDP bio na vlasti, Stazić bi na kavu u Split išao ratnim brodom Petar Krešimir IV. (Večernji list, rujan 2010.)

O bivšem premijeru kojeg je izbacila iz stranke 
Povratak Ive Sanadera u Hrvatski sabor nije vruć kesten za HDZ. (www.business.hr, listopad 2010.)

U Saboru o stanju u RH: 
Situacija je i više nego dobra. (Večernji list, listopad 2010.)

Dokle smo stigli... 
Mi smo na putu da stignemo na put izlaska iz recesije. 
(www.business.hr, studeni 2010.)

Alisa u zemlji čuda 
U idućoj, izbornoj godini širite optimizam i svima govorite pravu istinu o stanju u državi. (www.business.hr, prosinac 2010.)

Djela govore, riječi su vjetar... 
Što sam učinila za svoj narod, što još mogu bolje napraviti za svoju Hrvatsku? A ne što sam učinila ili učinio za svoj džep. To nije bilo u programu stranke koju je u teškim vremenima osnivao dr. Franjo Tuđman. 
(www.index.hr, prosinac 2010.)

Snježana Fridrih, rođena 1957. u Bjelovaru, počela je pisati u Bjelovarskom listu.

Njena kolumna "Tanjino pismo" pisana je pod pseudonimom Tanjuška (Ta...njuška). Britko, duhovito satirično štivo - kolumna koju su čitali svi. Kolumnu bi započinjala nekom iskričavom političkom izjavom, koja je parala uha građana.

Tako je i započela sa sakupljanjem zanimljivih izjava, lapsusa, gafova svih javnih osoba RH.

Kronološki poredani već zaboravljeni biseri, rezultirali su pojavljivanjem njene prve knjige - "Leksikona hrvatske političke gluposti" - koja je odjeknula u javnosti.

U tom smjeru ide i danas. Maštovitim publicističkim poigravanjem nastala je knjiga "Don't srach tooooo much" ("Ne seruckati previše"), iznimno aktualna politička satira čije ćemo dijelove prenositi.

Rončević zajedno sa suprugom zarađuje oko 26.000 kuna mjesečno. Točnije, ona ima primanja u visini od 7.174,93 kuna, a Rončević 19.203,56 kuna. Veliki dio tog iznosa, dakle, otpada na kredit za luksuzni stan, a bivši je ministar opterećen i leasingom za suprugin Citroen C3 te kreditom za kuću u Našicama veličine 118 četvornih metara u vrijednosti od 100.000 do 120.000 eura. Za leasing i kredit za kuću u Našicama izdvajaju još oko tri tisuće kuna mjesečno. Dodamo li tome i da Rončevići imaju i četvero djece, postavlja se pitanje odakle će bivši ministar sanirati višemilijunski dug.

Bačić jedino automobil na leasing

Njegov bivši pomoćnik Ivo Bačić u imovinsku karticu ima upisanu jednu nekretninu - stan u Zagrebu veličine 108 kvadrata u vrijednosti 1.400.000,00 kuna koja nije kreditno opterećen. Od pokretnina naveden je automobil Alfa 1,9 vrijedan 140.000 kuna za koji Bačić otplaćuje leasing. Njegova supruga ima stan u Veloj Luci veličine 40 četvornih metara, vrijedan 450.000 kuna, koji nije kreditno opterećen. Njezina neto plaća iznosi 4.200 kuna, dok je suprug kao tajnik u MUP-u mjesečno zarađivao 17.343,80 kuna.

Prema riječima dopredsjednika stranke Željka Skoke koji ujedno koordinira rad  stranke u Dalmaciji i obnaša dužnost predsjednika Županijskog vijeća Splitsko-dalmatinske županije ovo je 24 Podružnica u županiji a uskoro se očekuje daljnji nastavak ustroja. Prema njegovim riječima stranke će uskoro steći parlamentarni status u Gradskom vijeću Grada Visa i ubrzo će uslijediti Utemeljiteljski zbor.

U prvim danima 2011. godine održat će se Zbor za općinu Seget i grad Imotski.  Zbor je otvorio Glavni tajnik Pero Ćorić, koji je ujedno bio predsjedavajući Radnog predsjedništva. Nakon državne himne i trenutaka šutnje za poginule branitelje izvijestio je nazočne o obimnim stranačkim aktivnostima. Zapisnik je vodila član Predsjedništva stranke Kristina Čuljak, a članovi Radnog predsjedništva su bili predsjednik ŽV SDŽ Željko Skoko i Marija Matan. Izaslanicima i gostima uz već navedene obratili su se nadahnutim govorima predsjednik stranačkog Odbora za iseljeništvo, useljeništvo i BiH Zvonko Bušić te predsjednica stranke Ruža Tomašić.
 

Svojom nazočnošću skup su uveličali mnogi stranački dužnosnici a među njima ističemo člana Glavnog stana iz Splita dr. Antonia Alujevića i predsjednika Podružnice Split dr. Antu Kovačića. Predstavljen je i gradski vijećnik Gradskog vijeća Grada Trogira Stipe Milić a kako to nalaže Statut, na mandat od četiri godine predložena su predviđena stranačka tijela. Svi predloženi dobili su jednoglasnu potporu nazočnih izaslanika, za predsjednika je izabran Ivo Milić, za dopredsjednike  su izabrani Vesna Delić i Stipe Lovrić. Za tajnika je izabran Ivica Ugrina, a za rizničara Andro Mamuza. Za članove Izvršnog odbora izabrani su: Stipe Milić, Boris Riljin, Ante Šarić i Marija Matan.

Za predsjednicu Nadzornog odbora izabrana je Ana Lovrić, a za članove su izabrani Siniša Delić i Ivan Gulišija.
 

Novoizabrani predsjednik Ivo Milić izjavio je kako je na desnoj političkoj grada Trogira postojala potreba za iskrenom i poštenom strankom koja će ujedno biti i stranka mladih ljudi spremnih raditi za dobrobit grada i njegovih građana. Jedan od prvih ciljeva je ostvarenje dobrih rezultata na izborima za mjesne odbore koji se održavaju 16.01.2010 godine i to sa perspektivnim timom koji će pomoći da Trogir ponovno od grada slučaja postane grad "sretnog trenutka".

Pod tim će sloganom SDP,HNS, IDS I HSU zajednički pokušati osvojiti vlast na predstojećim parlamentarnim izborima. Tako su tek nešto više od godinu dana od prvog okupljanja u gradiću iznad Rijeke i jednako toliko do redovnih izbora i formalno definirali programsku platformu kojom kreću u ofenzivu na Parlament.

Zoran Milanović, Radimir čačić, Ivan Jakovčić i Silvano Hrelja potpisivanje deklaracije obavili su u sobi za vjenčanja kastavske Gradske vijećnice, dakle veoma prigodnoj za sklapanje koalicijskog braka. Umjesto zavjeta vjernosti obećali su korjenite promjene sustava vrijednosti,, decentralizaciju te jak gospodarski rast.

- Hrvatska je zemlja koja treba novi početak i drugačiju odgovornu vlast, umjesto ovoga što danas imamo, nikad nestabilniju državu u kojoj se upravo otkriva sav ponor korupcije, reako je Milanović koji inače ne očekuje širenja Saveza jer kaže kako na političkoj sceni nema puno hipotetskih partnera. Čačić najavljuje da će njihova vlast donijeti novi gospodarski zamah, obećaje odgovorno i pošteno raspolaganje novcem građana te korjenite promjene u hijerarhiji odgovornosti. Jakovčić je predvidljivo govorio o jačanju regionalne vlasti, dok je Hrelja obećao popraviti sve pokvareno u ovoj državi.

U samom tekstu Deklaracije kroz osam točaka i samo načelno naveli su glavne smjernice svog predizbornog programa -:od rasta BDP-a, ulaganja u znanje, beskompromisnu borbu s korupcijom reformu poreznog sustava, decentralizaciju, pokretanje gospodarskuih razvojnih poluga, zaštitu radničkih prava, unapređenje mirovinskog sustava.

Inače o predizbornim listama, kadrovima za Banske dvore očekivano se u Kastvu ništa nije moglo doznati, svi odreda naime tvrde da tu temu još nisu otvorili.

 

Odgovori na sva pitanja

Mladen Barišić alias Torbar danas ima odgovore na sva pitanja. Sve ono što ste oduvijek željeli znati - ili ste željeli nekoga uvaliti - samo pitajte bivšeg blagajnika HDZ-a. On će biti više nego sretan da vam izađe u susret. Samo da izađe zauvijek.

Prijetnja iz dubina

Tko je uzimao lovu? Tko je dijelio lovu? Kome je nosio lovu? Kome nije nosio? Koga je potplatio? Koje novinare je kupio? Koliko je sebi uzeo? Barišić će sve reći. I ne samo to, ne samo da će on sve priznati, nego će se njegove riječi kasnije anonimno prenositi poput prijetnje iz dubina. "Barišić je rekao...". Brrrrrrrrrrr. Bolje presudite sami sebi, da vam ne bi presudili drugi.

Sjetimo se kako je tijekom rata najgora kletva bila: dabogda ti kuća bila na CNN-u. Danas kletva glasi: dabogda te Barišić spomenuo. Ali ima i još gora: dabogda rekli da te Barišić spomenuo.

Rekli su da je rekao

Već tjednima u javnost se puštaju detalji Barišićeva svjedočenja pred Uskokovim istražiteljima. Čak je i Vjesnik, satirično Vladino glasilo (tj. glasilo Vlade Šeksa), nedavno opskrbljeno ekskluzivnom - dakako, anonimnom - dojavom iz istražiteljskih krugova kako je "Barišić rekao" da je Ivi Sanaderu nosio lovu u koferima, preko 30 milijuna kuna od Fimi-medije.

Rekao je on još svašta drugo. Odnosno, rekli su nam da je rekao. A možda su pritom rekli i ono što nije rekao. Tko bi se više snašao. Uglavnom,  Mladen Barišić je progovorio i neka je progovorio - blažena bila omerta koje se odrekao i dupe koje je čuvao - ali možda bi nas u ovoj galami trebalo brinuti nešto drugo: je li Barišić postao medij kroz koji se progovara? Odnosno, kroz koji drugi progovaraju.

Kome ćemo vjerovati?

Tko više može utvrditi što je Barišić točno rekao? Pa to više ni sam sveznajući Barišić ne zna. Njegove riječi prolaze tolike filtere - istražiteljske, tužiteljske, policijske, političke, medijske - da se više ne zna što je i o kome govorio. Navodno je rekao da je Darko Milinović uzimao lovu iz crnog fonda. On kaže da nije. Kaže da je to podvala. I što sad? Kome ćemo vjerovati: onome tko se spašava od pritvora ili onome tko se spašava od sramote?

Gdje je mala crna knjižica?

No dobro, uzmimo da je Barišić zaista rekao sve ono što čitamo da je rekao. Kakvu to realnu težinu ima u eventualnom kaznenom postupku protiv Ive Sanadera, kao najizglednije mete?

Upućeni kažu zasad nikakvu. Fale materijalni dokaz koji bi poduprli njegove riječi. Fale potpisi, konkretni dokumenti, krvavi tragovi koji vode do ubojice. Kažu da toga zasad nema i pitanje je hoće li biti. Osim ako Torbar nije sa sobom nosio - kao onomad Miroslav Kutle - malu crnu knjižicu u koju je tefterio sve isplate.

Zabava, zastrašivanje, prijetnje

Dok se ne potkrijepe iskazi "čovjeka koji je sve znao" oni sve više služe za zabavu, za zastrašivanje, za prijetnje. Da je Milinović ostao lojalan šefici stranke možda bi se prešutili njegove navodne isplate iz crnog fonda. Ovako, iscurila su dva imena, Biance Matkovića i Darka Milinovića, oba na udaru Jadranke Kosor. Gdje su ostali? Nije moguće da je Barišić naveo samo dva imena, da se nije mogao sjetiti ostalih koji su turali pohlepne šape u crnu torbu. Ili da takvih nije ni bilo.

Dakle, ako vas nešto zanima, samo pitajte Barišića. Ako želite nekoga uvaliti, pozovite se na Barišića. Ako se želite iskobeljati, svalite sve na Barišića. On je naš Torbar za sve. I svakog.

A što bi drugo moglo biti? Dok se polemizira o dugačkom popisu krivaca za propast Hrvatske, Komisija "Iustitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije uprla je svoj inkvizicijski prst u glavnog, pravog i istinskog krivca - komunizam. Pa tako kažu da su mito i korupcija "stvar društvenog mentaliteta", naslijeđen iz doba komunizma kojim je dominirao slogan "snađi se, druže".

Nažalost, biskupi su propustili spomenuti da su se drugovi "snašli" tek kad su srušili komunizam i iz pobjede zaronili u blagostanje. Ništa čudno, imajući u vidu da je i Crkva dobila svoju porciju blagostanja, pa biskupima nije padalo na pamet vikati kad se krade, nego tek sada kad se hvataju lopovi. Zanima vas tko biskupima nije kriv? Ivo Sanader. Jer dok je bilo Sanadera, bilo je i para. Sada, kad nema (dugih) prstića, nema više ni čokolade.

Kriv je Ivo Sanader

A tko drugi? Ne možemo više zamisliti što bi HDZ da nema Sanadera. Osim što ne bi bio na vlasti. Što bi HDZ da nema famozne "paralelne linije zapovjedanja"? Vjerojatno ne bi imao ni kune u kampanji. Što bi da nema glavnog mangupa u njihovim redovima koji ih je držao u pokornosti, mraku i blaženom neznanju? Našli bi nekog drugog.

Ako ništa drugo, čak i ovakav Sanader koristi svojoj stranci: na njega se svaljuju svi grijesi sedmogodišnje vladavine, na njega se diže hajka kako bi se zabavio narod, dok oni koje je doveo na vlast mirno promatraju propast države. Kao što su mirno promatrali kako Sanader vodi stranku i državu. Tko zna, valjda će jednog dana i taj Sanader završiti u zatvoru. Da možemo nastaviti sa svojim životima.

Kriva je Jadranka Kosor

Za oporbu, kriva je zato što je nesposobna. Za Sanadera zato što ga želi strpati u zatvor. Za Polančeca zato što ga je već strpala u zatvor. Odnosno, zato što ga nije izvukla iz njega. Sanader sada radi premijerki ono što je Branimir Glavaš radio njemu. Žali se na politički motivirani progon, na pravosudno pakiranje, lažno optuživanje, na Vladimira Šeksa... Koji je, kao za peh, ovoga puta na krivoj strani.

Kriv je Vladimir Šeks

Sanaderu je kriv zato što mu pakira optužnicu. Sindikatima zato što kontrolira Ustavni sud. Oporbi zato što u Saboru briše pod s Milanovićem. Polančecu zato što mu pred nosom maše malim prstom. Pravi Mefisto.

Kriv je SDP

On je kriv za rušenje Vlade, za duševne boli premijerke, za nepoštivanje Ustavnog suda, za korupciju, za euroskepticizam, za Inu i MOL, za nikad otkriveni Daimler o kojem, usput budi rečeno, HDZ-ovci smiju javno govoriti, dok o crnom fondu u stranačkom sefu ne smiju ni pisnuti... Uglavom sve ovo su tek grubi obrisi predstojeće predizborne kampanje HDZ-a. Stranka koja je uništila Hrvatsku nastojat će uvjeriti birače da ih je ona zapravo cijelo vrijeme spašavala od SDP-a. Možda im uspije.

Kriv je Mladen Bajić

Osim kad oslobađa SDP-ovce. Zoran Milanović mjesecima optužuje glavnog državnog odvjetnika za oportunizam i političku podobnost. Prijeti njegovom smjenom, tvrdeći da je upravo on jedan od glavnih krivaca za razgranatu korupciju u Hrvatskoj. I sve to doista je teško osporiti.

Ali onda, gotovo u istom dahu, Milanović se poziva na mišljenje DORH-a koji je odbacio kaznene prijave protiv istaknutih SDP-ovaca u slučaju Rijeke, Koprivnice i Velike Gorice. Možda taj Bajić ipak nije loš kako se čini. Ako je služio Račanovu SDP-u, pa Sanaderovu HDZ-u, pa Kosoričinu HDZ-u, možda posluži i Milanovićevu SDP-u. Teren je već počeo pripremati.

Krivi su oni koji "posramljuju državu u inozemstvu"

A ne oni koji to rade u Hrvatskoj. Biskupi su se vratili u devedesete kad je najgori grijeh bio cinkanje države u inozemstvu. Tužakanje, posramljivanje, otkrivanje prljavog veša... Zašto se to radi kad u tom inozemstvu također vlada korupcija, pitaju se biskupi? Bolje da to riješimo u našem dvorištu. Šutnjom.

Krivi su Srbi

Krivi su zato što još nisu srušili HDZ s vlasti, odnosno još nisu izašli iz vladajuće koalicije kako bi se Zoran Milanović mogao pohvaliti da je skoro došao na vlast. Krivi su zato što na naslovnici svojih novina objavljuju nešto što se predsjedniku države ne sviđa. Što se "rugaju svetinjama Domovinskog rata" s kojima se ruga HTV. Popisu naprosto nema kraja.
 
Krivi su pederi

Očito i te "moralne nakaze i psihopati", kako ih je nazvao kastavski župnik Franjo Jurčević, nose svoju porciju krivnje, kad se u Zagrebu i drugim gradovima bilježi sve više anti-gay napada. Očito je ozbiljno shvaćena župnikova rečenica nakon napada beogradskih huligana na gay paradu: "Bravo za normalne Beograđane! Tako bi trebali postupiti i normalni Zagrepčani kada ovi bolesnici okupiraju javne puteve i javne površine". Nema što, božji ljudi oduvijek su raspoznavali bolesnike od normalnih nakaza.

Kriv je Mladen Barišić

Godinama su ga zvali "Torbar", što začudo nikome u HDZ-u tada nije bilo sumnjivo. Nije im bilo sumnjivo ni kad je taj isti Torbar glavnom tajniku Branku Bačiću dobio torbu s 2,3 milijuna kuna, a ovaj je - po ustaljenoj proceduri - zaključao u stranački sef. Zajedno s ostalim torbama.  

Kriv je Anto Nobilo

Zato što brani svog klijenta Damira Polančeca i pritom rastura HDZ. Kriv je zato što je, lažući u slučaju Brodosplit kako bi spasio svog klijenta, dokazao utjecaj HDZ-ove politike na pravosuđe. Ako je to krivnja, treba mu dati medalju.

Kriva je oporba

Zato što pokušava doći na vlast. Još više zato što joj to ne polazi za rukom.

Kriv je MMF

Zato što još uvijek nije došao u Hrvatsku.

A što kad nam ponestane krivaca?

Uvijek možemo okriviti Polančeca.

Isprike izbijaju adute huškačima

Isprike bi trebale ublažiti nacionalističke strasti, izbiti adute iz ruku onih koji kopaju po ranama, huškaju i potiču na mržnju. Naravno, i danas će biti onih koji će prigovarati što je Tadić u Vukovar došao u "neslužbeni posjet", što je donio samo dokumente vukovarske bolnice, a ne i umjetničko blago, bit će onih koji će podsjećati da još uvijek onemogućava podizanje spomenika logorašima u Stajićevu, da dopušta bujanje nacionalističkih strasti u Srbiji i ne odustaje od teze o Oluji kao zločinačkom pothvatu.

Međutim, s vremenom će se i ti argumenti izlizati, bit će ih sve manje, kao što će manje biti onih koji će tim argumentima nastojati narušiti odnose dviju zemalja. Pitanje je samo o kojem vremenskom periodu se radi.

Nova stranica budućnosti, a ne povijesti

No, dok se to ne dogodi, Hrvatska i Srbija mogu zajedno zaključiti da im najmanje treba nova stranica povijesti, jer nasušno vape za novom stranicom - budućnosti. Zašto oba naroda tako uporno gledaju u prošlost? Zato što ne vide budućnost. Zato što im je ona zamagljena i neizvjesna, zato što od nje strepe i što se zbog nje osjećaju nesigurno.

U ovoj nepodnošljivoj sadašnjici nasušno su im potrebni dežurni neprijatelji. Trebaju nekoga koga će optuživati za činjenicu da dva desetljeća nakon rata još uvijek žive loše, još nemaju jasnu perspektivu, što se nakon svakog koraka prema naprijed vrate dva unatrag.

Lakše mrziti Srbe nego "dobre Hrvate"

Po običaju, lakše je svoj gnjev iskaljivati na četnicima nego na onim "dobrim Hrvatima" koji su iza linije bojišnice u tišini - godinama i desetljećima - dovršavali posao srpskog agresora. Lakše je izvlačiti ratne uspomene nego upitati zašto hrvatska vlast svih ovih godina nije učinila dovoljno za Vukovar, za Slavoniju, pa onda ni za cijelu Hrvatsku.

Isprike političara slušamo već punih deset godina. Milo Đukanović ispričao se zbog Dubrovnika, Marović i Mesić razmijenili su isprike u Beogradu, Boris Tadić ispričao se u Sarajevu, a potom i u Zagrebu, Ivo Josipović ispričao se u BiH. Sada se Tadić napokon ispričao na Ovčari. Političke geste imale su za cilj smirivanje strasti i početak normalnog života na ovim prostorima. No, što je ostalo nakon tih isprika? Malo toga dobrog.

Mržnja je najsnažnije pogonsko gorivo

Jedino se mržnja na ovim prostorima pokazala kao dovoljno snažno pogonsko gorivo. Destrukcija je debelo nadmašila konstrukciju. Prošlost je imala pravo prednosti pred budućnošću. A za sve to najveću odgovornost snose političke elite. One koje svako malo okreću stranice povijesti, a nikako da okrenu i jednu stranicu budućnosti.

U budućnosti očekujemo nove isprike

Jednog dana i to će se dogoditi. Nekome prije, nekome kasnije. Nekome igrom slučaja, nekome silom prilika. Ali će se dogoditi. Hoće li u toj budućnosti i dalje biti mjesta za četnike i ustaše, za Drugi svjetski ili Domovinski rat, ovisi prvenstveno o tome hoće li ta budućnost pružiti ono što se od nje očekuje: bolji život, sigurniji život, jasniju perspektivu, viši standard...

Samo se boljom budućnošću mogu istjerati duhovi zle prošlosti, zatomiti mržnja, ušutkati huškači, eliminirati politički manipulatori... U toj budućnosti imat ćemo onda pravo tražiti nove isprike političara. Ali ovoga puta ne zbog ratnih, nego zbog višegodišnjih mirnodopskih žrtava. Zbog dva desetljeća kriminala i korupcije, tajkunizacije i jačanja mafije, zbog uništenog gospodarstva, zbog zaduženja za dvije ili tri generacije, zbog lažnih obećanja i iznevjerenih očekivanja... Za sve ono čime nas je dva destljeća častio HDZ.

Njegova isprika, doduše, neće nam biti od prevelike koristi, kao što nam ne pomaže puno ni Tadićeva isprika na Ovčari, ali makar ćemo dobiti moralnu zadovoljštinu. Na koju, kao njegove žrtve, imamo puno pravo.

'Naime, potrese na Balkanu izaziva ista tektonika ploča, odnosno podvlačenje afričke ploče ispod europske. U tom kretanju povremeno dolazi do cijelog niza podrhtavanja. To ipak ne znači da će sljedeći put, kada se dogodi potres u Turskoj, uslijediti jedan i u Hrvatskoj. Ljudi često misle da je to neki domino efekt. Ovakav niz ne može se smatrati pravilom.'

Što ga dulje čekamo, to će biti jači

Na pitanje jesu li oni najava nekog jačeg potresa, msc. Ivančić kaže da mogu, ali ne moraju biti.

'Može se dogoditi jedan veliki potres, a potom uslijediti niz manjih podrhtavanja koja često zovemo smirivanjem tla. Primjerice, nakon stonskog potresa 1996. uslijedilo je na tisuće naknadnih. Manji potresi mogu biti i najava većeg, međutim češće nisu. Naše je područje seizmički aktivno, cijela obala, osobito dubrovački dio, ali i sjeverozapadna Hrvatska. Mi jesmo u trusnom području i tu se potresi događaju redovno. Neke su godine seizmički aktivnije, a neke manje aktivne. Ne možemo predvidjeti kada će se dogoditi neki veći potres, no sasvim sigurno Zagreb će pogoditi, ako ne jači, onda sličan onome koji je 1880. izazvao velike štete (bio je jačine 6,3 po Richteru). Naime, što više vremena prođe od nekog većeg potresa, to se obično nakupi više napetosti te je potres koji slijedi jači', istaknula je Ivančić.

Gradite sigurne kuće!

Seizmologinja kaže da je najbolji način prevencije i zaštite života sigurna gradnja.

'Najbolja je prevencija solidna protupotresna gradnja. Usporedite snažne potrese u Čileu i Japanu koji nisu odnijeli velik broj žrtava sa slabijim na Haitiju u kojem je poginulo mnogo ljudi', kaže Ivančić.

 

Na pitanje koji su dijelovi Zagreba najugroženiji, dežurna seizmologinja odgovara da se upravo radi projekt u kojem se taj problem istražuje. 'Štete će uglavnom ovisiti o podlozi. Naime, nestabilnije podloge poput pješčane ili šljunčane opasnije su za gradnju, jer kuće prilikom podrhtavanja lakše propadaju u tlo.'

Naime, prema dostupnim informacijama Kutlerer se s još dva jataka tereti za pronevjeru u dva slučaja. Prvi je slučaj odobravanja kredita teškog dva milijuna eura zrakoplovnoj tvrtki Styrian Spirit. Riječ je o tzv. rizičnom plasmanu odnosno Kulterer je izdao kredit bez da je osigurao naplatu, a tvrtka je u međuvremenu otišla u stečaj.

Drugi slučaj pronevjere odnosi se na kredit od 150.000 eura privatnom detektivu Dietmaru Guggenbichleru. Treća optužnica Kulterera tereti za davanje lažnog iskaza pred povjerenstvom parlamenta Koruške.

Inače, 56-godišnji Kulterer nalazi se u pritvoru od 13. kolovoza kada je spektakulrano uhićen u Klagenfurtu.

Kako pišu austrijski mediji, ovo je tek početak jer se i dalje vodi niz istraga protiv Kulterera a koji se tiču rizičnih kreditnih plasmana od kojih je većina vezana za zemlje bivše Jugoslavije. Najveći dio odnosi se upravo na Hrvatsku. Istragu vezano za aferu Hypo poveo je i poseban tim istražitelja nazvao CSI Hypo, a uključeni su istražitelji parlamenta Koruške koji su više puta bili u Hrvatskoj.

Kako je nedavno potvrđeno iz DORH-a u Hrvatskoj se za sada ne vodi ni jedna službena istraga vezana za Hypo banku uz koju se vežu imena poput Ive Sanadera, naftnog magnata i vlasnika Novog lista Roberta Ježića, vlasnika EPH izdanja NInoslava Pavića, Vladimira Zagorca te istarskog župana Ivana Jakovčića te niz uglednih poduzetnika iz Hrvatske kao što je Ivica Todorić.

Istraživanje provedeno na 1.000 ljudi pokazalo je da čak 22 posto žena svojom plaćom prehranjuje obitelj. Nedavne 1960. godine situacija je bila znatno drukčija – samo 4 posto žena je zarađivalo više od muškaraca.

Istraživanje koje je provedeno za potrebe jedne britanske osiguravajuće kuće pokazalo je i da bi 44 posto muškaraca bilo jako sretno da može ostati kod kuće vodeći brigu o kućanstvu i djeci dok su njihove ljepše polovice na poslu.

Jacky Brown, glasnogovornik osiguravajuće kuće, kaže: 'Došlo je do velike promjene u broju žena koje su se vratile na radna mjesta, počele raditi puno radno vrijeme te zarađivati više. Povećanim brojem zaposlenih žena te muževa i očeva koji ostaju kod kuće, žene postaju glavni izvor financiranja i prehranjivanja obitelji te na taj način preuzimaju kontrolu.'

Naime, sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić u četvrtak je produžio istražni zatvor za najmanje dva mjeseca bivšem ravnatelju Carine Mladenu Barišiću, zbog mogućeg utjecaja na svjedoke.

HRT pak saznaje da je pritvor Barišiću produljen i jer je proširena istraga. Naime, USKOK sumnja da je preko Nevenke Jurak, vlasnice Fimi Media, u jednoj promidžbenoj kampanji za Carinu Barišić iz proračuna izvukao i oprao milijun i 700.000 kuna!

Kao vrhunac cinizma, saznaje se da je riječ o kampanji "Stop korupciji", koja je još uvijek aktualna na internetskim stranicama Carine.

Barišićev odvjetnik Rajko Mlinarić ne slaže se s odlukom o produljenju pritvora.

"Gospodin Barišić nema apsolutno nikakav utjecaj, društveni utjecaj, ugled mu je sveden na čistu nulu. Ja bih rekao, on sam se preda mnom izjasnio da su ga čak i njegovi poznanici za vrijeme dok nije bio u istražnom zatvoru izbjegavali, dakle on definitivno ne predstavlja realnu opasnost da bi utjecao na bilo koga, jer ga se ljudi klone", kazao je odvjetnik o obrazloženju produljena pritvora.

Podsjetimo, Barišić je uhićen krajem rujna po nalogu USKOK-a zbog sumnje da je preko Fimi medije izvlačio novac iz državnih poduzeća.
 

Pobočna pisma

Vukasovića i Luetića terete da su na Mačekovo traženje i u cilju da mu pribave nepripadajuću materijalnu korist u velikom iznosu, u srpnju 2005. godine sklopili ugovore za gradnju Wesselsovih tankera. Cijena gradnje trebala je biti 51 i pol milijuna dolara po brodu, no sklopljena su i dva pobočna pisma, kojima je cijena iz ugovora smanjena na nešto više od 50 milijuna dolara po brodu. Sklopili su i ugovor po kojem Brodosplit plaća na ime provizije 1,9 posto ugovorene cijene. 

Optužnica navodi da su na sjednicama Nadzornog odbora Brodosplita Vukasović i Luetić zatajili detalje iz pobočnih pisama, a usto su i neistinito prikazali da nije bilo drugih ozbiljnih ponuda premda su znali da su, osim Wesselsa, tankere u Brodosplitu htjele graditi i tvrtke Scorpio i Marinvest.

Pitanje je kako će ova formulacija proći prigovor, jer se u istrazi utvrdilo da su spomenute tvrtke svakako bile zainteresirane, no pregovori nisu odmakli toliko daleko da bi se mogle smatrati ponudama. O tome je svjedočio i vlasnik Marinvesta Lars Mossberg. 

Training ship concept

Siže optužnice je poznat jer je u principu formulirana kao i istražni zahtjev podnijet još u ožujku 2007. godine. Iz Brodosplita je put Cipra odlepršalo 4,7 milijuna dolara. Novac je transferiran na račun Volksbanke u Graz, kojim je raspolagao Maček.

Nešto (sitno) su dobili Tramontana i društvo koje se opravdalo izradom elaborata za Wesselsove brodove, famoznim "training ship conceptom", o kojem se nije ni znalo dok osumnjičeni nisu stigli pred istražnog suca Nevena Cambija. Navodno je bila riječ o poslovnoj tajni. Kako bilo, taj koncept uopće nije implementiran na većinu brodova koje su Splićani gradili za Reinharda Wesselsa. Ne treba možda ni spominjati, ali brodove je Wessels brzinski preprodao i na tome još zaradio solidnih 10-ak milijuna po brodu.

Kako je radio DORH dok je Sanader još bio na vlasti

Problema bi optužnica mogla imati i s nedostatkom izravnog traga novca do škverskih direktora Vukasovića i Luetića. Bajić se nadao da bi mogli stići kvalitetni dokazi iz Lichtensteina i još nekoliko europskih zemalja, no na kraju se pokazalo da se radilo o uzaludno izgubljenom vremenu.

Ovaj postupak je značaj i zbog toga što je pokrenut dok je na čelu Vlade još uvijek bio Ivo Sanader. Afera je početkom 2006. godine neugodno odjeknula po HDZ, no tada se zbog toga nitko nije previše uzbuđivao. Niti za parlamentarne izbore 2007. godine, unatoč tome što je slučaj Brodosplit već imao sva obilježja kasnije puno efikasnije procesuirane Fimi medije. Ipak, u doba Wesselsa i Ive Sanadera stvari nisu, očito, bile toliko jasno definirane.

Svi Sanaderovi ljudi

Bajić je ostao dosljedan. Kako je krenuo, tako je i nastavio. Optužnicom je "oprao" članove Nadzornog odbora Brodosplita, u kojem su sjedila probrana imena i najpovjerljiviji kadrovi. Predsjedao je Branko Vukelić, ministar svega i svačega, a zapravo ničega. Tako je bilo i u ovom slučaju. Taj ništa nije znao.

Da su se ipak brda zatresla, a nije ni čudo, jer je postupak pokrenut na traženje Austrijanaca, koji su zamijetili sumnjivi transfer novca, moglo se ipak primijetiti po brzinskom izbacivanju vjernog Siniše Poljaka iz Nadzornog odbora Brodosplita. Sanader, tada gospodar svega, samo je kratko komentirao nogu bliskom suradniku: "Nesposoban je."

Tad još nismo znali kako umješno barata riječima dr. Sanader, no svima je to zvučalo poprilično višeznačno. Je li problem bio zahtjev Austrijanaca? Što se uopće nešto dogodilo?

Odletio je Poljak, no fotelju su zadržali i Branko Bačić, danas jedan od najpovjerljivijih ljudi Jadranke Kosor, a i nesretni Marijo Lovrinčević, na kojem će pravna država trenirati strogoću u slučaju HAC.

Branitelj Nobilo pohvalio kvalitetan rad splitske policije?!

Bajićev DORH u to doba nije bio ni približno efikasan kao danas. Istraga je zatražena nakon godinu dana promišljanja i prikupljanja upotrebljive građe. Vukasović i ostali došli su do suda i odšetali, a o kakvoj se blamaži radilo najbolje svjedoči izjava Mačekovog branitelja Anta Nobila. "U svojoj bogatoj karijeri još nisam susreo predmet koji je splitska policija toliko dobro i kvalitetno obradila", poentirao je bivši tužitelj Nobilo.

Ne bez razloga. Odjel gospodarskog kriminaliteta splitske PU nije uopće našao elemente kaznenog djela u predmetu Wessels. Možda ne slučajno, tadašnji šef Odjela Ivan Lozić bio je jedan od viđenijih posjetitelja predizbornog skupa HDZ-a za posljednjih lokalnih izbora, na kojem je svoj labuđi pjev u Splitu imao Ivo Sanader. Ministar Karamarko i vrh policije još nisu utvrdili jesu li Lozić i bivši šef Uprave kontroverzni Ivan Merćep odradili slučaj po zakonu ili je bilo, izvjesno politički motiviranih, propusta.

Ono što se poštuje u Poljskoj i Švedskoj morat ćemo i mi primijeniti. Godinama nismo ništa učinili i sada je sve došlo na naplatu. Nažalost i ta priča o brodogradnji je priča i o nekim hrvatskim dogmama kojih ćemo se morati riješiti. U brodograđevnoj industriji zaposleno je 15.000 ljudi, a tu smo uključili i kooperante. Brodogradilišta izvoze pola milijarde dolara godišnje i svake godine sve manje i manje, tako da ne možemo pričati o nekoj našoj najvećoj izvoznoj grani.

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/isisavali-su-novac-iz-brodogradilista-a-sada-bi-mi-to-trebali-platiti.html

Najveći problem su loše uprave i bogaćenje kooperanata koji su radili sa svih pet brodogradilišta. Svaki brod koji izađe iz brodogradilišta već je državu koštao 10 milijuna kuna minusa, a Europa nam je prije pet godina jasno rekla što trebamo napraviti, a nažalost nismo ništa učinili. Sada ćemo u tjedan dana sve to morati riješiti. Ili zatvoriti ili prodati.

S novcem uloženim u brodogradnju se moglo otvoriti 137.808 radnih mjesta

Sindikalni lideri trebaju prestati podgrijavati nade radnicima da će svi ostati zaposleni u brodogradnji i da se sva brodogradilišta mogu spasiti. Niti će sva brodogradilišta ostati, niti će svih 15.000 radnika moći raditi. Mi porezni obveznici smo sve to plaćali posljednjih 12 godina. Od 1999. do danas na sanacije smo potrošili preko 20 milijardi kuna. Svaki Hrvat je dao za to 4471 kunu! Ima neka računica da je 150 tisuća kuna potrebno za otvoriti novo radno mjesto. Kad imate ovih 20 milijardi kuna, to znači da se moglo otvoriti novih 137.808 novih radnih mjesta!

Onaj tko kupi brodogradilišta, ono najgore ostavlja državi, a to su dugovi. Prema nekim procjenama to je 22.261.295.195 kuna jamstava i garancija, odnosno svega što će država na sebe preuzeti. To znači da će svaki Hrvat za brodogradilišta još dati 4946 kuna, odnosno mogli smo otvoriti još 152.474 radnih mjesta, da ne moramo plaćati ove dugove u brodarskoj industriji.

Odluke o prodaji tih nekretnina donesene su u posljednjih mjesec dana što znači da su svakog radnog dana od 10. rujna sudovi u Hrvatskoj u sklopu ovrhe donijeli odluku o tome da 15 obitelji, zbog neplaćanja obveza, ostane bez kuće ili stana.

U Očevidniku nekretnina koji se vodi pri Hrvatskoj gospodarskoj komori vidljivo je da će se nekretnine prodati u dva mjeseca, odnosno do 16. prosinca ove godine, piše Novi list.

Ako dražbe uspiju svakog radnog dana sudovi će prodati u prosjeku deset kuća i stanova. Na jučerašnji dan u Očevidniku se prodavalo čak 308 kuća i 65 stana, što je za stotinu domova više nego lani u isto vrijeme. Kojom brzinom se povećava broj kuća koje građani izgube u ovrsi najbolje govori činjenica da ih je u utorak bilo 13 više nego dan ranije, dok se broj stanova povećao za pet. Tako su samo u jednom danu zakazane dražbe za novih 18 kuća ili stanova koje su su vlasnici izgubili ovrhama.

U poglavlju "ostalo" se prodaje još 60 nekretnina, među kojima je tridesetak kuća s okućnicom, dvorištem, voćnjakom ili oranicom, ali uz njih najčešće stoji napomena da nisu "slobodne od osoba i stvari", što sugerira da bi onaj tko ih kupi mogao imati problema s preuzimanjem svoje nove nekretnine. Tako je do kraja godine oglašena prodaja stotinjak kuća i stanova više nego što je bilo prošle godine u isto vrijeme.

Država seljake poticala da se zadužuju i sada zbog duga od nekoliko tisuća eura gube višestruko vredniju imovinu

Na dražbi se do kraja godine s jučerašnjim danom prodaje ukupno 819 nekretnina, 37 više nego dan ranije i 270 više nego u isto vrijeme prošle godine, a ukupna vrijednost tih nekretnina je 934 milijuna kuna. Oko 163 milijuna kuna otpada na industrijska postrojenja koja su tvrtke izgubile kroz stečaj, a preostalih 770 milijuna kuna je imovina koju su građani izgubili u posljednja dva mjeseca zato što nisu mogli plaćati svoje obveze. Tako se pod ovrhom našla 161 oranica, 13 livada, 16 pašnjaka, poljoprivredne zgrade, ekonomska dvorišta, dvadesetak šuma, šezdesetak parcela različitog zemljišta, 24 poslovna prostora, jedan hotel, dva restorana i 50 zgrada, a riječ je uglavnom o objektima s tri ili četiri stana. Cijene s kojima dražbe počinju kreću se od nekoliko stotina kuna za pašnjake do nekoliko desetaka milijuna kuna za zgrade. Na dražbi je tako moguće kupiti 42 četvorna metra za 336 kuna pored Broda na Kupi. No, tu je cijenu moguće na dražbi spustiti na jednu trećinu.

Iz Hrvatske gospodarske komore su poručili da se dolaskom krize taj odnos povećavao prvenstveno radi nemogućnosti vraćanja bankovnih kredita, zatvaranja obrta i nemogućnosti podmirivanja potraživanja kada se garantira osobnom imovinom, kao i mogućnosti podmirenja potraživanja preko ovrha na kuće za odmor.

Već ranije seljačke su udruge upozoravale da njihovi članovi zbog duga od pet ili deset tisuća eura za kredit za kupnju poljoprivrednih strojeva gube imovinu vrijednu stotine tisuća kuna, te da ostaju bez kuća i poljoprivrednog zemljišta jer ih je država poticala da se ozbiljno upuste u poduzetništvo u poljoprivredi kako bi bili spremni za ulazak u EU.

Samo jednim svojim potpisom glavni državni odvjetnik Mladen Bajić mogao bi nanijeti veliki udarac vladajućem HDZ-u, a stranka bi se mogla naći i u bankrotu, objavljeno je u tjedniku Nacional.

Dokaže li se, naime, izvlačenje novca iz državnih poduzeća za potrebe tzv. crnog fonda HDZ-a, glavni državni odvjetnik mogao bi zatražiti privremenu blokadu cjelokupne imovine HDZ-a, a mjerodavni sud bi po završetku procesa od te stranke trebao zatražiti da cjelokupni iznos izvučenog novca vrati u državni proračun.

Budući da se u kontekstu Fimi medije dosad spominjala svota od 40 milijuna kuna, sudska ovrha mogla bi nanijeti golemu štetu vladajućoj stranci: osim što najmanje godinu dana ne bi imali novca za isplate plaća zaposlenima i ostale tekuće troškove, HDZ vjerojatno ne bi imao ni kune za troškove predstojeće kampanje za sljedeće parlamentarne izbore, objavio je Nacional

Teško je shvatljivo, ali ploveći i jedreći imam mnogo više vremena nego u portu. Skupe se poslovi koje treba odraditi i kako dan započne tako i završi, radno. Druga je stvar što popravci po brodu meni dođu više kao slobodne aktivnosti.Vratimo se na Usticu (otok sjeverno od Palerma) koju smo prošli u utorak rano ujutro oko 6.00 sati. Lagani vitar s krme, more 1-2, motor vrti svoje, autopilot radi, posada spava, a ja guštam u prvim zrakama sunca. Prolazeći pokraj Ustice na Blackberryu sam još jednom pogledao prognozu. Biti će tijekom noći prolazna nevera, a danju istočnjak pa jugoistočnjak.

Oko 08.30 posada je već budna, doručkujemo i po prvi put dižemo genaker. Čista krma, stavljamo tangun i stabiliziramo brod, vitar varira od 13 do 20 čvorova, komentiramo kako bi spinaker zlata vrijedio. U sumrak skidamo genaker i mijenjamo ga genovom u leptir i shvaćamo da što se prevaljenog puta tiče isto je koristiti jednu ili drugu kombinaciju. Kako na brodu imamo stalnog člana posade iz Njemačke Hansa Holeca koji se svojstveno trudi nau&čiti pokoju hrvatsku riječ, a nadimci posadi koji nastaju hansovim pokušajem da izgovori njihova imena već od prvog dana uveseljavaju svih i podižu dobro raspoloženje na brodu. Tako je naš Vedran postao Fedrjan, Snježa Đena, a Tonći Toncic. U kuhinji se dovršava večera, Đena daje sve od sebe da nas još jednom iznenadi svojim kuharskim umijećem i novim specijalitetima, Hans u svojoj gvardiji javlja da se nevera približava. Odlučujem da ćemo punim jedrima u neveru da vidimo kako se možemo nositi sa iznenadnim promjenama vjetra i jakom kišom u noći. 15-20 čvorova mijenjalo je smjer dok smo prolazili rub nevere. Genovu smo brzo zamotali i ostali na glavnom jedru koje je u nekoliko navrata samo preletjelo sa jedne na drugu stranu (pojalabandalo), a preventer je usporavao brzinu i smanjivao udarce. Ipak dogodilo se nešto neočekivano, u preletima se iskrivila lantina na pola metra od mjesta na kojem se spaja sa jarbolom. Kako udari vjetra nisu bili preko 20 čvorova shvatili smo da nam je preventer pogrešno pozicioniran. Također je pukao bocel škote glavnog jedra. Prije polaska dogovorili smo se da ćemo promijeniti sve bocele i konope. Kako nismo imali dovoljno vremena mijenjali smo ono što je kompliciranije i nužno. Sada znamo da je kupovanje novih bocela i konopa bila sjajna odluka. Dogovaramo se da ćemo u Cagliariju napraviti sve za dovršenje ve&ćine stvari koje su ostale nedovršene.
Smotanih jedara i s valom u krmu večerali smo ponovno kao doma, nevera je ostala iza nas i napravljen je raspored dežurstva za noć. Taman kad smo sve dogovorili naš novi motor počeo je kašljati. Brzo smo dijagnosticirali o čemu je riječ, šporka nafta. Kako je najlakše optužiti drugog za svoj propust odmah mi je na pamet pala Inina pumpa u Splitu i upitna kvaliteta tankova ili samog goriva. Nekoliko sati nisam ih štedio ni ispuštao iz usta. Kasnije će se pokazati bez razloga, čak štoviše. Filteri su se mijenjali jedan za drugim, Fedrjan je odigrao simultanku u makinji i to na više tabli podsjećajući više na Ferarijevog nego na brodskog mehaničara. Godine provedene na Dori u svojstvu skipera Vedran je jako dobro iskoristio upoznavši se sa svim dijelovima broda. Inače imati osobu kao što je Vedran na brodu je veliko olakšanje. Sva rješenja koja smo izveli na brodu dogovorena su s njim jer Doru poznaje najbolje. Kad se tu pridoda ljubav prema brodovima sve je jasno. U rano jutro domogli smo se Sardinije i uplovili u Vilasimus gdje smo nadolili gorivo u jedini tank za kojeg smo bili sigurni da je čist. Nastavili smo prema Cagliariju gdje smo uplovili u srijedu oko 14.00 sati u marinu Portus Karalis koju nam je preporučio Zdenko Radman, naš prijatelj sa bloga, a inače zaposlen kao noštromo u istoj marini. Nažalost Zdenko je u Splitu na godišnjem pa Walter, menadžer marine pomaže u organizaciji poslova koje ne možemo sami odraditi. Nakon provjere goriva utvrdili smo da je Inino gorivo zaista dobro, a more koje se pomiješalo s naftom rezultat je dugog jedrenja na desnom boku i ulaska manje koli&čine mora u proveni tank goriva kroz cijev oduška tanka. Stavili smo nepovratni ventil na sve oduške i valjda riješili ovaj neugodni problem. Lantina je skinuta i poslana u servis, brod se sređuje i popisuju se stvari koje su na brodu i gdje se stavljaju. Sada dolazi posebno poglavlje o wc-ima koji su se zaštopali. Beneteau, firma koja je solidno izgradila našu Doru, neke stvari je postavila u brod kao da se nikad neće na njima raditi ili mijenjati. Tako začepljeni tank iz wc-a postaje prava mora. Skačem u more usred porta i pokušavam sajlom otvoriti prolaz do tanka sa vanjske strane. Manirom iskusnog alkara pogađam iz prve u sridu, a oko mene su se skupili cipli bataši u golemom broju. Srića da nisu pirane. Osokoljen uspjehom prilazim otvoru ventila s drugog tanka, zaranjam i…ništa, pa ništa, i opet ništa. I cipli oko mene su izgubili nadu da će desert skoro pa su otišli potražiti drugu slasti&čarnu.
Petak je nakon napornog dana donio konačno malo zabave. Zadovoljni odrađenim prethodnih dana posada se odlučila na izlazak, večera, par pića po lokalnim kafićima, puno dobrog raspoloženja i smijeha, komentari na sve viđeno i doživljeno. Lipo je svitom jedriti sa ljudima iz svog kraja jer kako ćeš sa strancem pričat gradske zgode(splitske) i radit usporedbe. Nagomilani umor iz proteklog tjedna učinio je svoje pa smo se svi skupa jedva dovukli do broda i ubrzo zauzeli rezervne položaje u krevetima, a usklik oduševljenja prolomio se mojim obznanjivanjem da se do podne sutradan odmara.
Red je napisati i par riječi o Sardiniji i Cagliariju, Sardinija je drugi po veličini otok u Mediteranu sa 1.5 milijuna stanovnika od čega u Cagliariju živi oko 400.000. Grad ne podsjeća na talijanske gradove, dosta sliči La Valetti (Malta), a ljudi su srda&čni i otvoreni. 17.10. odigrala se utakmica prve talijanske lige Cagliari-Inter (0:1), a mi smo se nadali da ćemo nekako do karata. Rasprodane tjedan dana prije utakmice. Koliko mi je bilo žao što smo propustili utakmicu toliko mi je bilo drago što je nismo uskratili svojom kupnjom nekom vjernom navijaču jer ovo je zaista vjernost, danima prije utakmice sve karte rasprodane. Moj dragi Hajduče i tebi od srca želim da ti se to dogodi na gotovo svakoj prvoligaškoj utakmici. Zastave Hajduka, Torcide, Splita grada, Dalmacije i Hrvatske pričekat će neku drugu priliku da se ponosno zavijore nekim svjetskim stadionom. Usput FC Cagliari nije no name u talijanskom nogometu, 1971 u vrijeme Gigija Rive osvojio je prvenstvo Italije.
Da ne bi završio na nogometnim komentarima lige prvaka na vrijeme vas pozdravljam. Još imam toliko snage za poslati mail. Cijenjeni blogeri i čitatelji oprostite mi na neredovitom pisanju, vjerujem da ću sređivanjem broda konačno imati više vremena za pisanje. Leo Lemešić

http://e-nautika.com/sharedreams/

Na istim poslovima ulaze i u “Brodosplit”, da bi 2005. godine krenula ekspanzija bojadiserskih radova, inače vrlo profitabilnog dijela brodogradnje. Upravo tada kreće strelovit poslovni uspjeh ove poslovne braće, bliskih rođaka nekadašnjega HDZ-ova ministra vanjskih poslova Miomira Žužula.

Priključak za Dugobabe

“Skladgradnja” je ubrzo postala jedan od najvećih kooperanata splitskog i trogirskog brodogradilišta. Na radovima antikorozivne zaštite brodova, Žužuli su navodno naplaćivali dvostruko više cijene od uobičajenih. Ako je, primjerice, cijena bojenja broda iznosila dva milijuna kuna, isti bi radovi u režiji “Skladgradnje” porasli na četiri milijuna kuna.

Zahvaljujući političkom protežiranju, Žužuli su iz poslova bojenja istisnuli gotovo sve prijašnje kooperante u splitskom škveru i postali uvjerljivo - najveći. Apsolutnu dominaciju u antikorozivnim radovima, Žužuli ostvaruju u vrijeme direktora Gorana Vukasovića, jednog od glavnih aktera afere “Wessels”, kada je iz škvera nestalo šest milijuna dolara.

Primat se nastavio i u vrijeme Domagoja Klarića, direktora koji je za svog mandata uknjižio gubitak veći od dvije milijarde kuna. Tijekom 2007. godine, kada se raspetljavala afera “Wessels”, Žužuli se više posvećuju cestogradnji.

Prvi posao u cestogradnji bio im je “izlaz Vučevica”, na dijelu autoceste Split - Zagreb prema Dugobabama, selu iz kojeg potječe bivši premijer Ivo Sanader. Taj projekt vrijedio je 80 milijuna kuna, da bi Žužuli do danas, navodno bez natječaja, dobili radove u cestogradnji, od Rijeke do Ploča, vrijedne više od 800 milijuna kuna.

Artritis (upala zglobova)
Uzeti jedan dio meda na dva dijela mlake vode, te dodati malu čajnu žlicu cimetovog praha, napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela. Primijećeno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute. Osobe koje boluju od artiritisa mogu ujutro i navečer uzeti jednu šalicu vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žlicom cimetovog praha. Ako se pije redovito, čak i kronični artritis može biti izliječen.
U nedavnom istraživanju Univerziteta u Kopenhagenu, otkriveno je da su doktori tretirali svoje pacijente sa mješavinom jedne žlice meda i pola čajne žlice cimetovog praha prije doručka. Rezultat je bio da je u roku od tjedan dana od 200 ljudi koji su tretirani, njih 73 bilo totalno oslobođeno bola, a u roku od jednog mjeseca skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati zbog artritisa  su počeli da hodaju bez bolova.

Gubitak kose
Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primijeniti masu od vrućeg maslinovog ulja, jedne žlice meda i jedne čajne žlice cimetovog praha prije kupanja i držati otprilike 15 minuta, a nakon toga oprati kosu.Vrlo je učinkovito ako se drži čak i 5 minuta.

Infekcije mokraćnog mjehura
Popiti dvije žlice cimetovog praha i jednu čajnu žlicu meda u čaši mlake vode. To uništava klice u mokraćnom mjehuru.

Zubobolja
Napraviti masu od jedne čajne žlice cimetovog praha i pet čajnih žlica meda te staviti na bolni zub. Ovo možete ponavljati 3 puta dnevno dok vam traje zubobolja.

Kolesterol
Ako se pacijentu koji ima povišen kolesterol daju dvije žlice meda i tri čajne žlice cimetovog praha pomiješane sa 4,5 dcl čaja, to će smanjiti nivo kolesterola u krvi za 10% u roku 2 sata. Kao što je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa, ako se uzima 3 puta dnevno, liječi se bilo koje kronično povišenje kolesterola.

Prehlade
Oni koji pate od uobičajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu žlicu mlakog meda sa čajne žlice cimetovog praha dnevno
Ovaj proces će izliječiti većinu kroničnih kašljeva, prehlada te iščistiti sinuse.

Nervoza i bolovi u trbuhu
Med uzet sa cimetovim prahom liječi bolove u trbuhu te također otklanja čireve u korijenu.
U skladu sa studijama provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme med sa cimetovim prahom, smanjuje nadutost.

Bolesti srca
Napraviti masu od meda i cimetovog prha i mazati na kruh umjesto želea ili marmelade i jesti redovno za doručak. To smanjuje kolesterol u arterijama i spašava pacijenta od srčanog udara. Također, oni koji su već preživjeli srčani udar miljama su daleko od slijedećeg udara, ako primijene ovaj proces dnevno. Redovna upotreba navedenog smanjuje gubitak daha i jača otkucaje srca. U Americi i Kanadi različiti domovi za brigu tretirali su svoje pacijente uspješno i našli da su arterije i vene koje gube svoju elastičnost i postanu začepljene starenjem bile revitalizirane.

Imunološki sistem
Dnevna upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i napada virusa. Znanstvenici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim količinama. Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima.

Probava
Kada se cimetov prah posut u dvije žlice meda uzme prije jela, to smanjuje kiselinu i pomaže u probavi čak i “najtežih” jela.

Gripa
Znanstvenik iz Španjolske je dokazao da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka gripe i sprječava da pacijent dobije gripu.

Dugovječnost
Kada se redovito uzima čaj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produžava dugovječnost. Uzeti 4 žlice meda, 1 žlicu cimetovog praha i 3 šalice vode te prokuhati i napraviti u obliku čaja. Popiti 1 šalice, 3 do 4 puta dnevno. To održava kožu svježom i ježnom te sprječava starenje
Životni vijek se također povećava tako da čak i osoba stara 100 godinu počne obavljati rutinske poslove nekoga mlađeg 20 godina.

Prištevi
Od tri žlice meda i jedne čajne žlice cimetovog praha napravi se masa. Primijeniti ovu masu na prišteve prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom. Ako se to radi svaki dan, u roku dva tjedna prištevi će nestati.

Infekcije kože
Ekcemi, lišajevi te sve vrste kožnih infekcija se liječe primjenom meda i cimetovog praha u jednakim dijelovima na oboljela mjesta.

Mršavljenje
Svako jutro, pola sata prije doručka, na prazan želudac i navečer prije spavanja popiti 2 žlice meda i 1 čajnu žlicu cimetovog praha prokuhano u jednoj šalici vode. Ako se uzima redovno, smanjuje težinu čak i najdeblje osobe. Također, uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti.

Rak
Nedavno istraživanje u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspješno liječi uznapredovani rak želuca i kostiju. Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzimati jednu žlicu meda sa jednom čajnom žlicom cimetovog praha 3 puta dnevno u toku jednog mjeseca.

Umor
Nedavne studije su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu tijela. Ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim dijelovima su pokretljiviji i fleksibilniji. Dr. Milton koji je radio istraživanje kaže da uzimanje pola žlice meda u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, ujutro te nakon tri sata popodne kada vitalnost tijela počinje da opada, povećava vitalnost tijela u roku tjedan dana.

Loš zadah
Ljudi u Južnoj Americi, ujutro prije svega grgljaju (ispiraju grlo) jednu čajnu žlicu meda i cimetovog praha pomiješane u toploj vodi, tako njihov dah ostaje svjež tokom cijelog dana.

Gubitak sluha
Svakog jutra i večeri uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraća sluh.
(DobreVijesti.info/Žena.hr)

Nacional doznaje da je sastanak prošao u dramatičnoj i svađalačkoj atmosferi. Žustru raspravu potakla je premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor koja je okupljenima iznijela svoja saznanja da neki od članova predsjedništva vladajuće stranke i dalje održavaju kontakte s bivšim premijerom Sanaderom, a u tom kontekstu se najviše spominjao ministar financija Ivan Šuker.

A gdje je sin?

Premijerki je navodno bilo sumnjivo njegovo pojavljivanje na zagrebačkom aerodromu u vrijeme kada se očekivalo slijetanje aviona iz Frankfurta kojim su se Mirjana i Ivo Sanader vratili u Hrvatsku. Premda se opravdao rekavši da je došao po sina, mnogima nije promaknuo jedan detalj - da sina nigdje nije bilo.

Kako piše Nacional, Šuker nije jedini visokopozicionirani hadezeovac koji i dalje komunicira s bivšim predsjednikom stranke, a premijerku Kosor navodno silno ljuti činjenica da u Vladi i i vodstvu stranke ima ljude kojima ne može vjerovati.

Šuker sve više uznemiren

O tome da je Šuker sve živčaniji i u sve većoj nemilosti Jadranke Kosor svjedoče i nedavni događaji koji pažljivijim promatračima nisu mogli promaknuti.

Tako ga je premijerka jučer tijekom potpisivanja kolektivnog ugovora sa sindikatima "pecnula", upitavši je li pročitao što potpisuje, očito aludirajući na njegovu izjavu pred Povjerenstvom o privatizaciji Ine kada je tvrdio da nije pročitao izvješće za koje je glasao. Mediji su zabilježili i njegove tanke živce nakon uhićenja bivšeg blagajnika HDZ-a i šefa Carine Mladena Barišića, a njegove reakcije na pitanja o brojnim aferama u kojima se njegovo ime sve češće spominje postaju sve burnije.

Mađari poručili Hrvatima: Nemojte se bojati, nema straha za vas!

Mađarski ministar za zaštitu okoliša, izjavio je kako postoji mogućnost da otrovni mulj dođe do rijeka Raba i Dunav, no kako tvrde Mađari opasnosti za Hrvatsku nema.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje obaviještena je od strane Monitoring and Information centra EU Mehanizma za suradnju u civilnoj zaštiti da je noćas u Republici Mađarskoj došlo do incidenta u kemijskoj tvornici za preradu aluminija, te da se u okoliš razlilo oko 700.000m3 natrijeve lužine sa solima teških metala, ali da je situacija pod kontrolom, stoji u priopćenju naše Državne uprave za zaštitu  i spašavanje. Prema informacijama koje su dobili od mađarskih kolega oko 100 ljudi je ozlijeđeno u sedam pogođenih sela, od čega 54 teže, a šest osoba se vodi kao nestale.

"Odmah po primitku informacije Državna uprava za zaštitu i spašavanje je kontaktirala Upravu za katastrofe Republike Mađarske, od koje je dobivena informacija da je incident u cijelosti ograničen te ne treba očekivati nikakve daljnje utjecaje na okoliš. Na potoku u koji su se ostaci lužina izlili postavljena je brana i nema daljnjeg širenja otrovnih tvari, te nisu ugrožena druga područja u Mađarskoj, kao ni u drugim zemljama.", kažu iz DUSZ-a.

"Obzirom da se radi o području koje je udaljeno oko 250 km od granice s Republikom Hrvatskom, kolege iz Mađarske uvjeravaju nas da nije ni postojala nikakva opasnost za teritorij i stanovništvo Republike Hrvatske, ali su izrazili spremnost da i dalje ostanemo u izravnom kontaktu te će nas odmah izvijestiti o eventualnim promjenama situacije, iako se one ne očekuju.", zaključuju u priopćenju DUZS-a.

Crveni mulj koji na nekim mjestima doseže visinu od dva metra, ugrozio je već sedam obližnjih naselja. Priopćeno je kako otrov nagriza kožu i sluznicu te stvara teške opekline. Svi ranjeni smješteni su u bolnicama. Mještane evakuira 30 ekipa uz pomoć helikoptera, a neki su ljudi spas potražili na krovovima kuća odakle ih se pokušava odvesti.

Gradonačelnik mjesta Devecser Tamas Toldi rekao je za MTI da policija nastavlja čuvati evakuirane zgrade, a privremena su skloništa organizirana u lokalnim školama gdje su smješteni mještani i spasioci. Kazao je i kako je od 80 do 90 osoba prevezeno u bolnicu zbog opeklina. Stručnjaci za krizna stanja kažu kako je posebna smjesa ulivena u rijeku Marcal na tri različite lokacije kako bi neutralizirala djelovanje otrovne mase.

"Kad sam začula tutnjavu imala sam samo vremena iskočiti kroz prozor i pobjeći na uzvisinu", priča kroz suze Tunde Erdely koja je presretna jer je uspjela spasiti zeca i mačku. Njen suprug Robert Kis kaže kako su ujaka helikopterom prebacili u bolnicu u Budimpeštu jer ga je naplavljeni mulj opekao do kostiju.

U tri mađarske zapadne pokrajine je proglašeno izvanredno stanje zbog najveće ekološke katastrofe koja se ikad dogodila u toj zemlji.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Lazo Pajić osam godina vodi istrage i pokušava otkriti tragove velike pljačke Hrvatske koja se odigravala u ratnim godinama kroz procese pretvorbe i privatizacije te krađom novca koji je bio namijenjen kupnji oružja za obranu. Novac otet hrvatskim građanima pohranjivan je se na stotinama računa u inozemnim bankama, a posljednjih se godina vraća u Hrvatsku preko sumnjivih off-shore kompanija osnovanih u poreznim oazama, i to kroz velike projekte u turizmu i građevinarstvu. Konkretnija suradnja s austrijskim kolegama počinje tek sada, kada su i sami Austrijanci, koje su Nijemci "pritisnuli" zbog afere s Hypo bankom, prisiljeni voditi istragu.

– Potkraj 2009. Njemačka je zatražila od Austrije da istraži sumnjive okolnosti prodaje Hypo banke. Postoje sumnje da je Hypo banka Austrija prodana BLB-u tako da su krivotvorene bilance, pa se otvorilo pitanje oštećenja njemačkih građana, njemačkih štediša koji su svojim kapitalom kupili sumnjivu banku. Za nas je to pak značilo početak prave istrage. Tek je tada rečeno da će se u Austriji formirati zajedničko istražno tijelo za preispitivanje kaznene odgovornosti odgovornih osoba Hypo banke na svim razinama. Cilj je istrage utvrditi jesu li odgovorne osobe u Hypo banci prikazale lažnu bilancu i je li zbog toga BNB napravio loš poslovni potez kada je kupio Hypo banku. Koliko znamo, Njemačka je dala milijardu i šesto milijuna eura za sanaciju, a Austrija još 3 milijarde i nešto. Bilo bi, dakle, sporno oko 5 milijardi eura. Prema neformalnim izjavama, moguće je da je riječ čak o 19 milijardi eura dubioza Hypo banke. No, to su neprovjerene informacije kojima se ne raspolaže u sklopu naše suradnje s austrijskim tijelima kaznenog progona.

:: Pojavljuje li se Kutle, nakon što je završio s pretvorbom, sada u novoj ulozi gdje se kroz slučaj Hypo banke otvara pitanje je li sudjelovao u pranju ilegalno stečenog novca?

– Točno. Da smo od samih početaka pretvorbe i privatizacije imali odgovarajuće prateće propise kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva koji bi omogućili efikasnije procesuiranje u području pretvorbenog kriminala, vrlo se vjerojatno oni koji su se tada materijalno okoristili sada ne bi ponovno vraćali u priču kao osobe za koje postoji sumnja da peru novac raznim investicijama u Hrvatskoj. No, moramo reći da je Državno odvjetništvo protiv Kutle pokrenulo niz postupaka i da ima desetak "živih" predmeta, od kojih su neki otvoreni i prije deset i više godina, ali nema sudskih odluka. Postavlja se pitanje odakle novac u Kutlinu fondu, je li to njegov privatni novac ostvaren iz poslovanja ili je "crni fond" stvoren kriminalnim radnjama od kojih su mnoge predmet kaznenih postupaka.

:: Je li autentičan popis osoba kojima je Kutle posudio 20 milijuna maraka, a na kojem se spominju bivši premijer Sanader, Ivić Pašalić, Goran Štrok, Martin Katičić, Robert Ježić i niz drugih?

– Ne mogu govoriti o pojedinostima. Tek smo nedavno dobili kompletnu, izvornu dokumentaciju na temelju koje možemo nešto konkretnije raditi. Kutline isplate moraju se razjasniti iz više razloga, a naš je posao utvrditi je li tu bilo kaznenih djela.

:: Bivša Kutlina financijska direktorica Milena Šenator kaže da je njezin poslodavac potpisivao isplate, što bi značilo da trebate imati čvrste dokaze o njegovu crnom fondu?

– To jest jako važan detalj, no ne mogu ulaziti u detalje spisa. Imamo čvrste dokaze o postojanju crnog fonda, novoprimljena se dokumentacija obrađuje i omogućuje kvalitetniju provjeru kretanja novca. Te informacije imaju drukčiju vrijednost i zato što je otvorena istraga o Hypo banci i mogu se tražiti podaci o tome jesu li, kada i komu izdani prvi krediti u Hrvatskoj, tko ih je i kako odobrio, pod kojim uvjetima. Možemo pitati je li Hypo banka 1994. godine dala kredit Kutlinoj Globus grupi, komu je točno dala kredit, budući da je Globus grupa imala 150 trgovačkih društava. Prema njihovim bankarskim evidencijama možemo utvrditi komu je dan kredit, tko ga je obrađivao, je li postojalo jamstvo. Ako jest, je li možda bilo od koje hrvatske banke, je li kredit vraćen banci ili je možda naplaćen iz jamstva.

:: Kako se razvija istraga o krađi novca namijenjenog kupnji oružja za obranu Hrvatske?

– Na tome radim punih osam godina. Treba biti jasno da sav novac koji je išao za kupnju oružja nije pokraden jer je činjenica da smo imali modernog oružja i da smo se oslobodili. Cijela je priča krenula 2000. godine, dakle prije mog i dolaska glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Počela ju je policija koja je krenula u izvide zbog sumnji u nezakonitost rada Zaklade hrvatskog državnog zavjeta i Reda predsjednikovih vitezova. Tada se javljaju pojedinci iz dijaspore koji su davali novac za obranu, a tvrdili su da je opljačkan. Policija je oko dvije godine vodila izvide. Bavili su se računom koji je u austrijskom Villachu otvorio bivši ministar obrane Gojko Šušak. To je bio državni račun, potpuno legalan. Policija je nastojala saznati kako su dalje išle transakcije, no Austrija im je odbila dati te podatke. Glavni državni odvjetnik Bajić i ja nametnuli smo drugi koncept, rekavši da je posrijedi pranje novca. Na kraju smo uspjeli dobiti kompletan pregled računa u Villachu.

:: Zar se nije pokazalo da je bilo znatno više računa?

– Kada smo dobili izliste s računa u Villachu, formirana je operativna radna skupina kojoj je na čelu policija, a u timu su svi profili stručnjaka, od predstavnika Hrvatske narodne banke, Državne revizije, Ureda za sprječavanje pranja novca, Porezne uprave, Financijskog inspektorata i svih koji se u financijskom smislu bave istragom o tragu novca. Pribavili smo spomenute informacije iz Austrije, no Državno odvjetništvo paralelno je skupljalo podatke iz arhiva banaka, MORH-a, MUP-a i drugih institucija. Ujedinili smo podatke iz svih dostupnih izvora kako bismo vidjeli na koji se način skupljao novac, gdje je položen, je li se iznosio i na koji način. Potom je trebalo rekonstruirati je li kupljeno sve ono za što je novac bio namijenjen, a ako jest, je li se isplaćivala provizija, kolika i komu. Vladimir Zagorec u razgovoru sa Sašom Perkovićem poručio je da je spreman dati dokumentaciju. Pozvali smo ga da to učini, no do danas ništa nije dao. Unatoč tome, dokumentacija koja je pokradena velikim se dijelom rekonstruirala, a tek smo tada bili na početku.

:: Gdje ste sada u istrazi oko krađe novca namijenjenog obrani?

– Preko računa u Villachu saznali smo za 88 drugih računa na koje su išli nalozi za plaćanje. Od desetak država u kojima su ti drugi računi otvoreni tražili smo daljnje podatke. Od nekih smo dobili poziv da nadopunimo i specificiramo zahtjev. Odgovore su dali Mađarska, Švicarska, Lihtenštajn, Cipar, Izrael… Otvorile su se daljnje stotine računa koji su se granali sa svakog od 88 spomenutih.

Na optužbe da je oporba pretiha i blaga Milanović je odgovorio da ga više zanima demokratski diskurs. "Ne, mi smo demokratska država koja nema najbolju Vladu. U demokratskim državama se znaju pravila. Izbori su svake četiri godine. Mi smo svoje rekli, radimo i čekat ćemo izbore. Nema ništa na galamu i silu", zaključio je.

"Iz sažetka izvješća proistječe da je prijedlog na valjani način poduprlo 717.149 birača. To je brojka kojom se može baratati, a 92.229 osoba iz ovih izloženih nedostataka ne bi trebalo imati status birača i stoga bi trebalo kao vjerodostojne prihvatiti 717.149 birača, što je 15,95 posto ukupnog broja birača", rekao je Šeks, dodavši da "ostale neurednosti" nisu dovoljno značajne da bi se potpisi izuzeli iz popisa birača.

Nepriznati su potpisi stranaca, osoba lišenih radne sposobnosti, maloljetnika, jedne osobe kojoj je prestalo hrvatsko državljanstvo, 56 umrlih, 5.000 čije se ime na peticiji razlikovalo od onoga na dokumentima te preko 14.000 višestruko upisanih birača.

Odogodili odluku o raspisivanju referenduma

Nakon glasanja o broju ispravnih potpisa na redu je rasprava o tome je li potrebno provesti referendum, jer je Vlada u međuvremenu povukla izmjene ZOR-a iz saborske procedure. No, ta odluka neće biti donesena danas. Šeksov Odbor odlučio je odluku o raspisivanju referenduma (odnosno prijedlog Saboru da raspiše ili ne raspiše referendum) odgoditi do daljnjeg. "Sjednica će se nastaviti u dogledno vrijeme", rekao je Šeks nakon što se predstavnici vladajućih i oporbenjaka nikako nisu uspjeli dogovoriti je li nam referendum potreban ili ne.

Josipović na strani sindikata: Želje građana nitko nema pravo zanemariti

Svoje mišljenje o referendumu dao je i predsjednik Ivo Josipović. Novinari na Pantovčaku upitali su Josipovića smatra li da je potrebno inzistirati na referendumu iako je Vlada povukla prijedlog izmjena ZOR-a. "To je jedno iznimno političko pitanje, zbog kojeg se osim u gospodarskoj nalazimo i u političkoj krizi", svrstao se Josipović na stranu sindikata.

"Sindikati su pokazali da mogu pokrenuti narod i to ne treba podcijeniti. Odbor za Ustav mora uvažiti ono što su građani poručili. Želje građana nitko nema pravo zanemariti, bez obzira na greške u postupku prikupljanja potpisa. Skupljen je impresivan broj potpisa, stoga smatram da na ovu situaciju treba gledati pragmatično. Treba pronaći rješenje koje otvara priliku gospodarstvu i štiti prava radnika, a da se nitko ne osjeti poraženim", kaže Josipović.

Josipović je također istaknuo kako to rješenje treba pronaći odmah, jer ova Vlada više nema vremena za odgađanje problema koji se direktno tiču gospodarstva. "Prolongiranje problema za par mjeseci, produbljivanje gospodarske i političke krize nije nikakvo rješenje. A za to svi snose odgovornost, ponajviše oni koji obnašaju vlast - a to je Vlada", zaključio je Josipović koji nije želio odgovoriti na pitanje je li se Vlada ponijela kukavički kad je "vrući krumpir" prebacila u ruke Sabora.

Vlada se uplašila referenduma i povuka izmjene ZOR-a

Vlada je ovih dana iznenadno povukla izmjene ZOR-a iz procedure, a premijerka je to objasnila činjenicom da "ništa ne žele lomiti preko koljena". Podsjećamo, prošloga tjedna je Vlada objavila da sindikati nisu prikupili dovoljno potpisa, odnosno da su učinjene tehničke pogreške poput ispravljanja rednih brojeva, umetanja listova i slično.

Ustavni stručnjak i član Odbora za Ustav Branko Smerdel je rekao za HTV da Vlada prema Ustavu nije smjela prebaciti odgovornost za ocjenu valjanosti potpisa na parlament.

"Parlament koji drži do sebe bi to odbio i vratio Vladi neka mu pošalje prijedlog i svoje mišljenje. Vlada koja nema o tome mišljenje treba podnijeti ostavku", smatra. Potpredsjednik Odbora za Ustav SDP-ovac Josip Leko također smatra kako Vlada nema vjerodostojnosti te podupire raspisivanje referenduma.

Potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak smatra da se na Gospodarsko-socijalnom vijeću moraju dogovoriti Vlada, poslodavci i sindikati. Vlada bi o novom prijedlogu ZOR-a već počela pregovarati, a od referenduma, kako kaže premijerka Jadranka Kosor - ne bježe.

Matijašević: Ako treba, ići ćemo i na Ustavni sud

Koordinator sindikalnih središnjica Ozren Matijašević je najavio da će sindikati, ako Sabor odluči da referenduma neće biti, tražiti mišljenje Ustavnog suda i struke.

Rekao je da oni prema Zakonu o referendumu više ne mogu odustati od zahtjeva za njegovo raspisivanje. "Sindikati će ustrajati na donošenju zakona prema kojem Vlada neće moći bez pristanka sindikata mijenjati ZOR niti ostale zakone od posebnog interesa za hrvatske građane", rekao je jučer te naglasio da će sindikati također ustrajati u jačanju kolektivnog ugovora i donošenju općeg kolektivnog ugovora kojim bi bili zaštićeni svi zaposlenici u Hrvatskoj.

U stranačkim preferencijama SDP i HDZ su i dalje na vrhu ljestvice političkih stranaka s priličnom prednosti SDP-a, dok još samo dvije stranke prelaze izborni prag na nacionalnoj razini (HNS i HSS).

Sve ostale stranke bilježe izbor ispod izbornog praga, ali uz jedan vrlo zanimljiv pokazatelj: povećanje izbora HSLS-a u posljednjih mjesec dana. Najveća opozicijska stranka SDP, već je punih godinu dana na prvom mjestu ljestvice stranaka. U ovomjesečnom istraživanju SDP je izbor 32,3% građana/ki Hrvatske, što predstavlja porast od 1,5 postotnih bodova u odnosu na prošli mjesec. HDZ je na drugom mjestu s izborom od 23,4% (0,7 posto više nego početkom kolovoza). HNS se i dalje čvrsto drži na poziciji treće političke stranke u zemlji s izborom od 6,0%, a HSS je zadržao svoje četvrto mjesto s rezultatom od 5,1%. HSLS je po prvi put na petom mjestu, i ova je stranka izbor 3,2% građana/ki. Očito je da stranci nije naškodilo napuštanje vladajuće koalicije, ali niti neki pokušaji destabilizacije stranke. HSU je sada na šestom mjestu s izbornom podrškom od 3%. HSP je i ovaj mjesec zadržao izbor od 2,2%. Uočava se porast izbora nove stranke, Hrvatski laburisti-Stranka rada koja u posljednjem istraživanju bilježi izbor od 1,2%. Regionalne stranke su na svojim uobičajenim rezultatima (između 1% i 1,5%), dok sve ostale stranke i nezavisne liste bilježe zajedno izbor od 1,8%. I dalje je vrlo visoki udio neodlučnih birača, a uočljiv je trend rasta apstinenata (oko pedeset posto ispitanika su u ove dvije skupine). Kada bi se sumirao izbor stranaka dva sada poznata izborna bloka, prednost koalicije koju okuplja SDP iznosi preko 14 postotnih poena. Tako stranke lijeve koalicije bilježe izbor od 42,6%, dok stranke aktualne vladajuće koalicije 28,5%.

I u ovomjesečnom istraživanju dr. Ivo Josipović, hrvatski predsjednik najpozitivniji je političar u zemlji za 40% ispitanika/ca i već je osmi mjesec zaredom (od započinjanja predsjedničkog mandata) uvjerljivo najpozitivniji političar u zemlji. Na drugom mjestu doživljaja pozitivaca nalazi se guverner Rohatinski čiji pozitivni doživlja raste iz mjeseca u mjesec. Ovaj „nepolitičar s velikom političkom težinom“ najpozitivniji je za 11,7% građana/ki (prije mjesec dana 9,3%). Na treće se mjesto popeo vodeći političar hrvatske opozicije, Zoran Milanović s izborom od 7,5% čime je nakon punih godinu dana, odnosno od promjena na čelu Vlade RH, zabilježio pozitivniji doživljaj od premijerke Kosor. Na četvrtom se mjestu sada nalazi Jadranka Kosor koja je u posljednjem mjesečnom istraživanju najpozitivnija političarka
za 7% ispitanika/ca (prije mjesec dana 8,9%). Da je došlo do ovog preokreta na ljestvici poztiivnih doživljaja pokazuje i pojedinačni pregled percepcije vodećih hrvatskih političara prema kojemu je Zoran Milanović pozitivan za 47,9% ispitanika/ca, a Jadranka Kosor za njih 43,3%. Slično je i s negativnim doživljajem gdje je J. Kosor negativna za 48,1%, a Z. Milanović za 37,7% građana/ki. Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još se Vesna Pusić (3,3%), Stjepan Mesić (2%), Dragutin Lesar (1,4%), Andrija Hebrang (1,1%), te Damir Kajin i Radimir Čačić (po 1,1%).

Najnoviji događaji oko Hypo banke, nastavak afere Fimi Media i uhićenje Nevenke Jurak, te odlazak u SAD i gostovanje u Austriji, ponovo je pojačalo negativni doživljaj bivšeg premijera i bivšeg HDZ-ovca Ive Sanadera. Ovaj je mjesec Sanader najnegativniji političar za 30,5% ispitanika/ca (prije mjesec dana 23,5%). Na drugom je mjestu Jadranka Kosor s porastom negativnog izbora s prošlomjesečnih 10,6% na sadašnjih 12,9%. Slijede izbor kategorije „svi političari“ koji su izbor 12,8% ispitanika/ca. Na četvrtom mjestu negativnih doživljaja političara nalazi se Zoran Milanović koji bilježi izbor od 6%. Među deset političara s najnegativnijim doživljaja još su: Ivan Šuker (5,8%), Vladimir Šeks (3,6%), Andrija Hebrang (3,4%), Luka Bebić (2,3%), Darko Milinović (2,1%) i Milan Bandić (1,9%).

Rebalans proračuna i gospodarska kriza najvažnije su tema u posljednjem mjesečnom istraživanju.

Rebalans je prvi izbor za 29,7%, a gospodarska kriza za 29,4% građana/ki. Obilježavanje petnaeste obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja najvažniji je događaj mjeseca za 11,8%, a uspješna turistička sezona (barem prema tvrdnjama dužnosnika Vlade i Ministarstva turizma) za 10,7% ispitanika/ca.

Završne riječi tužiteljstva i obrane na suđenju hrvatskim generalima u Haagu najvažnija je tema za 6,2%, a prosvjedi u Đakovo zbog ergele bili su izbor njih 3,3%. Sportski uspjesi Blanke Vlašić i Sandre Perković na Europskom prvenstvu u atletici izbor su za 2%, a plasman Dinama i Hajduka u Europsku ligu za 1,7% ispitanika/ca.

Potpora politici koalicijske Vlade Jadranke Kosor iz mjeseca u mjesec se topi. Dok je Vlada u veljači doživjela vrhunac potpore (57,1%) i bila ocijenjena najvišom školskom ocjenom u ovom mandatu (3,42), početkom rujna te su vrijednosti bile znatno niže. Potpora politici Vlade sada iznosi svega 26,8%, a školska ocjena 2,37. Najveću podršku Vlade RH bilježi među glasačima HDZ-a (ocjena 3,23), dok birači najvažnijeg koalicijskog partnera, HSS-a Vladi daju relativno slabu ocjenu (svega 2,63). Najslabiju ocjenu Vladu za svoj rad bilježi među glasačima opozicijskih stranaka (SDP 2,01; HNS 2,00). Prosječna ocjena od 2,37 ujedno je i najniža ocjena rada Vlade u ovoj godini i približava se onoj kakvu je zatekla premijerka Kosor prilikom preuzimanja Vlade (u srpnju 2009. ocjena je iznosila 2,24 i to je ujedno i najniža ocjena od početka mjerenja, odnosno od početka 2004. godine).

Redovito mjesečno ispitivanje političkih preferencija CRO-Demoskop usmjereno je i na odnos prema hrvatskom članstvu u EU. Nakon četveromjesečnog trenda blagog rasta potpore članstvu, u posljednjem se istraživanju uočava preokret. Iako je potpora članstvu i dalje natpolovična, nostelje izvršne vlasti kao i gotovo sve političke stranke (koje su europoptimisti) mogao bi zabrinuti podataka da je nakon prošlomjesečnih 52,7%, potpora pala na 50,8%. Protiv članstva u EU izjasnilo se 39,5%, uz 9,7% neodlučnih.

Kada ste došli u Njemačku i kako je tekao Vas radni vijek ?

U Njemačku sam dosao 1980. i to u zapadnI dio Berlina, zaposlen u okviru nastave na materinjem jeziku takozvane dopunske nastave.Tu sam ostao četiri godine, a poslije sam studirao socijalni rad i pedagogiju. Nakon studija saznao sam za radno mjesto zamjenika voditelja službe Vijeća stranaca grada Münchena. Natjecao sam se i sa navedenim zanimanjem započeo 1988 godine.

Redovito sudjelujete sjednici Vijeća stranaca. Koliko različitih nacionalnosti broji München ?

Kako se Hrvati snalaze,kakva je njihova opstojnost u Bavarskoj i mnogobrojnim metropolama Njemačke ?

U Münchenu zivi oko 350.000 stanovnika koji su strani državljani, među kojima su državljani iz skoro 190 različitih zemalja.Govori se preko 200 jezika, a Hrvati u toj stranoj populaciji čine jednu zamjetnu stranku čiji broj iznosi oko 25.000. Više od Hrvata ima Turaka kojih ima oko 45.000.Hrvati u ovdašnjoj metropoli imaju jedan normalan status. U prosjeku su tu već oko sedamnaest godina, a blizina i kultura omogučuju jedan normalan život koji se puno ne razlikuje od onoga u domovini.

U Bavarskoj živi oko 50.000, a na nivou Savezne Republike Njemačke oko 225.000 Hrvata. Kao takvi dobro se snalaze u različitim životnim situacijama, što znači da imaju i svoj glas. Najčešći poslovi koji su Hrvati u početku radili vezani su za radove u tvrornicama različitih strojeva i građevinarstva gdje su i danas prilično zastupljeni. Može se reči da žive sa svim problemima koje i drugi sugrađani imaju. Sama činjenica da sam zaposlen kod grada, znakovito je napomenuti da je prvi predsjednik savjeta Vijeća stranaca bio Hrvat sa otoka Krka i to skoro sedamnaest godina. Zatim, za dva mandata bile su dvije Hrvatice, činjenice su koje govore da su Hrvati zastupljeni u javnom životu, gdje se na općinskom nivou bore za svoje interese. Savjet stranaca za kojeg radim dvadeset i dvije godine, osnovan je 1974 iz potreba da stranci, to jest manjine dobiju mogučnost političkog odlučivanja. Već 70.-tih kad se vidjelo da ce stranci ostati duže nego što se mislilo, razvila se misao o participaciji stranih državljana ili radnika u Njemačkoj.Bilo je raznih prijedloga, od uvođenja komunalnog glasa do savjetodavnih tjela, iz koje bi stranci mogli svoje interese zastupati. Uvođenje komunalnog prava glasa nije uspjelo, jer u Njemačkom parlamentu do dan danas nije bilo političke volje. Iako se pitanje svake godine aktualizira i postavlja, komunalno pravo glasa imaju samo oni useljenici koji pripadaju zemljama Europske zajednice.Kao nadomjestak za pravo glasa stvoreni su savjeti ili Vijeća stranaca, čije je reguliranje prepušteno pokrajinama, to jest gradovima i općinama.U početku je Vijeće stranaca bilo imenovano od gradske skupštine, a od 1992 na ovamo biran je od stranaca koji žive u Münchenu.

Od ovoga rujna, Vi ste u mirovini. Čega ćete se rado, a čega nerado sjećati iz života i rada u Njemačkoj ?

Rado cu se sjećati kontakata sa ljudima iz cijeloga svijeta, razmjena iskustava i informacija iz zemalja odakle ljudi dolaze.Osim toga i saznanje da jedno mjesto kao sto je München moze živjeti u konglomeratu svih mogučih nacija i nacionalnosti koje postoje na svijetu.S druge strane, rado cu se sjećati lijepih radnih atmosfera kolegica i kolega, gdje sam se osjećao kao kod kuće. Početne poteškoće bile su u pisanju i korespondenciji na njemačkom jeziku. Svi oni koji su primorani voditi korespondenciju na njemačkom jeziku znaju kako je ono teško. Međutim, nakon nekoliko godina rada i iskustava to nije bio više problem.

Fotografija i razgovor.

Silvano Jelenic

P  R  A  V  I  L  N  I  K

o uvjetima i naknadama za prometovanje motornim i elektromotornim vozilima unutar pješačkih zona

Članak 1.

            Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti i naknade za pravo prometovanja motornim i elektromotornim vozilima unutar pješačkih zona, te pravo oslobađanja od plaćanja naknade za prometovanje istih.

            Pješačke zone iz st.1.ovog članka su: Povijesna jezgra Grada Trogira u cijeloj svojoj površini, osim državne ceste D 126 u dijelu koji prolazi gradskom jezgrom.

            Naknada za prometovanje pješačkim zonama naplaćuje se samo za one ulice koje su popločane kamenom, tj. naknada se ne plaća se za prometovanje ulicom Hrv. Mučenika i ulicom Hrv. Proljeća.

Članak 2.

            Prometovanje prijevoznih sredstava iz čl. 1. dozvolit će se ulicama Hrvatskih mučenika, Hrvatskog proljeća 1971 i interventnim koridorom Obale bana Berislavića, a prometovanje ostalim pješačkim zonama dozvolit će se samo u iznimnim slučajevima.

Prometovanje elektromotornim vozilima isključivo na kotačima punjenim zrakom dozvoljeno je u svim zonama.

Članak 3.

            Naknada iz članka 1. ovog Pravilnika plaća se za sva prijevozna sredstva u visini:

1. za jednokratno prometovanje u staroj gradskoj jezgri Grada Trogira:

- motorna vozila           od 5:00 do 6:00 sati ------------ 150 kn

                                     od 6:01 do 7:00 sati ------------  200 kn

                                    od 7:01 do 8:00 sati ------------  300 kn

                                    od 8:01 do 9:00 sati  ------------ 400 kn

------------------

            Pod jednokratnim prometovanjem podrazumijeva se jedan ulaz, boravljenje i izlaz prijevoznog sredstva iz pješačke zone u ukupnom trajanju do jednog sata.

            Odobrenje za ovakvo prometovanje izdaje Upravi odjel za gospodarenje prostorom i komunalne poslove na zahtjev stranke koji je potrebno dostaviti minimalno 2 dana prije namjere ulaska u gradsku jezgru.

            Zahtjev za prometovanje unutar pješačke zone mora sadržavati kopiju osobne iskaznice, kopiju prometne dozvole, te razlog, dokaze i vremensko razdoblje za koje se odobrenje traži.

Članak 4.

            Naknada iz članka 3. ovog Pravilnika ne plaća se u slučajevima:

a) u sljedećim slučajevima nije potrebno odobrenje za prometovanje:

• u hitnim slučajevima za vozila hitne pomoći, vatrogasna vozila, vozila MUP-a,    vozila istražnog suca,
• za vozila koja prevoze umrlu osobu,

-    odvoženja komunalnog otpada i održavanje čistoće,

• dopreme hrane i potrepština u dječje vrtiće,

-     službena vozila Grada Trogira,

-     prijevoz članova uže obitelji radi odlaska na pogreb,

b) u sljedećim slučajevima potrebno je odobrenje za prometovanje na zahtjev stranke:

-     održavanja komunalne infrastrukture,

-     provođenja deratizacije, dezinsekcije, dezinfekcije i hvatanja pasa i mačaka       lutalica,

-     održavanja električnih i telekomunikacijskih objekata i uređaja,

-     dopreme plina, ogrijeva, te dopreme i odvoza pokućstva i kućanskih aparata,

-     državnog, županijskog, gradskog i vjerskog protokola,

-      bogoštovlja u crkvama,

-      prijevoza opreme radi održavanja priredbi u organizaciji Grada Trogira,

-      prijevoza opreme za radio i televizijske prijenose i snimanja u organizaciji Grada,

-      prijevoza nepokretnih teških invalida i bolesnih osoba,

-      preseljenja osoba koje stalno borave u staroj gradskoj jezgri.

-      prijevoza djece u vrtić,    

-      dopreme potrepština za stanovnike s prebivalištem unutar stare gradske jezgre,

-      prijave i odjave gostiju hotela na području stare gradske jezgre.

     Članak 5.

            Upravni odjel za gospodarenje prostorom i komunalno gospodarstvo može stranku, u posebno opravdanim i izuzetnim slučajevima potpuno ili djelomično osloboditi od obveze plaćanja naknade za prometovanje unutar pješačkih zona.

            O ovako određenim naknadama, tj. oslobađanju plaćanja naknade, nadležni Upravni odjel dostavlja pismeno izvješće Gradonačelniku svaka  3 mjeseca.

                                                                 Članak 6.  

            I. Osim naknade navedene u članku 3. ovog Pravilnika, za prometovanje u pješačkoj zoni zbog opskrbe prodavaonica prehrambenim artiklima, ugostiteljskih objekata, hotela i drugih poslovnih prostora, te brodica može se odobriti dnevna, tjedna, mjesečna, tromjesečna ili godišnja naknada po vozilu, i to u ljetnom periodu od 01.06. do 30.09. u vremenu od 24,00-9,00 satii od 14,00-16,00 sati, a u zimskom periodu od 01.10. do 31.05. u vremenu od 06,00–8,00 sati, 12,00-14,00 sati i od 21,00-24,00 sata, u iznosu od:

•      50,00 kn -------dnevna naknada
•     250,00 kn ------tjedna naknada
•     500,00 kn ------mjesečna naknada
•  1 000,00 kn ------tromjesečna naknada
•  2 000,00 kn-------godišnja naknada

Turističko-ugostiteljskim obrtima koji opskrbljuju brodice, osim u navedenom                                      

vremenu, dozvolit će se u ljetnom periodu prometovanje u popodnevnim satima petkom i subotom u ukupnom trajanju od jednog sata dnevno po gore utvrđenoj naknadi.

II. Osobama koje posjeduju zatvoreno garažno mjesto na području stare gradske jezgre izdaje se odobrenje za prometovanje bez naknade za tekuću godinu i to za vrijeme od 0-24 sata.

Stanari s prijavljenim prebivalištem unutar stare gradske jezgre imaju pravo na jedan ulazak i izlazak dnevno, bez naknade, u ulicu Hrv. Mučenika i Hrv. Proljeća u ukupnom trajanju do 30 min.

Roditeljima koji dovoze i odvoze djecu u vrtić na području stare gradske jezgre Grada Trogira izdaje se odobrenje za prometovanje bez naknade isključivo ulicom Hrvatskih mučenika, tako da imaju pravo na dva ulaza, boravljenja i izlaza iz gradske jezgre u ukupnom trajanju od pola sata dnevno pet radnih dana u tjednu.

             Prometovanje ulicom Hrv. Mučenika i ulicom Hrv. Proljeća za potrebe prijave i odjave gostiju hotela i apartmana unutar stare gradske jezgre odobrava se bez naknade.

Prijava i odjava gostiju hotela i apartmana unutar stare gradske jezgre vršit će se na način da će hoteli i apartmani putem svog osoblja dobiti pravo uvođenja gostiju u pješačku zonu.

Osoblje će pritom morati kod sebe imati izdano odobrenje za prolazak kroz pješačku zonu.  

Gost nema pravo prolaska svojim vozilom kroz pješačku zonu.

Maksimalno zadržavanje vozila za potrebe prijave(odjave) gostiju iznosi 20 minuta.

Svaka zlouporaba ovog prava kaznit će se oduzimanjem dozvole za ulazak u pješačku zonu.

            Za prometovanje motornih vozila za potrebe izvođenja građevinskih radova Elektrodalmacije – HEP-a, za prijevoz poštanskih pošiljki Hrvatskih pošta, plaća se tromjesečna naknada koja po jednom vozilu iznosi 500,00 kn.

            Osobama s prebivalištem na otocima Drvenik Veli i Mali izdat će se odobrenje bez naknade za prometovanje ulicom Hrvatskih mučenika i ulicom Hrvatskog proljeća 15 minuta prije i 15 minuta nakon dolaska, odnosno odlaska trajekta iz luke.

            Za prijevoz osoba koje zaključuju brak može se odobriti do pet vozila, a naknada po jednom vozilu iznosi 100,00 kn.

                                                                Članak 7.

            Iznos naknade u svakom pojedinom slučaju utvrđuje Upravni odjel za gospodarenje prostorom i komunalno gospodarstvo, te izdaje odobrenje za prometovanje pješačkim zonama.

            Obveznik naknade dužan je uplatu izvršiti na žiro račun Grada Trogira br.2500009-1846300007 kod  Hypo Alpe Adria Bank d.o.o. Proračun Grada Trogira , s pozivom na broj: 7706-15-6526960. Bez dokaza o izvršenoj uplati ne može se izdati odobrenje za prometovanje pješačkim zonama.

            Za vrijeme prometovanja pješačkim zonama vozač mora kod sebe imati navedeno odobrenje i dužan ga je pokazati na zahtjev službene osobe.

            Za kontrolu provedbe ovog Pravilnika, a u skladu sa čl. 17. Zakona o komunalnom gospodarstvu (N.N.26/03) nadležno je komunalno redarstvo, a sukladno drugim zakonima i prometna policija.

                                                              Članak 8.

            Sredstva ostvarena po osnovi ovog Pravilnika su namjenska i troše se za održavanje pločnika u staroj jezgri grada Trogira.

              Članak 9.

            U slučaju nepoštivanja odredbi iz ovog Pravilnika fizičke i pravne osobe se kažnjavaju u skladu sa čl.117. Odluke o komunalnom redu (Sl.glasnik grada Trogira br.3/10).

    Članak. 10.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u «Službenom glasniku Grada Trogira».

                                                                    GRADONAČELNIK:

                                                                            Damir Rilje

Velikog bucnja, najtežu ribu koštunjaču na svijetu, vrstu vrlo rijetku u Jadranu, odmah je prepoznao jedan stručnjak, ravnatelj Prirodoslovnog muzeja u Rijeci Marin Kirinčić, koji mu je prišao blizu i fotografirao ga. Latinski mu je naziv Mojo mojo, a radi se o ribu koja vrlo rijetko zalazi u plitko more, tako da je na Jadranu primijete možda jednom godišnje.

Živi u tropskim i toplijim morima, a omiljena hrana su joj meduze. Hladna mora ne podnosi, jer dulji boravak na temperaturama ispod 12 stupnjeva celzija može je ubiti. Izgleda prilično neobično, kao velika riblja glava na koju je "nasađen“ rep, bez trupa. Veliki Bucanj koji je doplivao do Pećina dug je možda jedan metar, a ima oko stotinjak kilograma.

S obzirom da ta riba može težiti do dvije tone i narasti do četiri metra, radi se o manjem primjerku te vrste. Na bucnja se hvataju paraziti i riba zna svratiti do koraljnih grebena kako bi je od parazita "očistili“ drugi organizmi, pa je to možda bio razlog njezinog "izleta“ u riječki plićak.

3. Tko god tuži više od dvoje susjeda za beznačajno djelo ubuduće mora plaćati dvostruke sudske pristojbe.

4. Osnovati Državnu agenciju za rent-a-car, koja bi upravljala državnim automobilima. Svako ministarstvo može imati najviše dva službena automobila, viškove prodati, a ostalo staviti u agenciju, koja bi dodjeljivala vozila po dnevnoj potrebi.

5. Ponovno uvesti radne akcije. Tijekom ljetnih praznika mladi i nezaposleni koji primaju socijalnu pomoć mogli bi obavljati javno korisne radove - graditi ceste, volontirati u domovima, popravljati i čistititi.

6. Svakom ministru i voditelju odsjeka zabraniti da se izradi bilo kakva stručna studija, strategija ili akcijski plan ukoliko prethodni identičnog naziva nije proveden. Milijuni odlaze na nepotrebne studije i strategije. Plaćaju se uvijek jedni te isti stručnjaci, kao što jedni te isti zaposlenici ministarstava na taj način honorarima poboljšavaju svoj osobni budžet. Nacionalna populacijska politika, primjerice, u Hrvatskoj je izrađivana tri puta. Sva tri puta radili su je isti stručnjaci, svaki su put napisali istu stvar i svaki put su vlade - nakon pompoznih najava - odustajale od provedbe.

7. Zadužiti svakog visokoobrazovanog zaposlenika u javnoj službi da napravi projekt iz bilo kojeg područja koji će financirati Europska unija. Ozbiljna žetva fondova EU šansa su koju ne smijemo propustiti.

8. Prestati financirati Dinamo. Odmah uvesti visoke poreze na transfere nogometnih igrača.

9. Uvesti rigorozne uvjete za zapošljavanje u javnim službama u svrhu smanjenja korupcije i krađe - svaki javni službenik koji ima i najmanji prijestup ne može više obavljati svoju službu.

10. Smanjiti radni tjedan javnim službenicima. Mnogi od njih svoj posao mogu obaviti za 30-ak sati tjedno, pa ih se toliko može i plaćati. Time bi se uštedjelo na plaćama, a ne bi se moralo otpuštati viškove.

11. Alternativno, otpustiti viškove i znatno povećati plaće marljivima.

12. Dekriminalizirati marihuanu i posjedovanje manjih količina droge prebaciti u prekršajnu sferu. Od 1998. do kraja 2008. godine prijavljene su čak 44.522 odrasle osobe za posjedovanje malih količina, a osuđeno je njih 26.000. Trošak policije i sudstva koji se bavio tim minimalnim djelima ogroman je, a sudovi su zatrpani. Zbog manipulacija s drogom u prvih šest mjeseci 2009. godine u zatvoru je bilo 1232 ljudi, koji godišnje koštaju državu gotovo 140 milijuna kuna!

13. Smanjenje broja općina, gradova i županija za 50 posto.

14. Izmjestiti sva ministarstva i druge zgrade javne uprave iz centara gradova, prodati neprocjenjive nekretnine kad se stabilizira tržište nekretninama ili ih dati u koncesiju. Ako veleposlanstvo SAD-a može biti u Buzinu, zašto Ministarstvo pravosuđa mora biti u Dežmanovom?

15. Uvesti i strogo nadzirati plaćanje boravišnih taksi i izvan priobalnog pojasa. Splićanin u Zagrebu treba platiti pristojbu jednako kao i Zagrepčanin u Splitu.

16. Nacionalizirati sve sportske kladionice.

17. Promijeniti način plaćanja državnih dužnosnika. Jednako kao i menadžerima, najmanje jedna trećina plaće treba im ovisiti o učincima gospodarske politike. U krizi im se, primjerice, ta trećina ne bi isplaćivala.

18. Uvesti prodaju lijekova, odnosno tableta, po komadu. Milijarde kuna u tabletama svake se godine baci u smeće, jer se potrebne tablete kupuju u standardiziranim kutijama, bez obzira na potrebe pacijenta. Antibiotik je, recimo, u pakiranju za sedmodnevnu dozu. Trebate li piti antibiotik 10 dana, morate uzeti dvije kutije te dozu za četiri dana - baciti.

19. Razmisliti o ukidanju HTV-a (više o tome na stranici 20).

20. Svaki osuđenik za gospodarski kriminal mora platiti svoj smještaj u zatvoru.

21. Ozbiljno analizirati i racionalizirati službena putovanja državnih dužnosnika. Predsjednik Sabora Bebić ovih je dana bio u Južnoj Koreji. S tamošnjim predsjednikom parlamenta dogovarao je gospodarsku suradnju. Koliko su poslova dogovorili i hoće li to isplatiti troškove puta?

22. Uvesti kaznu od 100 eura za svakog tko baci bilo kakav komadić smeća izvan kante za smeće. Singapur je uspio osigurati čistoću s minimalnim brojem čistača.

23. Ukinuti većinu agencija i državnih zavoda, u kojima radi čak 13.000 šefova! Imamo Državni zavod za nuklearnu sigurnost - sa 13 zaposlenih.

24. Mjeriti učinak i rad sudova. Priča čitatelja: Dobio sam poziv na prekršajni sud. I dođem ja na sud oko 10 sati ujutro, u sobu u koju sam i pismeno pozvan. Nije bilo nikoga u hodniku, i ja naravno pokucam i uđem u tu sobu. Uđem u tu sobu i glasno pozdravim, kad ono nema nikog u njoj. Ta soba je spojena sa barem 6-7 drugih soba sa vratima. Sve sobe su u jednom nizu i sva vrata su bila otvorena. Nikog nije bilo.

25. U punom iznosu naplaćivati zdravstvene usluge - ispumpavanja želuca i dolazak hitne, recimo - koje traže pijanci u aktunom pijanom stanju.
26. Ukinuti brodogradilišta. Državi je čak jeftinije davati svim zaposlenicima do mirovine plaće, a da ništa ne rade, nego subvencionirati njihovu preskupu proizvodnju.

27. Promijeniti školski program, tako da učitelji s djecom rade više od trenutnih 13 sati tjedno. Racionalizirati broj škola i učitelja.

28. Trenutno za građevinsku dozvolu treba obići čak 20 različitih institucija da bi se dobilo 20 različitih dozvola. U skandinavskim zemljama i Švicarskoj treba samo pet dozvola, a nemaju problema sa ilegalnom gradnjom.

29. Drastično povećanje kazni za prebrzu vožnju. S rigoroznom naplatom.

30. Ukinuti dodatak na niske penzije obrtnicima koji imaju vrijednost imovine i štednje veću od 300.000 eura. Obrtnici se prijavljuju na najmanje moguće plaće i na kraju zarade minimalne penzije, iako im imovina jasno govori da su tijekom života živjeli s mnogo više od minimalca.

31. Uvesti porez na debljinu i pušenje. Liječenje debelih i pušača užasno je skupo za sve porezne obveznike.

32. Gotovo pola Zagreba - 400.000 ljudi - besplatno se vozi tramvajem. Subvencije ZET-u iznose 750 milijuna kuna godišnje. Fokusirati socijalnu pomoć u vidu besplatne vožnje na one kojima zaista treba.

33. U Vinkovcima se skoro svake godine održava škola za prometnika u željezničkom prometu. Već ih je preko 150 završilo tu školu. Od tih 150 nije se zaposlilo ni 5. Režije za školu, održavanje prostora i profesori se plaćaju iz državnog proračuna. Takvih, ekonomski neisplativih fakulteta i škola, ima beskonačno.

34. Uvesti mjesečni porez na vatreno oružje.

35. Uvesti porez na udruge koje nemaju hrvatski naziv, što hrvatski zakoni propisuju. Bad Blue Boysi, na primjer.

36. Prodati Hrvatske željeznice, koje država godišnje dotira s više od tri milijarde kuna, a oni i dalje posluju s gubitkom.

37. Gotovo sve državne i javne institucije imaju kantu s kupovnom vodom. Vodovodna voda je pitka. To su deseci milijuna kuna godišnje.

38. Promijeniti režim odlaska u privremenu mirovinu. Svega 20% penzionera odradilo je puni radni staž, što znači da ih financira ostatak radne populacije.

39. Početi mjeriti konkretne učinke doktora, odjela i bolnica, kao i učitelja, razreda i škola. Svake godine javno objavljivati podatke o uspješnosti na webu.

40. Svi koji završe fakultet mogu dvije godine raditi bez ikakvih poreza i doprinose na plaće.

(DobreVijesti.info/Jutarnji.hr)

Istraživanje koje je počelo 30. srpnja provedeno je posebnim dvomotornim zrakoplovom visoko postavljenih krila, Partenavia P68 opremljenim s izbočenim, tzv. mjehurastim prozorima, kroz koje istraživači tijekom leta imaju potpuni pregled područja preleta uključujući i područje ispod samog zrakoplova. Prikupljeni rezultati istraživačima su pokazali veliku raznolikost faune morskih sisavaca u Jadranu kakvu nisu očekivali.

U blizini Palagruže živi 18-metarski kit

Tako je u sjevernom Jadranu utvrđena neočekivano velika brojnost glavatih želvi; zabilježeno je gotovo 1000 opažanja. Prikupljeni rezultati istraživačima su pokazali veliku raznolikost faune morskih sisavaca u Jadranu kakvu nisu očekivali. Tako je u sjevernom Jadranu utvrđena neočekivano velika brojnost glavatih želvi; zabilježeno je gotovo 1000 opažanja. U području Jabučke kotline zabilježen je veći broj modrulja (Prionace glauca), ali i goluba uhana (Mobula mobular), zaštićene i ugrožene vrste raže koja može narasti i do preko 5 metara.

Posebno interesantni rezultati i opažanja zabilježeni su u južnom Jadranu. Tako je istraživački tim snimio i fotografirao odraslog velikog kita (Balaenoptera physalus) dugog oko 18m u blizini Palagruže. Zabilježeno je i opažanje izuzetno rijetkog Cuvierovog kljunastog kita (Ziphius cavirostris), vrste koju je veoma teško opaziti zbog skrovitog načina života i urona u najveće dubine koji traju i preko 30 minuta.

Kratkokljuni obični dupini izumiru

Također, zabilježena su brojna opažanja glavatih dupina (Grampus griseus) koji su smatrani vrstom koja u Jadran povremeno ulazi iz Sredozemnog mora, a najveće iznenađenje bila je velika brojnost prugastih dupina (Stenella coeruleoalba). Iako su prugasti dupini danas najbrojnija vrsta dupina u Sredozemnom moru njihovo pojavljivanje u Jadranu bilježeno je sporadično. Međutim, ovim istraživanjem zabilježeno je gotovo 1000 prugastih dupina u skupinama od 10-tak pa sve do gotovo 100-tinjak životinja. Stoga, i bez posebne analize možemo zaključiti da su prugasti dupini sastavni dio faune Jadranskog mora. S druge strane, iako se kratkokljuni obični dupin (Delphinus delphis), nekada najbrojnija vrsta dupina u Jadranu, već duži niz godina smatra regionalno izumrlom vrstom u hrvatskom Jadranu, istraživači su se nadali da ova vrsta možda preživljava u dubokim vodama južnog Jadrana. Na žalost osim nekoliko pojedinačnih opažanja unutar skupina prugastih dupina, ova vrsta nije zabilježena.

Konačno,  dobri  dupini,  vrsta  zbog  koje  je  cijeli  projekt  i  pokrenut,  zabilježena  je  u  više  od  100  opažanja u gotovo cijelom Jadranu osim u dubokim vodama južnog Jadrana.  Međutim,  potrebno  je  naglasiti  ova  opažanja  ne  predstavljaju  stvarnu  brojnost  dupina  u  Jadranskom  moru  već  samo  brojnost  utvrđenu  u  području  preleta  zrakoplova.  Iako  su  neki  od  podataka  već  sami  po  sebi  indikativni,  tek će  se  daljnjom  analizom  utvrditi  stvarna  brojnost  pojedinih vrsta dupina u Jadranu.

Istraživači oduševljeni Jadranom

Na kraju, istraživači su ostali oduševljeni i ljepotom ili jedinstvenošću pojedinih prizora. Tako su kroz  prozor zrakoplova promatrali parenje dobrih dupina, "igru" skupine goluba uhana, "napad" modrulja  na plastičnu bovu, hranjenje mladunca Cuvierovog kljunastog kita, skokove cijelih skupina prugastih  dupina,  igru  glavatih  dupina  ali  i  jedinstvenu  obalu  hrvatskog  Jadrana,  ljepotu  laguna  u  okolici  Venecije i u Albaniji i veličanstvene planine koje se spuštaju u more.

Renee ga je pogledala ne shvaćajući o čemu se radi. Bilo je to prije četiri godine. I sada kao 8-godišnjakinja na svojoj koži zna osjetiti netrpeljivost pojedinaca, baš zbog boje svoje kože. Njena koža je tamna. No, što nekog primitivnog potiče na majmunsko ponašanje, drugima je to razlog za prijateljstvo i prijateljsko nametanje. Zagrepčanka Renee omiljena je u svom razredu. Omiljena je i u kvartu, u što smo se osobno uvjerili dok smo šetali s njom i njezinom majkom:

- Bok Renee, kak’ si? - obraćali su joj se mnogi , a u tonu njihova obraćanja osjetila se i poruka da nemaju ništa protiv njene boje kože.

- Svi moji bivši dečki bili su crni, tako da moji roditelji nisu ni očekivali drugačiju unuku - komentira kroz smijeh Dunja faktor iznenađenja koji zapravo nije bio faktor iznenađenja za njene roditelje.

Zlobno susjedstvo

- Njen tata je sada u Afganistanu. Mi smo se upoznali prije 11 godina dok je radio u Bosni za SFOR, tada smo se neko vrijeme družili. Na kraju to nije završilo brakom. Dok je radio u Bosni češće smo se viđali, a sada je u Afganistanu pa se to rjeđe događa - govori nam Dunja o ocu svoga djeteta, rođenom Amerikancu iz Miamija, sada profesionalnom vojniku, koji je nekad igrao američki nogomet.

Prije pet godina ona i Reneein otac u Zagrebu su imali bliski susret s trojicom skinsa koji su žarko željeli sukob. Misli da je dobro što je ona bila tamo jer, kaže za oca svog djeteta, Amerikanac je “ogromna mrcina”, a u vojsci je od svoje 18. godine, pa da je krenulo po zlu možda bi nekog ubio i sada bio u zatvoru.

Ona je tada pozvala policiju. Kaže da poslije takvih ispada nije bilo. No, sjeća se primitivnih dobacivanja još dok je Renee bila malena i vozila se u dječjim kolicima:

- Krenuli smo u Maksimir, bilo je vruće, Renee je imala gole nogice. Ženska trkne svoju frendicu i dobaci: ‘Gle, nije oprala djetetu noge’. Nisam reagirala, nisam se htjela spuštati na njihovu razinu.

Bolni ožiljci iz prošlosti

Reneein otac je kršten i vjernik je, za razliku od majke. Ipak, Dunja je htjela krstiti svoju djevojčicu, ali prisjećanje na taj pokušaj sada doziva gorčinu.

- Išla sam tu u Palmotićevoj kod isusovaca, tada je Renee još bila u kolicima. Išla sam do župnog ureda, bio je u onom haustoru. I pitam tamo tu ženu u mantiji da bi krstila dijete, a ona kaže: ‘A to bi krstili?’ Ja joj kažem - oprostite, to nije ‘to’, to je moja kći. Njezin odgovor bio je: ‘Ne možemo je krstiti jer je crna.’ To mi jedan vjernik kaže, a propagira nauk da smo svi pred Bogom isti - Dunja se nerado prisjeća tog događaja. Dunja se tada zbunila te pokunjeno otišla. Sada bi, uvjerena je, reagirala drukčije i svakako bi u sve uključila javnost.

‘RNB’ confusion

- Ipak, lagala bih ako bih rekla da je Reneein život nepodnošljiv i da joj ga svaki dan zagorčavaju - rezimira Dunja.

Živi u uvjerenju da su ti ispadi zapravo ispadi primitivnih pojedinaca. Ipak, boji se Reneeina odrastanja, boji se kad bude u pubertetu te kasnije i njenih izlazaka, osobito noćnih. Kako će ona svoju kćer koja je vidljivo drukčija pustiti noću, npr. u klupski život. Nada se da će društvena klima u budućnosti ići još više u prilog njenoj Renee.

Čula je, kaže, i za pozitivne primjere suživota u Zagrebu, i to baš u noćnom životu. Čula je za klupski program “RNB confusion” (Piranha, zimi Gjuro2) i suživot na plesnom podiju. Na “RNB confusionu” dosta je ljudi druge boje kože od one koja je dominantna u Hrvatskoj, dosta ljudi druge nacionalnosti i svi žive (plešu) u ozračju tolerancije, respekta i suživota. Štoviše, gledajući te plesne parove iz srijede u srijedu, reklo bi se da se različitosti privlače. Takvi primjeri, kao i odnos Reneeinih prijatelja i nastavnika prema njoj u školi, Dunju ohrabruju, ali ožiljci iz bliske prošlosti još nisu u potpunosti zacijelili i zebnja je logična.

Mora li pogled na budućnost osmogodišnje Renee biti prožet zebnjom? Dunja silno želi vjerovati da su ružna dobacivanja i geste prošlost. Želi vjerovati da će Renee proživjeti sretno djetinjstvo u Hrvatskoj, a nakon toga mladost i život.

tom pogledu nije se razvila ikakva drama u njenom domu. Njeni prijatelji također su reagirali normalno, jedino su pojedine babe iz susjedstva stalno zapitkivale Renee “a gdje je tata, a gdje je tata?”

Uzmi da bi vratio

SDP se već suočavao s tim pitanjem. Prije deset godina optuživali su ga za izdaju socijaldemokracije jer je nakon dolaska na vlast morao najprije uzeti da bi vratio sve ono što je HDZ pokrao i potrošio. Prije dvije godine optužili su ga za izdaju socijaldemokracije jer tolerira Milana Bandića koji je svojom "socijalnom osjetljivošću" doveo glavni grad praktički do bankrota. Sada ga neki već prozivaju zato što najavljuje rezanje socijalnih prava i troškova u zdravstvu.

HDZ se proteklih godina toliko zaklinjao u "socijalnu državu" da je od nje u sedam godina napravio - "socijalni slučaj". Baš kao i kod "socijaldemokrata" Bandića, ni HDZ-ova "socijalna osjetljivost" nije poznavala granice. I Bandić i HDZ toliko su se zadužili, toliko obveza preuzeli, toliko obećanja dali i toliko kula u zraku izgradili, da sada država i metropola - ruku pod ruku - neminovno klize u bezdan.

SDP kreše u Zagrebu i državi

I što radi SDP? Kreće u rezove u Zagrebačkom holdingu i gradskim poduzećima, priprema otpuštanje ljudi, kreše plaće, uzima povlastice, ukida besplatan prijevoz kome god može ukinuti i ispada "socijalno neosjetljiv". Gradonačelnik Bandić ignorira bilo kakve apele svoje bivše stranke jer si ne može priuštiti da uoči izbora ispadne, je li, "socijalno neosjetljiv".

SDP, osim toga, najavljuje i ono što HDZ uporno izbjegava provesti na nacionalnoj razini - uvođenje reda u državne financije. Kresanje proračuna. Rezanje. Rezanje. Nove poreze. Pa još malo rezanja. Vlada najavljuje već četvrti rebalans proračuna otkako je Kosor premijerka i još uvijek ne može - ili ne želi - zaroniti dovoljno duboko u naizgled nedokučive proračunske rashode. Radije se dodatno zadužuje - baš kao što je to činio Bandić - nego da u predizbornoj godini biračima uzme ono što je biračima dao. Ne želi ispasti, je li, "socijalno neosjetljiv".

I tako, ono što bi trebala biti "socijalna država" pretvorilo se u "socijalni slučaj". Ono što je trebalo biti ogledalo "socijaldemokratskog grada", pretvorilo se u izopačeni paravan socijaldemokracije. A upravo oni koji se reklamiraju kao socijaldemokrati prisiljeni su uzimati - da bi kasnije uopće mogli davati.

SDP čisti HDZ-ovo smeće

Ne zvuči dobro prije izbora. Nije zvučalo dobro ni prije deset godina, kad je SDP navodno zbog famoznog ukidanja porodiljnih naknada (po kojima je u Saboru najviše jašila Jadranka Kosor) izgubio izbore, a ne zvuči dobro ni sada kad se SDP nalazi u potpuno istoj situaciji: da čisti smeće koje je ostavio HDZ.

Već se vidi kako će izgledati predizborna kampanja. HDZ će goniti "crvene vragove" i upozoravati narod da će im SDP oteti povlastice i nabiti poreze, a SDP će uzaludno objašnjavati (i tumačiti i tvrditi i tupiti...) da je HDZ zapravo uništio državu i da se mora uzeti kako bi se više uopće moglo davati. Koga će birači slušati? Nije teško pogoditi.

Paradoksalno je, međutim, da će SDP biti prisiljen čistiti i smeće koje je u proteklih deset godina iza sebe ostavio i njihov bivši istaknuti član, gradonačelnik kojim su se dičili, a njegovo upravljanje metropolom postavljali kao ideal socijaldemokratske vladavine. Malo nezgodno, zar ne?

Sumanuti populizam

Konzervativne stranke u pravilu zaziru od državne potrošnje i davanja iz proračuna. To uglavnom prepuštaju socijaldemokratskim vladama. U Hrvatskoj se dogodilo nešto drugo: socijalna država ustupila je pred sumanutim populizmom koji se u konačnici svodi na puko kupovanje glasova. I to, naravno, proračunskim novcem.

Nije to samo zaštita najugroženijih, davanje jednakih mogućnosti svima, briga za sve socijalne slojeve, poboljšanje životnog standarda, bolja zdravstvena usluga... To je mnogo više. I previše. A na kraju - nije ništa.

Kad se spiska novac, kad se iscrpe mogućnosti novih zaduživanja, kad se balon napuše do granice kad ga treba ispuhati, onda se čeka onaj tko se spreman žrtvovati. Sanader je zbrisao na vrijeme, Bandić nije uspio zbrisati, Jadranka Kosor vjerojatno žali što nije zbrisala. Na kraju, čeka se onaj tko će pokupiti govna.

Komentator tvrdi da je najnovijim razotkrivanjem državne korupcije postalo očigledno da je HDZ i drugi put u kratkoj suverenoj povijesti države orobio Hrvatsku. Prvi put za vladavine Franje Tuđmana, kada se stvaralo 200 bogatih obitelji i provela privatizacija štetnija od četverogodišnjeg rata, i drugi put za vrijeme Ive Sanadera.

Sanaderova politika dok je bio na vlasti bila je novac poreznih obveznika preusmjeriti na račun HDZ-a ili u vlastite džepove. Stavljanjem stranačkih ljudi na položaje bez obzira na sposobnosti HDZ je ponovo "pospremio“ milijune državnih eura, a grubi izračuni govore o desetini državnog proračuna.

Jadranka Kosor bi trebala odstupiti, ako ne zbog navedenog, onda i zbog činjenice da je HDZ na vlast došao zahvaljujući ukradenom novcu, dakle izbornom prijevarom, koja baca sjenu na legitimnost vlasti. Nadalje, u Vladi sjede isti oni ljudi, uz manje iznimke, koji su sjedili i dok je Sanader bio premijer i koji su, ako već i nisu neposredno sudjelovali u krađi, morali za nju znati ili njezine plodove uživati. Otkud Kosorici milijuni za njezinu predsjedničku kampanju, čije izvore nikada nije pojasnila, pita se komentator Dela.

Osim lova na korupcijsku hobotnicu ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo. S kriznim porezom ponovo se posegnulo u džepove poreznih obveznika. Na čelu državnih institucija i tvrtki i dalje isti ljudi. Carinu i dalje vodi čovjek koji je sa Sanaderom grabio u državni proračun.

S obzirom na to da je Hrvatska na rubu financijskog sloma i da ključnih reformi nema, što je također oblik uništavanja države, tu je još jedan krimen HDZ-a — potpuni raspad društvenih vrijednosti jer oni "koji kradu su kraljevi, a poštenje je za glupane".

Čak i ako Sanaderu nataknu lisice, to neće zapravo ništa promijeniti jer nitko neće vratiti milijune u proračun. Nezastarijevanje privatizacijskog kriminala mrtvo je slovo na papiru, a nikome od tajkuna neće se ništa dogoditi.

HDZ je državu "vlastitim financiranjem" doveo na koljena. Kada bi u Hrvatskoj postojala pravda i razumni birači, HDZ više nikada ne bi smio na vlast. U uređenim državama opasne stranke zabranjuju, zaključuje komentator Dela Rok Kajzer.

Poželjna građanska norma

Ovaj intrigantni detalj pronašao sam u izvrsnoj knjizi “U potrazi za blagostanjem” koju je pred nekoliko godina objavio pulski povjesničar Igor Duda i koja prikazuje uspon turizma i potrošačke kulture u Hrvatskoj i Jugoslaviji pedesetih i šezdesetih. Ovaj člančić - kao i cijela knjiga - upozoravaju na činjenicu koja se danas zaboravlja. U vrijeme kad se ljetni odlazak na more ili godišnji u inozemstvo smatraju poželjnom građanskom normom, često se smeće s uma da je taj kulturalni obrazac u našu kulturu utisnuo socijalizam, isto kao što je u našu kulturu socijalizam utisnuo i asfaltne ceste, električnu struju i ginekološki pregled. Pri tom su se kojekakvi “prometeji s otoka Viševice” u širenju blagodati brčkanja u moru susretali s otporom gluhe, konzervativne, poluseljačke kulture koja je još uvijek živjela s ritmom zemlje i prirode i odbijala buržujski, romantični ideal primorske arkadije. No, već desetak godina nakon novinske žalopojke sirotog sindikalca Kolareka ove dvije kulture - ona njive i vrta, te ona ručnika i luftića - pronaći će svoju jedinstvenu, hrvatsku/jugoslavensku sintezu. Ta sinteza obilježit će život čitave jedne generacije domaće gornje srednje klase, i postati konstitutivno iskustvo naše kulture. A ta se sinteza zove vikendica.

I sovjeti su ih voljeli

Vikendica - ili, kako se to u socijalizmu zvalo “kuća za odmor i rekreaciju” - možda je najautentičniji izraz hrvatske i jugoslavenske polutanske kulture, kulture koja je htjela biti istodobno i socijalistički i potrošački raj, te koja je u sebi - nikad do kraja uspješno - pokušavala pomiriti industrijski, moderni kolektivizam, te tvrdoglavi, posjednički odnos prema zemlji do jučer posve ruralne zajednice. Fenomen vikendice doživio je u našoj kulturi svoj uspon, vrhunac, a sad prolazi postupni rasap, a čitavo to vrijeme fenomen vikendica činio nam se toliko normalnim da ga nismo problematizirali. Pred nekoliko mjeseci, međutim, u izdanju budimpeštanskog Srednjoeuropskog Univerziteta pojavio se zbornik “Yugoslavia’s Sunny Side” u kojem niz stranih i domaćih povjesničara raspravlja o povijesti turizma i dokolice u bivšoj državi. A unutar te knjige nalazi se i tekst povjesničarke Karin Taylor pod naslovom “My Own Vikendica - Holliday Cottages as Idyll and Investment” koji tematizira taj po mnogo čemu jedinstveni fenomen jugoslavenske kuće za odmor.

Fenomen kuća za odmor, dakako, nije unutar socijalističkog bloka bio specifičan samo za Jugoslaviju. U Sovjetskom Savezu politička i kulturna elita uvelike je naslijedila staru aristokratsku kulturu dača, u Češkoj i Slovačkoj socijalistički su podanici odušak nalazili u “čatama”, a svi koji su putovali prostorima negdašnjeg DDR-a i ČSSR-a imali su prilike u predgrađima Leipziga, istočnog Berlina ili Dresdena vidjeti čitava naselja malih drvenih koliba s vrtom i roštiljem koje su služila kao pribježište od nebodera.

Rankovićevo škrgutanje

Pa ipak, nigdje na Istoku fenomen vikendica nije dobio karakteristike kao u Jugoslaviji, gdje vikendice počinju poprimati hibridnu funkciju - postaju pribježište iz grada, i solucija za ljetne raspuste, i odgovor za žudnju za zemljom i poljem, te na koncu i ekonomska investicija. Kao takve, one su bile simptom, ali i odušak za unutrašnja proturječja socijalizma, sustava koji ih je stvorio i s čijim nestankom počinje njihov suton.

Fenomen prvih vikendica u Jugoslaviji je skopčan s kasnim pedesetim godinama, i u prvom razdoblju vikendice su privilegij političke i društvene elite. Kao znak privilegija i ne-socijalističkog bogaćenja, vikendice stoga početkom šezdesetih dospiju i pod političku sumnju, pa će zloglasna babaroga jugoslavenskog represivnog aparata Aleksandar Ranković 1962. poslati pismo jugoslavenskom Centralnom komitetu u kojem optužuje “veći broj pojedinaca” da vikendice grade pozajmljujući iz stambenih fondova.

No, takvo škrgutanje zubima teško da je moglo imati učinka u zemlji u kojoj je i “najveći sin naših naroda i narodnosti” prvi sagradio vikendicu na brionskom otočiću Vangi. Kao i u mnogo čemu drugom, Tito je bio onaj koji je potrošačkom društvu SFRJ davao mjeru i smjer, tako da tijekom šezdesetih i sedamdesetih vikendice postaju legitimna aspiracija, a za veći dio srednje klase i norma. Broj vikendica raste, tako da ih je 1971. godine 212.000, a 1986. već debelo preko pola milijuna, pri čemu taj broj ne uključuje nelegalne i divlje gradnje koje u to vrijeme već dobrano nagrizaju Jadran. Razdoblje do 1980. u Jugoslaviji je razdoblje najvišeg rasta standarda, krediti koji nisu ukalkulirali inflaciju gradnju su činili smiješno jeftinom, a radno vrijeme do dva ili tri davalo je veliku količinu slobodnog vremena za popodnevno cementiranje, šaližavanje, okopavanje, nalijevanje ploče i postavljanje pločica. Zajedno s pravljenjem domaćeg vina, zidanje vikendice postaje dio muške kulture dokolice, a takav spoj fuša i jeftinog financiranja vikendicu uz more prvi put čini dostupnom radnicima i nižoj srednjoj klasi.

Vikendaška komuna

Ta era stvorila je danas najveće vikendaške enklave na Jadranu: Fažanu i Premanturu u Istri, otoke Vir i Ugljan, Novalju, Brodaricu kod Šibenika, Stupin i Čeline kod Rogoznice, Sevid i Vinišće, Okrug na Čiovu kod Trogira, bračku Osibovu, Nečujam na Šolti, Brzet, Pisak i Marušiće kod Omiša, Zaton kod Dubrovnika. Svaki veliki urbani areal uspostavlja svoju “vazalnu” vikendašku komunu: Ljubljana jug Istre, Rijeka Novalju, Zagreb Krk, Ugljan i Crikvenicu, Šibenik Brodaricu, Split Okrug, Marušiće i Nečujam, a Beograd Herceg Novi. Rapidni rast vikendaških naselja uskoro postaje i prostorni problem, pa Karin Taylor navodi niz tekstova geografa i urbanista koji upozoravaju na prostorne štete vikendaštva, a neki su od tih tekstova još iz sredine sedamdesetih. U socijalističkoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, vikendica je očito bila svojevrsni kulturni moloh koji je u sebi spajao više proturječnih žudnji. Dakako, služila je trajnom i tobože besplatnom ljetovanju. Ali, u zemlji gdje je postojao zazor prema bogaćenju i gdje su ljudi listom živjeli u društvenim stanovima, ona je utaživala žudnju čovjeka da ima nešto svoje. Za građansku klasu, ona je bila znak obnovljenje samosvijesti nakon poratne otimačine imovine. Za radništvo, simbol uspjeha u životu.

Model raja

Za gastarbajtere, pokazni poligon bogatstva. Za kulturu koju su “rumene zore” i “maljčiki” iščupali sa sela, vikendica je bila način da se vrati zemlji, điranju, pomidoru i raštiki, ali sada u fuziji s novom, društveno promoviranom kulturom kupanja i plaže. U zemlji bez pravih poduzetničkih prilika vikendica je i oblik investicije. Od osamdesetih, ona postaje i izvor zarade, pa vlasnici vikendica sve češće zarađuju dodatni prihod iznajmljujući jedan kat, a boraveći na drugom.

Međutim, model raja koji je uspostavila jedna generacija uskoro će - nakon rata i propasti socijalizma - pokazati pukotine. Prostori vikendaške izgradnje pokazali su se u pravilu kao prostori niske urbaniziranosti i prostornog reda, pa su se jadranske arkadije izvrgle u potpuno ruglo, o čemu svjedoče “blistavi” primjeri Čiova, Vira, Rogoznice. Kuće koje su jednom građene u nedirnutoj arkadiji danas su nerijetko zagušene među apartmanskim grdosijama, bez pogleda i svjetla. Vikendica se uskoro pretvara u oruđe patrijarhalnog tlačenja, u kojem mladi parovi provode ljeto s roditeljima, a majke i roditeljice bivaju osuđene provoditi “odmor” tako što će se s jednog šporeta preseliti na drugi i nastaviti voditi kućanstvo, ali ovaj put veće kvadrature, i još s vrtom.

Slobodna Dalmacija nedavno je objavila temat o vikendašima kroz priču pet žena koji pokazuje taj raspon: od fanatičnih zaljubljenica koje svaki petak hrle u surogatni raj, do žena koje priznaju kako im je vikendica noćna mora, kako ih pretvara u dvostruke sluškinje i osuđuje na uvijek isti, skučeni horizont jedne vale i plaže. U međuvremenu, pojavila se nova generacija koja radi do pet ili šest, za “faturete” i zidanje nema vremena, a u kulturu i generacijski kod ugrađeno im je kretanje, istraživanje, mijenjanje ljetnog boravišta. Za mlađu generaciju, vikendica postaje potpuno “out”.

Titoistička arkadija

U međuvremenu, i samo posjedovanje vikendice postaje sve nedosežnije. Vikendaška naselja u domaćem urbanizmu postaju opravdano omražena, tretiraju se kao svojevrsna prostorna caulerpa taxifolia, pa se listom likvidiraju iz prostornih planova. Prostorna ograničenja čine parcele sve skupljima i rjeđima, a cijene nekretnina na Jadranu u jednoj su dekadi skočile u nebo. Istodobno, na tržište ulaze stranci koji hoće svoj dio negdašnje titoističke arkadije.

Generacija koja je zidala vikendice suočava se s tim da im odrasla djeca nemaju novca za stan, obiteljsku djedovinu nerijetko dijeli više sestara i braće od kojih oni siromašniji nukaju na prodaju. Vikendice dobivaju nove - često strane - vlasnike, a novac od prodaje investira se u studiranje u Zagrebu, u garsonijere za mlade parove, u specijalizacije… Pred nekoliko godina tako su me čak i Beograđani uvjeravali kako su u Beogradu stanovi poskupjeli jer su ih masovno kupili Crnogorci novcem koji su dobili prodajući zemlje u Sutomori, Perazića Dolu ili Reževića Rijeci.

Samim tim, mijenja se i klasna slika vikendaških arkadija. Na Čiovu, gdje su moji davno osamdesetih gradili kućicu, danas su u susjedstvu Francuzi, Švedi, Poljaci, Litvanci. Poznajem jednu uvalu na Braču u kojoj su sedamdesetih kuće uz more sagradili profesor brodogradnje, škverski cjevar i radnik tiskare.

Privilegij bogataša

Osim dvije-tri, većinu kuća u vali kupili su novi vlasnici, kuće su dozidane i danas imaju bazene, a ako biste danas htjeli tamo imati svoju ubavu vilu, morate imati “u špagu” pola milijuna eura viška. Ljetna vila vratila se statusno na isto onu točku gdje je u pedesetima počela: opet je privilegij bogataša. Ono između - zlatno doba vikendaštva - tek je kratki ekskurs povijesti koji se neće ponoviti, koji je kulturno i ekonomski preminuo, a mnogi će danas reći kako je prostorno ostavio samo nepopravljivu štetu.

Ali, taj ekskurs povijesti, to zlatno doba vikendaštva, ostaje kao memorija i kao povijesno iskustvo. Ostaje kroz prepoznatljive slike, madelaine kolačiće socijalističkog ljeta: zrikavci, terasa sa mozaičkim taraco pločicama, gola žarulja koja visi s crnog trožilnog kabela, tarantele koje podvečer gmižu zidom, smućkani fla-vor-aid sok te štramac i peraje koji leže u vrtu među điranjima i mirišu na pregrijanu gumu. To su bile naše vange i brioni, žudnja i sreća jedne generacije koja neumitno odlazi.

Samo šest dana nakon ostavke Ive Sanadera na funkciju premijera, potpisan je ugovor kojim se državno poduzeće Hrvatske autoceste obvezuje da će privatnoj agenciji Fima mediji isplatili 1,4 milijuna kuna. Naslovljen kao ”ugovor o javnoj nabavi“, aranžman je skrojen 6. srpnja 2009., pa je dvadesetak dana kasnije, u formi tipiziranog obrasca, publiciran na internetskim stranicama Narodnih novina. Time je postao dostupan svim građanima, osobito DORH-u, USKOK-u, MUP-u, Državnoj reviziji, Uredu za pranje novca, Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave i čitavom nizu institucija, čije besmisleno postojanje hrvatsko pučanstvo od ovoga mjeseca plaća tzv. kriznim porezom.

Tipski slučaj. Obveza državne tvrtke da u Narodnim novinama objavi informaciju o svome aranžmanu s Fima medijom, doslovce je jedini zakonito izveden potez Hrvatskih autocesta u tipskom slučaju netransparentnog trošenja državnog novca. Utoliko je logično da ugovorni obrazac počiva na neistinitoj tvdnji o ”javnoj nabavi”. Prije svega, lijepo se vidi da nikakav javni natječaj nije bio raspisan, već je birokratsko-pravničkim manevrom definiran kao ”javna nabava”. U rubrici ”broj zaprimljenih ponuda“ piše da je konkurirala samo jedna tvrtka - isključivo spomenuta Fima medija - što je i jedina istinita informacija o spomenutom ugovoru. Jer, doista, nitko u Hrvatskoj, osim Fima medije, nije imao pojma da HAC planira skoro otvaranje nove trase uz bilo kakvu promotivno- marketinšku akciju.

Shodno tome, obrazac NN-a ne sadrži baš nikakvu specifikaciju usluge koju Fima medija ima obaviti u korist državnoga poduzeća za nagradu od 1,4 milijuna kuna. U obrascu je navedeno i ime kontakt-osobe u HAC-u zadužene za provedbu ugovora: Ivan Ribičić, koji bi se trebao javljati na telefon 01/4694-708. Moguće je da kadikad podiže slušalicu. No, Globusovi novinari nisu doživjeli tu čast da uz gomilu prekobrojnih činovnika i tzv. menadžera čuju bilo čiji glas s druge strane žice.

Tri radna dana, četvrtak, petak i ponedjeljak, uzaludno i tužno zvonio je telefon u sjedištu državne tvrtke, koja tobože planira organizirati veliku feštu u slavu izmišljene cestovne dionice… Zato nije beznačajno da su upravo početkom srpnja šefovi DORH-a i MUP-a svečano obećali temeljito raščišćavanje svih privatno-državnih ugovora nakon ”afere kamioni“, tvrdeći kako se zbog zaposlenosti odriču prava na godišnji odmor. Bila je to posljednja vijest o angažmanu Tomislava Karamarka i Mladena Bajića oko sumnjivih javnih nabava.

U Narodne novine, očito, ni jedan nije zavirio, uzdajući se valjda da će kaznena prijava protiv Berislava Rončevića barem do jeseni hraniti medijsku glad za simuliranim antikorupcijskim akcijama. Ipak, smisao papirnate operacije vidljiv je kao na dlanu: u silnoj žurbi nakon Sanaderove ostavke 1,4 milijuna državnih kuna prelilo se na račun privatnoga poduzeća izvjesne gospođe Nevenke Jurak, glasovite u poslovno- marketinškim krugovima kao intimne prijateljice Mladena Barišića, udovca i aktualnoga državnoga tajnika Ministarstva financija te ravnatelja Carinske uprave.

Referentica. Nekoć je Mladen Barišić imao i titulu šefa HDZ-ova unutarstranačkog Odbora za marketing. S te je pozicije upoznao zelenooku plavušu Nevenku Jurak, referenticu promotivnoga odjela Hrvatske televizije i suvlasnicu obiteljskoga obrta s neonskim reklamama. Obrt je propao, gospođa se razvela, začeo se tajni brak, ovoga puta podalje od oltara. Iz njihove veze rođena je izuzetno propulzivna Fima medija. Prema sudskom registru, osnovana je 2001. i uknjižena na njezino ime.

Kako iskazuje izvješće Porezne uprave, u posljednje dvije godine Fima medija zabilježila je – računajući samo prijavljen i oporezovani - prihod od 12,3 milijuna eura i profit od 1,6 milijuna eura. Podudarnost između njezina financijskog porasta i državne propasti nipošto nije slučajna. Kako je devedesetih godina Barišić  inklinirao Iviću Pašaliću, najljućem Sanaderovu frakcijskom neprijatelju, njihova bliskost nema osobito dugačku povijest, ali je u kratkom vremenu postala neraskidiva simbioza marketinško- političke ovisnosti.

Za cijeloga premijerskog mandata Sanader je gestama, funkcijama i proračunskim privilegijama zahvaljivao Barišiću za onaj fatalni odmak od Pašalića. I obratno: Barišić je činio sve što je u njegovoj moći da Sanaderu i HDZ-u osigura zakulisne izvore prihoda, kako za osobnu udobnost, tako za predizborne i postizborne kampanje.

Brodica. Utoliko nije nevažna kronološka podudarnost HACova srpanjskoga ”ugovora o javnoj nabavi“ sa Sanaderovim kretanjem: u trenutku njegove objave u Narodnim novinama bivši premijer upravo se relaksirao na jahti Malo Vitra, gdje je navodno bio zahvaćen propuhom klima-uređaja. Zalegavši na Jordanovcu, uočio se prilični napor nevidljivih marketinških spin-majstora da općom empatijom prema prehlađenim plućima potisnu mučno sjećanje na Sanaderovu evakuaciju s premijerskoga mjesta i katastrofalnu ekonomsku ostavštinu.

Brodica se otisnula na krstarenje obavivši remont u šibenskoj marini, tvrde lokalni izvori, pod neslužbenim Barišićevim patronatom. Sanaderov prijatelj, naime, porijeklom Šibenčanin, nije tek ekspert za carinske poslove i državni tajnik u Ministarstvu financija, već je jedan od najvećih mađioničara u eksploataciji ”ljudskih resursa“ koji sežu od njegovoga šibenskog zavičaja pa diljem domovine, gdje god postoje Barišiću bliski i dragi ljudi.

Fešta na Bajakovu. U revitalizaciji HDZ-ove vlasti, gospođa Jurak, na opće iznenađenje, zablistala je kao organizator proslave na hrvatsko-srspkom graničnom prijelazu Bajakovu, gdje se slavio građevinski pothvat HAC-a i otvaranje jedne od najvećih carinskih ispostava. Za režiju svečanog otvorenja gđa. Jurak plaćena je novcem iz europskih fondova. No, budući da Nevenka Jurak, ipak, nije bila dorasla takvim projektima, kasnije je za sve slične aranžmane u podnajam uzimala agencije koje svojim kapacitetima jesu dorasle zahtjevnim državnim projektima, ali nemaju ulaznih kanala u hrvatska ministarstva i njihove tvrtke.

Na isti način nastali su HAC-ovi spotovi koji propagiraju korištenje ENC-izlaza na domaćim autoputovima. Prvi put se tvrtka Nevenke Jurak u javnosti spomenula u kontekstu korupcionaških afera u prosincu 2008. godine, kada je Business.hr otkrio da je Fima medija, kao najskuplja, dobila narudžbu u državnom poduzeću Hrvatske šume za tiskanje 20.000 promotivnih kalendara i 8000 rokovnika. Fima se pojavila na javnom natječaju zahtijevajući nagradu od 370.000 kuna, premda je konkurencija bila upola jeftinija!

Ističući kako je riječ o agenciji u ”bliskim odnosima s državnim tvrtkama i poduzećima“, novinari su tvrtku Nevenke Jurak prilično nazvali ”HDZ-ovim poduzećem“. Uspjeli su čak i iskamčiti obećanje nekog direktora kako će poništiti sporni natječaj. No, spomenuti direktor, HSSovac uhljebljen po koalicijskome ključu, još je bio blaženo neuk po pitanju ljubavnopolitičkih sprega koje ne poznaju zakonske granice. Zato čitatelji ”Businessa“ nikada nisu dobili finalni odgovor je li Fima mediji, nakon stišavanja skandala, doista uskraćen posao u Hrvatskim šumama.

Državni klijenti. U isti red stalnih klijenata Fima medije, osim HAC-a i Hrvatskih šuma, ulaze također Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatska lutrija i Hrvatska elektroprivreda, pa serija kompanija, poput Dalekovoda, čiji opstanak opet ovisi o svim spomenutim državno-proračunskim instancama. No, HEP i MUP osobito su intrigantna priča.

Naime, kći intimnog prijatelja Nevenke Jurak, Mladena Barišića, glavna je tajnica u tajnoj službi kojom je nekoć upravljao Tomislav Karamarko. Zaposlena je u SOA-i bez javnog natječaja, jer zadaće od špijunskoga interesa zahtijevaju najpovjerljiviji krvno-politički korijen. Ujedno je Barišićeva kći Ariana i supruga HEP-ova vodećeg direktora Ante Despota, koji je upravo posljednjih dana izbio u središte korupcijskog skandala s javnim nabavama. Iniciran je iz redova radničkih sindikata, revoltiranih činjenicom da je nakon Sanaderova bijega u zakulisnu politiku cijela nacija, kao prvo, izvarana i opljačkana od nesposobne političke dječurlije poodmakle dobi, a onda još osuđena na tzv. krizni porez.

Prije nego će dogurati do tako uspješnog odnosa sa svojim puncem, po Nacionalovim otkrićima, Despot je ishodio medicinsku potvrdu u mentalnoj invalidnosti koja ga oslobađa zadaća i odgovornosti, kako piše, ”koje zahtijevaju povećanu koncentraciju i pamćenje“. No, kad je status bolesnoga mučenika pomalo postao neisplativ, okušao se Ante Despot u politici, kao HSS-ovac, pa DC-ovac. Vlastitim snagama nije uspio realizirati ni jednu od svojih ambicija, sve dok se, eto, nije skrasio u HDZ-u, uz Barišićevu kćer i pod političke skute promućurnoga punca.

Za uzvrat se valjalo pobrinuti samo za Fima mediju. Kako se u HEP-u sjećaju, Nevenka Jurak počela je naoko skromno, kao ekskluzivni organizator manjih slavljeničkih domjenaka za njihovu upravu. U oči je upala kada je odabrana da promotivno i marketinški kreira HEP-ov božićni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu. Danas je toliko neizbježna da se nitko više ne snebiva što fatalnu plavušu učestalo viđaju po hodnicima HEP-ove poslovne zgrade, premda je službeno sjedište Fima medije registrirano na Radničkoj cesti.

Poslovi za Kirina. Za MUP je najunosnije poslove Nevenka Jurak radila tijekom mandata Ivice Kirina. Fima mediji pripisuju se, naime, televizijski spotovi koji propagiraju sporu vožnju po HAC-ovim trasama. Tomislav Karamarko, danas ministar unutarnjih poslova, navodno ne koristi usluge Fima medije. No, uz slom državnoga proračuna i tzv. krizni porez, njezino poslovanje ionako gubi na važnosti.

Za Mladena Barišića, njegovu kćer, zeta, intimnu prijateljicu i prijatelja kojeg znamo kao bivšega premijera, daleko je važnije da se ministar unutarnjih poslova ne osvrće na posljednje obavijesti iz Narodnih novina, kako bi se istražno-kriminalistička priča o javnoj nabavi mogla zamrznuti na primjeru Berislava Rončevića i ”afere kamioni“.

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/izmisljena-cesta-od-milijun-kuna

Na Hvaru je već uobičajena ljetna situacija da ni za lijeka nema oborite ribe. Zato su turisti prisiljeni kupovati u “uzgajalištima” ili tek manje primjerke riba, što je vidljivo i na jelšanskoj peškariji. Naime, potencijalni kupci su samo na dva stola imali dovoljno lubina i komarči, na kojima se golim okom vidi da nisu “divljaci”, nego iz ribogojilišta, po cijeni od 60 do 90 kuna za kilogram (ovisno o veličini). 

- Vidimo da izbor nije bogzna kakav, no ipak smo odabrali lubine po 60 kuna, kolika je otprilike cijena i u Sloveniji, ali isto tako i nešto lokardi, što ćemo pripremati na gradelama u autokampu “Petarčica” u Zavali, gdje inače ljetujemo. Lani su ribari svaka dva dana do kampa dolazili brodom, a ove godine im ni traga ni glasa, pa smo odlučili potegnuti do Jelse kako bismo kupili ribu - kazala je Lilijana Mali iz Ljubljane, dodavši da su u Deželi na peškarijama redovito istaknuti natpisi s kojih kupci mogu vidjeti je li riba iz uzgajališta ili nije, pa bi to mogli učiniti i naši ribari.

Skromnu ponudu ribe na tržnicama u Sućurju, Jelsi, Starom Gradu i Hvaru upotpunjuju brodovi koji love plivaricama, tako da se sada u sezoni može kupiti srdele i inćuna po cijeni od 20 kuna. -Voditelj sam privatne peškarije u Jelsi, a na mom stolu je, osim lubina i komarči, sve iz vlastita ulova. Međutim, i to što stiže iz uzgajališta “Friškina” iz Rogoznice izvrsne je kakvoće, tako da se kupci gotovo nikad nisu požalili.

Pored mene svoj ulov ponekad prodaju i ostali ribari, a svi zajedno smo rijetko u prilici ponuditi pravu oboritu ribu jer ona u pravilu završava u restoranima, gdje postiže neusporedivo veće cijene - rekao je Ivica Županović iz Jelse, dodavši da će za njegove otočane zasigurno biti puno boljih bokuna barem tijekom jeseni, zime, pa i proljeća. Ponuda ribe na trogirskoj ribarnici već duže vrijeme nije ni približna onoj otprije desetak godina, ne samo ljeti, nego i u ostalim godišnjim dobima.

Riba koja se nudi uglavnom je slabije kvalitete iz koće, koja u ledu odstoji i nekoliko dana, te iz ribogojilišta, dok onu oboritu, koja stiže u malim količinama, ugostitelji, i tek rijetki građani, po paprenim cijenama razgrabe u tren oka rano ujutro. Izbor ribe u peškariji koju preprodavačima uglavnom dopremaju koćari sa srednjodalmatinskog područja svodi se na onu loše ili srednje kvalitete. Kvalitetnu ribu turisti u Trogiru mogu jesti u restoranima, no i tamo se zna dogoditi da im se nudi “fušeraj” a da toga nisu ni svjesni.

Od vlasnika jednoga poznatog trogirskog restorana doznajemo kako ugostitelji kvalitetnu oboritu ribu uglavnom nabavljaju od ribara s kojima rade cijelu godinu. “Navečer se telefonom dogovorimo koju ribu želimo i koju količinu, a po ulov odlazimo rano ujutro”, kaže nam. Ustvrdio je kako se ljeti, zbog potražnje koja je veća od ulova, u restoranima gostima nudi riba iz ribogojilišta, koja stoji od 70 do 120 kuna, te uvozna svježa riba iz Azije, Tunisa i Pakistana, koju ugostitelji najviše nabavljaju u Metrou, a čija cijena je kao i našoj oboritoj.

Te ribe, kaže naš sugovornik, Metro dnevno proda i do 500 kilograma. Dodao je kako cijene kvalitetne svježe ribe u trogirskim restoranima variraju ovisno o kategoriji restorana, od 340 do 460 kuna. Nažalost, veli, u jelovnicima nije prikazana riba iz ribogojilišta pa se ta riba nudi kao oborita po visokim cijenama i gosti se tako varaju, što nije dobro za hrvatsko ugostiteljstvo, upozorava naš sugovornik.

Slična situacija je i s uvoznom ribom koju gosti mogu također teško prepoznati da nije iz Jadranskog mora. Tek vrsni poznavatelji ribe mogu uočiti razliku koja je očita i u izgledu i u kvaliteti, kaže. Naveo je primjer uvoznog šampjera koji je sličan našemu, no ima drukčije pjege i peraje. Tko dobro poznaje ribu, to može prepoznati, no stranci teško, zaključio je.

Podmetanja loše ribe za kvalitetnu ima i na trogirskoj peškariji gdje nije rijetkost vidjeti kako turisti otopljene smrznute lignje kupuju kao svježe tek ulovljene, ili pak škampe i neku drugu vrstu ribe. Trogirski ugostitelji tvrde da ribu u restoranima najviše konzumiraju turisti, no dosta manje nego prije. Najveći njezini potrošači su gosti iz Italije. Zahvaljujući nedavno otvorenom opskrbnom centru Apfel, oborita riba dostupna je i Makaranima. Istina, ne svakodnevno, nego kad se uspije nabaviti.

Pošiljke stižu dva puta dnevno, s domaćih brodova, kao i iz inozemstva. Veći komadi škarpine mogu se naći u vitrini trgovine Tommy, ostala bolja riba rjeđe. Međutim, zbog cijene, samo pet posto količine kupe “obični” građani. Gotovo sve što se ulovi, uzima pet-šest boljih restorana. Nešto je jeftinija oborita riba nabavljena kod domaćih ribara. Građanima se ostavlja po narudžbi, koja se uglavnom odnosi na potrebe za “likare ako im je netko bolestan”, doznajemo od jednog ribara.

Zimi se već može kupiti bolji komadi po nižoj cijeni. Kada je nabavna cijena tako visoka, ne čudi da se u restoranima prodaje po 400 i više kuna po kilogramu. Makarska nema sreće ni s ribarnicom. Lani ju je unajmio Neven Mišlov iz Kalija, ali zbog male potrošnje u prosincu je zatvorio. Prije mjesec dana otvorio je Cromaris iz Zadra, nudeći u prvom redu vlastite proizvode uzgojenih brancina i orada, a rijetko se nađe oborita riba.

Damir Tokić prodaje ribu u jedinoj ribarnici u Komiži. Riječ je o dnevno svježoj ribi iz viškog akvatorija koju love plivarice i parangalisti. - Oborita riba se dosta traži, ali je nema dovoljno jer uglavnom veći dio završava u restoranima. Prema mojim informacijama, u Komiži je bolja ponuda ribe nego u Visu, pa neki Višani dolaze kod nas kupovati ribu - kaže Tokić, te dodaje: 

- Najviše kupuju domaći ljudi, nešto malo Talijani, a turisti s jedrilica, kojih je ovoga ljeta na Visu rekordan broj, malo kupuju ribu jer je nemaju gdje pripremati. Ribarnicu otvaram već u 5.30, što je za turiste prerano, dok se oni probude, mi već prodamo veći dio. Reklamacija nema, najviše se kupuju količine do dva kilograma.

Na pitanje zašto nema većih količina kvalitetne ribe na ribarnicama, odgovara Davor Vidović, vlasnik otkupne stanice Conger, jedne od triju na području grada Komiže: - Prije svega zato što ribari s otkupnim stanicama rade tijekom cijele godine, od nas dobivaju led, ješku (srdele) i kompletan repromaterijal, a osim toga od države za svaki kilogram bijele ribe koju predaju na otkup dobivaju i poticaj u iznosu od 14 posto, što im se i financijski više isplati nego da ribu prodaju na ribarnici.

Osim toga, ne gube dragocjeno vrijeme na prodaju i mogu se više koncentrirati na ribolov. Na peškarijama se prodaje ona riba koja se manje traži na otkupu. S kvalitetnom ribom opskrbljujemo restorane na otoku, sada u kolovozu nije nikakav problem prodati svu ribu koju otkupimo.

S jastozima prodaja također ide dobro (komiški jastog najbolje prolazi na dubrovačkom području), trenutno ribarima plaćamo oko 270 kuna po kilogramu, a restorani od nas kupuju jastoge po 300 kuna po kilogramu.

pišu Mirko Crnčević Gordana DRAGAN Ana Dragičević Bogoljub Mitraković

Točnije, u jedanaest najvećih afera posljednjih godina proračun je oštećen za nešto manje od milijardu i pol kuna, odnosno za 1.390,500.000 kuna

Prema nekim procjenama taj iznos bi mogao biti i do nevjerojatnih 14 milijardi opljačkanih kuna ili oko deset posto ukupnog državnog proračuna.

Komuniste na lomaču

Optužio ih je da su krivi za sve: da su "preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom", da su "izvršili nemoralnu i često protpuravnu privatizaciju i pretvorbu", da su "razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općega dobra i svih ostalih hrvatskih građana".

I još: "Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama".

Sanader marioneta?

Međutim, nemojte misliti da je za sve to odgovoran Ivo Sanader, čovjek koji je sedam godina vladao Hrvatskom, upravljao medijima, diktirao gospodarstvom, kontrolirao kulturu, rasprodao nacionalno bogarstvo, sumnjivo se obogatio i pobjegao ostavivši Hrvatsku u ruševinama. Ne, Miklenić tvrdi da su za sve to krivi "komunisti", oni u čijim je rukama Sanader bio tek obična "marioneta". I koji su, zamislite užasa, zaslužni za njegov "iznenadni i vjerojatno prisilni odlazak".

Kako je samo jednostavan život u takvom mentalnom sklopu. U svijetu gdje su komunisti krivi za sve, a komunizam postao utočište svih zala i pribježište svih ništarija. Kako je samo lako voditi ratove protiv nepoznatih, često neimenovanih, obično nedodirljivih i gotovo virtualnih neprijatelja. Kako je samo lako u toj bezbožničkoj tmini nositi luč domoljublja, čovjekoljublja, poštenja - i Sanaderova advokata.

Što bi Crkva bez komunista?

Što bi Crkva bez komunista? Kako bi se orijentirala u svijetu devastiranom sedmogodišnjom vladavinom svećenikova brata i samozvanog "ekskluzivnog Hrvata", u društvu ogrezlom u korupciju i kriminal koji nose premijerov pečat? Kako bi, pobogu, mogao na lomači završiti upravo onaj koji je toj Crkvi dao sve? I puno toga dobio zauzvrat.

Naučili smo već da je vrlo lako zaurlati "komunisti" i očekivati da pod tom pravedničkom silinom svi skrušeno padnu na koljena. Teško je, međutim, za crkvene dužnosnike i uvodničare ustati u obranu poštenja i pravde, malog čovjeka i vjernika, obrušavajući se na onoga koji je punih sedam godina sijao kriminal i nepravdu, a iza sebe ostavio onaj Miklenićev minuciozan popis zala.

Uz Bandića i Krista protiv ateista

No, ništa drugo nije se ni moglo očekivati od Crkve koja je u predsjedničkoj kampanji stala na stranu korumpiranog bivšeg komunista Milana Bandića, a na proteklih pet parlamentarnih izbora žestoko lobirala za stranku koja je svoje vladajuće dekade redovito završavala aferama, kriminalom, uništenjem, upropaštavanjem.

U svemu tome "komunisti" tako dobro zvuče. Tako zlokobno, podmuklo, sebično, anacionalno. Kao nekad "židovi" u nacističkoj Njemačkoj. Ili "teroristi" u Bushovoj Americi. Već na njihov spomen spuštaju se rolete i glasa za HDZ.

Crkva rijetko na strani žrtve

A zapravo, radi se i o tome da je Crkva tako rijetko u posljednja dva desetljeća bila na strani žrtve, da više ne zna kako se boriti protiv pravih krivaca. Zato je blagoslovila ratne zločince, promovirala profitere i amnestirala odbjegle premijere... I dizala hajku na one koji zapravo mogu biti svi - a ne mora biti nitko.

Konačno, ovaj Miklenićev komentar nije samo oprost grijeha čovjeka koji je pred grijesima pobjegao s funkcije - a privremeno i iz države. To je davanje tona predstojećoj predizbornoj kampanji. HDZ je već počeo prati usta Tuđmanom, atmosfera se zagrijava u Čavoglavama, pravovjerna desnica prijeti okupljanjem, velečasni Sudac pjeva na festivalima, Anti Gotovini se sprema doček u Pakoštanima, a Miklenić otvara sezonu lova na komuniste. Pravi način da se zaboravi na onoga koji je ovih dana sletio u Los Angeles. Umjesto u Remetinec.

"Nedokaziva je povezanost Jurakice i Sanadera"

Damir Kajin misli kako se zaista radi o slučajnosti te dodaje kako hrvatsku javnost zasigurno više od toga gdje se Sanader trenutno nalazi zanima je li on kupio na Manhattanu stan za više od milijun dolara. "Ja ne vjerujem da uhićenje Nevenke Jurak ima ikakve veze sa Sanaderom. Što ne znači da ona nije zbog njegove naklonosti dobivala unosne poslove od države. Ali svima je jasno da je to gotovo nedokazivo. I zbog tog jednomjesečnog zadržavanja u pritvoru ne bi trebao biti zabrinut Sanader, već Barišić", rekao je za Index Kajin te pojasnio zašto Sanader ne treba biti zabrinut: "Naše pravosuđe je dirigirano, ono funkcionira onako kako gazda kaže, a gazda je izvršna vlast koja potvrđuje državne odvjetnike i ima presudan utjecaj na izbor sudaca kojima je nakon toga, jasno, mandat doživotan."

Kajin smatra kako je nezgodno "čačkati bivšega premijera" jer kada bi se to i dogodilo, on bi mogao za sobom povući cijelu Vladu. "A bogami i dobar dio korumpiranog pravosuđa", dodaje.

"Pravilo je: premijera ne dirati jer su vlasti promjenjive"

"Sanadera može privesti nova vlast, a eventualno postojeća ukoliko ocjenjuje da bi se gubitkom izbora Sanader mogao vratiti u HDZ i na političku pozornicu. No, njega hapsiti ili privoditi zbog Nevenke Jurak meni jednostavno ne izgleda vjerojatnim, kao što je isto tako jasno da se i neke druge stvari u Hrvatskoj neće sada dogoditi, poput revizije pretvorbe ili prozivanja ratnih profitera koji su danas stupovi društva. Pravilo je: premijera ne dirati jer su vlasti promjenjive", komentira Kajin.

Ipak, smatra Kajin, bit će zanimljivo pratiti ovaj slučaj. Dodaje kako je poznato da u ovoj zemlji netko može odgovarati zbog peke, eventualno nekih reflektora, ali ozbiljnih stvari ne. "A najbolji je primjer ova paranoidna presuda Vrhovnog suda koji je preinačio kaznu zatvora Glavašu iz deset u osam godina zatvora, čime su potvrdili moju tezu da ljudski život u ovoj zemlji vrijedi kao jedna solidna peka, a život Srbina još i manje", kaže Kajin za Index.

"Popularnost HDZ-a neće porasti zbog eventualnog privođenja Sanadera"

Kajin misli da HDZ-ovu vlast zbog situacije kakva je u zemlji ne može spasiti čak niti eventualno privođenje Ive Sanadera. "Istina je da je Kosor porastao rejting nakon što je Sanader uskrisio u siječnju ove godine i počeo dijeliti lekcije zbog Hebrangovog nesupjeha na predsjedničkim izborima, ali u godini kada je 89 tisuća ljudi ostalo bez radnih mjesta, kada je nelikvidnost porasla za osam milijardi kuna, kada je Vlada zadužila zemlju za 26 milijardi kuna, kada je prozvodnja pala, u ovakvim okolnostima teško da bi bilo što moglo promijeniti raspoloženje građana koji su odlučili da hoće promjene", zaključio je Kajin.

"Mislim da ima neke povezanosti"

Nekadašnji SDP-ov ministar vanjskih poslova Tonino Picula komentirao nam je Sanaderov boravak u Americi i uhićenje Nevenke Jurak riječima: "Ja nemam nikakvih dokaza da su te dvije stvari povezane, ali sam dovoljno dugo u politici da bih shvatio da možda i postoji jedna vrsta povezanosti". Njemu se čini zanimljivim da je u isto vrijeme objavljena i kolumna urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića koji, kako nam kaže Picula, za sve aktualne nedaće optužuje komunizam, i to na jedan tragikomičan način, te tvrdi da su za pad Sanadera krivi komunisti koji su se infiltrirali u HDZ.

"Meni se čini da te tri stvari imaju veze jedna s drugom. Čini mi se da je taj Miklenićev tekst ozbiljno upozorenje vodstvu HDZ-a da ne odstupa od Sanaderovog načina vođenja države i davanja novca u suprotnom smjeru od Crkve. Očito je da se događaju stvari koje tek jednim dijelom vidimo. Mnogi su u Hrvatskoj nervozni jer jedan sustav bespovratno odlazi, njegova baština je teška. Dokle god Vlada koju je ostavio Sanader ne bude smijenjena, nećemo živjeti u prosperitetnoj i demokratskoj državi."

Picula kaže kako je dobro prisjetiti se i što se dogodilo uoči drugog kruga predsjedničkih izbora, kada je Bozanić primio Bandića, a vrlo brzo nakon toga počasni predsjednik HDZ-a pokušao je izvršiti puč, "kao da se osjetio osokoljenim". "A da je Bandić postao predsjednikom, možete si misliti kako bi se danas stvari razvijale", dodaje Picula.

Kad oni žele, zna se, kad ne žele, ne zna se

Na pitanje kako je moguće da je Sanader u tajnosti otputovao u Ameriku, Picula kaže kako to nije ništa čudno. "HDZ i Sanader svojim utjecajem u medijima ne potenciraju Sanaderovo kretanje osim kada to nekome od njih odgovara. Ja mislim da HDZ još i ne zna što bi sa Sanaderom, pa stoga i ne govori o njemu previše dok ne vidi kako će se stvari oko istraga dalje razvijati", kaže Picula.

"Sanader može slobodno putovati, zašto ne? Ionako jako dobro zna tko su mu sve bili suborci, on je sve imenovao. A mislim da i on sam nema iluzija i zato uvijek ima pasoš uza se", zaključio je Picula.

"Nitko ništa ne zna"

Ranko Ostojić također nam je kratko prokomentirao slučajnost puta i uhićenja: "Ne znam je li Sanader u Americi zbog aktualnog pritvaranja, ali sam siguran da bismo na taj način mogli očekivati da cijela aktualna Vlada bude na putu preko bare. Sad odjednom nitko od njih ništa ne zna".

Jedan, dva, tri, zločinac si ti

Kazneni zakon opisao je zločinačku organizaciju kao "grupu ljudi od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog ili povremenog činjenica kaznenih djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela".

U prijevodu: predsjednik HDZ-a Ivo Sanader dao je nalog državnim firmama da sklapaju poslove s Fima medijom; glavni rizničar HDZ-a Mladen Barišić bio je zadužen za operativu; Nevenka Jurak poslužila je kao paravan za izvlačenje novca za kojeg se sumnja da nije cijeli završio u privatnim rukama, nego i i stranačkoj blagajni.

Ako se sve to (nekim čudom) dokaže na sudu, ako uhićenje Nevenke Jurak zaista dovede do onoga koji je upravo osvanuo na aerodromu u Los Angelesu, onda bi se s punim pravom moglo govoriti o zločinačkoj organizaciji. Još više ako se utvrdi da je takav organizirani kriminal bio namijenjen (i) financiranju HDZ-a.

Optužbi na bacanje

Hrvoje Petrač u svojim famoznim pismima iz zatvora napisao da su milijuni iz Brodosplita - dio od onih šest milijuna dolara - završili u HDZ-u. Ljubo Bušić je priznao da su plaćali reket HDZ-u kako bi dobili posao s HEP-om. Stipe Gabrić Jambo u nekoliko navrata javno je priznao da je HDZ reketario njega, kao i mnoge druge tvrtke. O tome je govorio i bivši "vizionar HDZ-a" Branimir Glavaš, prije nego što je proglašen ratnim zločincem.

A sad je u aferu umočen vrh stranke: od (bivšeg) predsjednika, glavnog rizničara i njegove ljubavnice, preko Sanaderovih najbližih prijatelja, pa sve do onih koji su se tim novcem služili u kampanji.

Tu se više ne radi (samo) o pojedincima. Sanader je možda uzimao za sebe, ali je navodno davao i HDZ-u. I ako se sada raspravlja o Sanaderovoj odgovornosti, o (eventualnoj?) umiješanosti u kriminalnu aferu Fima media, onda valja raspravljati o kriminalnom financiranju vladajuće stranke.

Prazna blagajna, prazna glava

Degutantno zvuče jadikovke Sanaderovih nasljednika da je po njegovu odlasku "stranka ostala bez novca". Jadno zvuče obrazloženja Jadranke Kosor, Ivana Jarnjaka, Andrije Hebranga i drugih, kako nisu imali pojma o tom famoznom "paralelnom financiranju stranke". Nisu znali ili nisu željeli znati? Ili su naglo zaboravili? Kosor je imala novca za svoju predsjedničku kampanju, ali očito ne želi znati odakle je on došao. Hebrang nije imao novca za svoju predsjedničku kampanju i sada za sve okrivljuje - Sanadera. Koji je - zamislite! - ostavio praznu stranačku blagajnu. Praznu???

"Nitko u stranci nije znao na koji način oni nabavljaju novac, je li to zakonito ili nezakonito, koliko je na takav način prikupljeno sredstava i, na kraju, na što se ona troše", posipao se pepelom u Jutarnjem listu jedan "anonimni dužnosnik HDZ-a". Ako nisu znali otkud novac, nisu li se mogli raspitati? Pozvati policiju? Uskok? Mladena Bajića? Novinare? Ah da, zaboravili smo, po tome se nije smjelo kopati. U tome se samo uživalo. "Uvijek kad je nestalo novca", kaže taj dužnosnik, "netko ga je u stranci brzo pronašao". Ukratko: netko je bio zadužen za kriminal, a svi su uživali u plodovima njegova rada. I u blaženom neznanju.

Kriminal traje dva desetljeća, a ne dvije godine

Zato je Jadranki Kosor, onoj koja je išla Sanaderovim stopama, danas lako praviti se da s time nema nikakve veze. Govoriti kako je to bio onaj drugi, Sanaderov HDZ, da u njezinoj stranci sada toga nema, lako je žaliti se da je blagajna prazna i hvaliti se da "nema nedodirljivih". Najlakše je sada sve prebaciti na ljubavnički par Jurak-Barišić i na Sanadera koji je upravljao njihovom vezom s državnim firmama, ali treba imati na umu da ovo - najblaže rečeno - sumnjivo financiranje HDZ-a nije ograničeno na period od 2007. do danas.

To traje puna dva desetljeća. Fima media nije eksces. To je pravilo, to je sustav, to je uhodana matrica. Stranka je zahvaljujući prljavom novcu pobjeđivala na izborima. Zahvaljujući tome, imala je neometan pristup neograničenim sredstvima. Državnih tvrtki, privatnih tvrtki, dragovoljaca i onih koji to nisu. Novost je samo da ovoga puta tragovi napokon vuku do vrha stranke. Bivšeg, naravno. Uvijek bivši postanu sumnjivi.

Krvavi tragovi vode do Središnjice

I što slijedi? Ako ovaj trojac Sanader-Barišić-Jurak doista bude optužen i osuđen zbog udruživanja u zločinačku organizaciju (za što su šanse 1:100 000), hoće li se onda i HDZ napokon moći nazvati zločinačkom organizacijom? I čak ako svega toga ne bude, ako Fima media potone u zaborav, kakve će posljedice ove afere i prljavi tragovi novca koji vuku do Središnjice ostaviti na stranku koja u protekla dva desetljeća samo tri godine nije bila na vlasti? I pritom ostavila "krvave tragove" gdje god se okrenemo: na javnim financijama, u javnim radovima, u korupciji, kriminalu, reketarenju... Kad se bolje pogleda, financiranje stranke zapravo je kap u moru.

HDZ nije zločinačka organizacija samo zbog Fima medije, već zbog svega onoga što je napravio - ili dopustio da se napravi - od 1990. godine naovamo. I zaista nam ne treba nekakav romantični ljubavni par da dođemo do tog zaključka. Predugo to traje da bismo postali imuni.

Zahvaljujući toj okolnosti, neki će gubitaši, poput državnih brodogradilišta, djelomično riješiti i pitanje viška radnika. Tako neslužbeno doznajemo da sve uprave škverova već rade na programu evidentiranja radnika koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu: u “Brodosplitu” će biti umirovljeno oko 500 zaposlenika, u “Brodotrogiru” 130, a u riječkom “3. maju” 250. Uostalom, domaća brodogradilišta imaju u prosjeku barem 30 posto prekobrojnih, i do oštrih kadrovskih rezova mora doći bez obzira na to ostanu li navozi državni ili dobiju nove vlasnike.

Poticajne otpremnine

– Naš je plan u ovoj i sljedećoj godini provesti nužnu promjenu strukture zaposlenih, i to ne samo prijevremenim umirovljenjem, nego i prekvalifikacijom te isplatom poticajnih otpremnina − potvrdit će prvi čovjek trogirskog škvera Mateo Tramontana. I u “3. maju” kažu da upravo zbog najave novih mirovinskih uvjeta prioritetno rade na evidentiranju onih koji su zainteresirani još po starom zakonu otići u raniju mirovinu.

Problem će biti jedino novac za otpremnine ako većina od spomenutih 250 radnika prihvati ponudu. I u pulskom “Uljaniku” bave se ovim problemom: – Mi smo prijašnjih godina dobrim dijelom riješili sve one koji su imali uvjete za prijevremeno umirovljenje, takvih je trenutno osamdesetak, dok je tek nekolicina podnijela zahtjev − kaže kadrovski direktor Hrvoje Markulinčić.

Prema riječima prvog čovjeka splitskog škvera Srđana Kovača, do sada je pedesetak ljudi samoinicijativno podnijelo zahtjev za ranije umirovljenje i ti su zahtjevi trenutno na čekanju. “Nemam podatak koliki je broj ljudi koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, no činjenica je da smo posljednjih godina u nekoliko akcija već značajno smanjili broj ljudi koji su prihvatili otpremnine i ranije umirovljenje.

Trenutno su nam prioritet novi poslovi, a ne bavimo se kadrovskim restrukturiranjem”, kazao je predsjednik Uprave “Brodosplita”. Nedavno je Philip Zepter, srbijanski poduzetnik sa švicarskim državljanstvom, koji Vladi nudi uzimanje “Kraljevice” pod koncesiju na 30 godina kako bi tu razvijao svoj jaht-program, otvoreno poručio kako u tom slučaju broj zaposlenih u škveru treba biti prepolovljen.

Međutim, kako bilo, (zasad) nema straha od grčkog scenarija zbog rješavanja sudbine domaćih škverova. Čak i ako bi se točnima pokazale tvrdnje njemačkih konzultanata Klausa-Petera Reisa i Alfreda Kahla, koji tvrde kako splitski škver ima 50 do 60 posto viška zaposlenika, to nikako ne znači da bi svi ti ljudi završili na Zavodu za zapošljavanje, pogotovo ne odjednom.

Konzultant Klaus-Peter Reis tako tvrdi da bi, u slučaju restrukturiranja i prelaska na poslove remonta megajahti, dio prekobrojnih bio upućen na dvogodišnji trening, odnosno obučavanje u novim tehnologijama, no ti bi radnici u tom razdoblju dobivali plaću. Dio bi, dakako, bio zbrinut uz otpremnine, a dio umirovljen.

“Najvažnije je izboriti opstanak industrije na svjetskom tržištu, a onda će za nekoliko godina biti moguće govoriti možda i o povećanju broja radnika, tko zna, međutim, sada je važno preživjeti”, kaže Kahl, inače bivši direktor hamburškog brodogradilišta “Blohm & Voss”.

Bez obzira na to hoće li “Brodosplit” biti prodan samoborskoj tvornici vijaka DIV ili će se restrukturirati po već nekom od mogućih modela, radnici u proizvodnji imaju najmanje razloga za strepnju, uostalom, to je, upravo u “Slobodnoj” svojedobno bio najavio i Darko Pappo, član Uprave DIV-a, koji je jedini podnio prijavu za privatizaciju “Brodosplita”.

Samoborci su napravili strukturalnu analizu zaposlenika u škveru i utvrdili kako u proizvodnji radi 50 posto od ukupno 3500 zaposlenih, u takozvanoj proizvodnoj režiji 24 posto, a u administraciji i “u kancelarijama” 26 posto ukupnog broja zaposlenika, gdje se procjenjuje da ima najviše viškova.

DIV je predvidio da nakon privatizacije u proizvodnji radi 67 posto zaposlenih, s tim da u tom sektoru “vjerojatno uopće ne bi bilo otpuštanja, nego bi radnici dobili priliku za prekvalifikaciju kako bi mogli obavljati zahtjevnije poslove”, poslao je Pappo umirujuće signale zabrinutim splitskim metalcima.

U “Brodosplitu” je upravo vrijeme kolektivnih godišnjih odmora. No, to ne znači da se svi odmaraju. Električar Nikica Veljača jedan je od radnika koji završavaju poslove na novogradnju za švedsku “Stenu” koja se upravo sprema za dokovanje.

Nema slobodnog hoda

− U škverskoj elektroradionici radimo, što bi se reklo, kao Nijemci. Nema slobodnog hoda, svi meštri rade sve. Od rada na generatorima, motorima, montaži radara, glavnih rasvjetnih ploča, sve što ima veze sa strujom. Kad se završi jedan posao, odmah se ide na drugi, nema čekanja.

Ne znam o kakvih se 1700 radnika viška radi? − zapitao se Veljača, koji je u “Brodosplitu” skupio više od 30 godina radnog staža. − Znači, mislite da nema viška radnika? − pitamo Veljaču. − Kao laik, mogu vam reći da u ministarstvima i Vladi sigurno ima viška ljudi. Nama nedostaje proizvodnih radnika, a u administrativne radnike se ne razumim.

Problem je što nam Vlada ne želi dati jamstva za izgradnju novih brodova koji nas čekaju. Treba osigurati nove poslove i punih navoza dočekati izlazak iz krize na brodograđevnom tržištu − kaže ovaj škveranin. − Dobro, ali bojite li se za radno mjesto? − opet pitamo. − Prošao sam rat, tako da se nemam čega bojati. Jedino što me plaši je naša nesposobna Vlada. Hrvatska je zemlja na moru i brodovi će se uvik gradit, ali svjestan sam da se nešto ipak mora prominit.

pišU NEVENKA HORVAT, HRVOJE PRNJAK, DENIS KRNIĆ

Na cestama u tim županijama je broj poginulih u prometnim nesrećama u odnosu na broj ukupno umrlih osjetno veći od prosjeka u zemlji. Takvi savjeti temelje se na upravo objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku o tome kako se, gdje i koliko lani umiralo na hrvatskim prometnicama.

Prema tom izvješću prošla godina je završila sa 616 poginulih u prometu, što je 91 osoba manje nego 2008. godine. Na sto umrlih osoba u Hrvatskoj 1,2 je život izgubilo u prometu. I dalje su muškarci, kako za volanom, tako i kao pješaci, najugroženija skupina. Lani je tako u prometu smrtno stradalo 471 muškarac i 145 žena.

 Razumljivo, najviše se ginulo na području najvećih urbanih središta: Zagreb (74) i Splitsko-dalmatinska županija (64). Najmanje poginulih (9) bilo je u Požeško-slavonskoj i Ličko-senjskoj županiji (13). Dobro se drži i Šibensko- kninska (14) koja je, inače, godinama bila crna točka u Hrvatskoj.

Zanimljivo je da je na istarskim cestama lani život izgubilo 27 sudionika u prometu, od čega dvoje pješaka, po čemu je ovo područje, za hrvatske prilike, relativno sigurno.

Kada su u pitanju pješaci, oni su najugroženiji u Osječko-baranjskoj županiji, gdje je od 47 ukupno poginulih čak 15 pješaka. Tamo najčešće smrt na cesti nađu i biciklisti. Za petama je Grad Zagreb sa 14 stradalih pješaka. Sa 11 poginulih pješaka, od ukupno 37 smrtno stradalih u prometu, loše stoji i Primorsko- goranska županija.

Inače, u Dalmaciji, kada su u pitanju pješaci, lani ih je najviše stradalo na šibensko-kninskim cestama (5), splitsko-dalmatinskim (3), dubrovačko- neretvanskim (2) i zadarskim (1).

Marijan DŽAMBO

Javnost se s projektom upoznala 2008. godine kada je prof. Rudan u Splitu predstavio otkriće svojeg znanstvenog tima, jedno od najvećih ostvarenih na prostoru Hrvatske.

Istraživanjima koje je provodio sedam godina na sedam hrvatskih otoka pokazao je da gen SLC2A9 regulira razinu mokraćne kiseline u krvi, zbog čega uzrokuje i čestu upalnu bolest zglobova - giht.

Spoznaju je do danas potvrdilo sedam nezavisnih grupa, a citiralo već više od 100 inozemnih znanstvenika. Giht je, inače, oko tri puta češći kod stanovnika naših otoka nego u drugim svjetskim populacijama, pa je gen ovdje bilo lakše i pronaći. Međutim, još uvijek nije sasvim jasno zašto je giht u Dalmaciji tako čest, a teorije koje se mogu čuti među stanovništvom su mnoge, ali niti jedna još nije znanstveno dokazana.

Prof. Rudan je pri predstavljanju svog otkrića najavio da je to prvi u nizu značajnih rezultata koje tek treba očekivati od njegove grupe. I doista, u 2009. ravnopravno je sudjelovao u jednom od najzapaženijih istraživanja te godine, provedenom u 16 europskih država. Međunarodni tim znanstvenika pronašao je gene koji reguliraju razine masnoća u krvi i povećavaju rizik od srčanog udara.

Zanimljivost je toga otkrića da su razine masnoća u krvi precizno genetski regulirane u svake osobe, te da znatno manje ovise o načinu prehrane nego što se prije mislilo. Oba spomenuta rada objavio je vodeći svjetski časopis za genetička istraživanja Nature Genetics.

No, prava eksplozija svjetski vrijednih otkrića na splitskom Medicinskom fakultetu događa se ove godine. Od početka 2010. splitski su znanstvenici sudjelovali u radu međunarodnih timova koji su došli do još devet važnih znanstvenih otkrića.

Profesori Stipan Janković i Ivica Grković sudjelovali su s prof. Rudanom i mnogim vodećim međunarodnim genetičarima u otkriću gena koji reguliraju plućnu funkciju, a prof. dr. Tatijana Zemunik i prof. dr. Mladen Boban opisali su gene u podlozi kroničnih bubrežnih bolesti.

Neočekivani rezultati

Suradnja s prof. dr. Anom Marušić dovela je do pronalaska većeg broja gena odgovornih za visinu odraslih osoba. “Dalmatinci“ s Medicinskog fakulteta u Splitu, predvođeni prof. Rudanom i dr. Ozrenom Polašekom, našli su svoje mjesto i u znanstvenim radovima koji su pronašli genetske regulatore šećera u krvi, masnoća u krvi, kao i 12 ključnih gena u podlozi razvoja šećerne bolesti. Sve spomenute radove objavili su u ovoj godini Nature ili Nature Genetics, najugledniji svjetski znanstveni časopisi.

Time je Hrvatska, zahvaljujući svojoj biobanci “10.001 Dalmatinac“ na kojoj se temelje sva spomenuta otkrića, zastupljena vrlo zapaženo u znanstvenoj revoluciji koju je donio završetak projekta humanog genoma. Posebno zanimljivim prof. Rudan smatra dva nedavna otkrića.

U suradnji s prof. dr. Vjekoslavom Krželjom i prof. dr. Rosandom Mulić pronađeni su geni koji utječu na opseg struka i tjelesnu težinu. Otkriće je neočekivano jer ti geni nemaju veze s građom organizma ili metabolizmom, već su povezani s osjećajem nagrade u mozgu i ovisnim ponašanjima.

Čini se da je pretilost mnogih ljudi uvjetovana malim razlikama u tome kako im je “podešen“ unutarnji osjećaj potrebe za jelom. U nekih se ljudi pojavljuje ovisnost o osjećaju nagrade nakon jela, te ulaze u zatvoreni krug prečestog hranjenja.

Anoreksija bi, pak, mogla biti rezultat obratno podešenog mehanizma u osoba s drugačijom varijantom ovoga gena. Genetsku podlogu anoreksije trenutačno na stipendiji na Sveučilištu Cambridge istražuje mlada splitska znanstvenica dr. Vesna Boraska.

Ove spoznaje mogle bi dovesti do novih lijekova koji će moći “podesiti“ te unutarnje mehanizme u mozgu na način da se izbjegne pretjerano ili premalo hranjenje. Još je neočekivanije bilo otkriće da su početak, prestanak i intenzitet pušenja uvjetovane djelomično i genetski.

U suradnji s mladim znanstvenicima dr. Ozrenom Polašekom, dr. Ivanom Kolčić i dr. Linom Zgaga, prof. Rudan i brojni inozemni suradnici udruženi u tri velika konzorcija potvrdili su, neočekivano, da postoji gen (označen kao BDNF) koji djeluje unutar mozga i više ili manje potiče na sklonost pušenju, dok se drugi gen, povezan s dopaminskim sustavom u mozgu (označen kao DBH), povezuje s odlukom o prekidu pušenja. Uz njih postoji i odvojeni sustav gena, nazvan CHRNA, koji su zaduženi za razgradnju nikotina.

Među stanovništvom, objašnjava prof. Rudan, postoje vrlo velike genetski uvjetovane razlike u sposobnosti razgradnje nikotina, a CHRNA geni određuju kojim će intenzitetom osoba pušiti i na kolikoj dnevnoj dozi cigareta će se zaustaviti.

Bez obzira na sve objektivne rezultate koje je postigao u znanosti i struci, prof. Rudan otkriva svoju bojazan jer iako se, kako ističe, na splitskom Medicinskom fakultetu trenutačno događa nezapamćen znanstveni uspjeh za neku grupu znanstvenika s prostora srednje i istočne Europe, kaže nam da se taj uspjeh nikako ne smije prikazati senzacionalistički.

- Naši današnji rezultati nisu postignuti slučajno, niti preko noći. Oni su rezultat neprekinuta golemog truda oko stotinu hrvatskih znanstvenika i desetak hrvatskih institucija iz Splita, Rijeke, Zagreba i Osijeka tijekom cijelog proteklog desetljeća, među kojima bih uz naš splitski Medicinski fakultet još posebno istaknuo i ulogu Instituta za antropologiju i Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar“, te laboratorije “Genos“ i “Salzer“.

Udruživanje tolikog broja znanstvenika i ustanova sa svojim vrlo ograničenim sredstvima u jedan značajan i međunarodno konkurentan znanstveni projekt dokaz je da u hrvatskoj znanosti nije sve toliko loše kao što se često pokušava prikazati.

Radi se, međutim, o skromnim i samozatajnim ljudima koji su bili potpuno posvećeni svojem radu i u tome nalazili veliko osobno zadovoljstvo. Ono je za sve nas kulminiralo ovim nedavnim uspjesima na najvišoj svjetskoj razini, koji su nadmašili sva naša očekivanja.

Naši rezultati pokazuju da je danas postalo svejedno gdje se čovjek bavi znanošću ako ima pristup internetu, laboratoriju i suvremenim tehnologijama, redovit kontakt s kvalitetnim kolegama u inozemstvu, te dobru dugoročnu strategiju i velik broj motiviranih mladih suradnika, kojima smo u našem projektu ukazali potpuno povjerenje i veliku odgovornost – naglašava prof. Rudan. 

Do kraja godine još 5 otkrića

Najavljuje i kako do kraja godine možemo očekivati još barem pet značajnih otkrića međunarodnih znanstvenih timova čiji su “Dalmatinci“ ravnopravni članovi. Prof. dr. Zoran Đogaš sudjeluje ovih dana u otkriću gena koji određuje duljinu spavanja, a prof. dr. Janoš Terzić u pronalaženju skupine gena koja regulira krvni tlak.

Mladi suradnik Ozren Polašek javnosti će uskoro predstaviti gene koji reguliraju električno provođenje u srčanom mišiću i srčani ritam.

Oftalmolozi prof. dr. Zoran Vatavuk, doc. dr. Kajo Bućan i dr. Josipa Marin pronašli su gene koji određuju debljinu rožnice i sklonost očnim bolestima.

U cijeloj priči treba istaknuti i velike zasluge dr. Grge Gunjače, dr. Marine Pehlić i dr. Danijele Budimir koji su odradili najteži dio terenskih istraživanja, te Dalibore Rako, administratorice projekta koja je svima pružala neophodnu podršku.

- U ovom trenutku najviše očekujemo od suradnje s prof. dr. Gordanom Laucem iz laboratorija “Genos“, s kojim ćemo uskoro svijetu predstaviti otkriće koje je u cijelosti ostvareno na prostoru Hrvatske, pa je stoga posebno vrijedno. Radi se o objašnjenju genetske regulacije humanoga glikoma, sustava svih šećera u ljudskom organizmu, za koji smo zajednički pronašli gen koji je ključni regulator sinteze šećera. Nadamo se da bi ovo otkriće moglo ujediniti dvije velike grane svjetske znanosti – genomiku i glikobiologiju – ističe prof. Rudan.

Znanosti ne treba senzacionalizam

Upozorava ujedno kako smo prošlih godina svjedočili prevelikom broju nekritičnih i senzacionalističkih napisa o nevjerojatnim znanstvenim uspjesima raznih znanstvenika, koji bi trebali dovesti do izlječenja teških bolesti.

- Ne znam zašto su neki naši znanstvenici dopuštali takvu prezentaciju svojih otkrića, jer istina je, na žalost, bitno drugačija.

Za većinu bolesti već barem dva desetljeća svjetska znanost nema novih revolucionarnih lijekova, a niti velikih rješenja kako ih liječiti. Štoviše, mnogim lijekovima koji se danas koriste uopće ne razumijemo mehanizam djelovanja. Veliki znanstveni “prodori“ o kojima mediji često senzacionalistički pišu najviše služe osobnoj promociji pojedinih znanstvenika, a najmanje pomažu samoj znanosti.

Današnji znanstveni radovi, čak i oni najbolji, predstavljaju relativno male i ograničene, iako ipak nužne korake u shvaćanju nevjerojatno kompliciranih mehanizama u ljudskom organizmu. Potrebna je velika sreća da tu i tamo netko naiđe na nešto doista važno.

Mislim da je neodgovorno prema stanovništvu, koje je u nas dobrim dijelom znanstveno nedovoljno prosvijećeno, buditi lažne nade i nerealna očekivanja, jer mnogi ljudi i sami boluju od spomenutih bolesti. Realnost je da će i najspektakularnija znanstvena otkrića današnjice trebati najmanje desetak godina, a češće i mnogo dulje, da budu provjerena, prevedena u neki oblik liječenja i dočekaju primjenu. To vrijedi i za sve naše rezultate, koji su znanstveno izuzetno zanimljivi, ali su, na žalost, još uvijek daleko od primjene – zaključuje prof. dr. Rudan.

divna zenić

Ma to je pogreška, ne mogu vjerovati da Ministarstvo znanosti i obrazovanja neće financirati moj znanstveni projekt „Srednjevjekovni grad u Dalmaciji“. To je zasigurno neka neslužbena informacija! Moram čekati službenu odluku Ministarstva znanosti i obrazovanja pa ću se onda moći o njoj i očitovati, prva je reakcija prof. dr. Ive Babića, redovitog profesora na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu, inače bivšeg rektora splitskog Sveučilišta.

Odlukom Ministarstva kojom se uskraćuju sredstva za 245 znanstvenih projekata Ministarstvo će uštedjeti 20 milijuna kuna.

Biografija ne pomaže

Prof. Babić ne može vjerovati u ovakvu odluku Ministarstva znanosti, koju su tijekom vikenda prenijeli neki hrvatski mediji, pojašnjavajući kako je jedan od kriterija pri rezanju sredstava i činjenica da pojedini znanstvenici zadnjih godina nisu objavili ni jedan znanstveni rad.

- Ja sam samo tijekom prošle godine objavio pet znanstvenih radova, stoga mi je ova vijest još nevjerojatnija - čudi se prof. Babić.

Projekt prof. Babića Ministarstvo znanosti trebalo je pomoći s oko 60 tisuća kuna u tri godine.

Jedan od onih kojima je Ministarstvo uskratilo financiranje je i prof. dr. Eduard Vrdoljak, cijenjeni hrvatski onkolog i voditelj Odjela za Onkologiju i radioterapiju KBC-a Split. Budući da je prof. Vrdoljak na putu, uz blagodat sms-a i dopisivanja putem mobitela uspjeli smo od njega dobiti tek kratku izjavu:

- Ne znam točnu informaciju. Kada budem znao više i vidio odluku Ministarstva znanosti, moći ću reći nešto više - kratko je napisao prof. Vrdoljak.

Osim njih dvojice, bez novca za projekte ostali su, među inima, još i Ante Lauc, profesor na osječkom Ekonomskom fakultetu, Mladen Vedriš, bivši premijer, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, zatim Ivo Šlaus, redoviti profesor u mirovini, Boris Cota, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, ujedno i savjetnik predsjednika Ive Josipovića za ekonomiju, što mu očito nije pomoglo da izbori priželjkivanu državnu potporu u daljnjem znanstvenom radu.

Bez očekivane potpore ostaju i Goran Granić, prvi direktor Energetskog instituta “Hrvoje Požar”, široj javnosti poznat i kao bivši potpredsjednik Vlade, kao i Ljerka Mintas-Hodak, koja je također obnašala istu funkciju, a danas je profesorica na Poslovnoj školi u vlasništvu Đure Njavre.

Ministarstvo će nastaviti financirati 2076 projekata, no ono što brine jest činjenica da je gotovo svaki drugi ocijenjen kao prosječan, zbog čega će planirane potpore biti smanjene.

Branko Grčić se provukao

Još jedan poznati Splićanin, SDP-ovac i dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu Branko Grčić, ipak može računati na potporu države jer je njegov projekt dobio “ocjenu C”, što znači prosječan ili manjkav projekt.

Izvrsnu ocjenu, po sudu Ministarstva, zaslužilo je tek 11,6 posto radova hrvatskih znanstvenika, a dobrima je klasificirano 36,4 posto radova.

Glavni kriterij pri ocjenjivanju je bila kontrola troškovnika pri izradi projekata, pogotovo kada je riječ o isplati honorara i citiranju znanstvene literature, pri čemu je ustanovljeno kako su neki znanstvenici citirali i literaturu koja se ne može dovesti u vezu s njihovim projektima.

Iako je struktura same Marinske kule ostala netaknuta u interijer su vješto ukomponirana i sva visoko tehnnološka dostignuća koja su na raspolaganju gostima, a svaka od 16 klimatiziranih soba, nazvanih po mediteranskom bilju, ima pristup internetu, vrhunsku keramiku u kupaonicama s tuš kabinama od kristala i masažnim stupovima.  

Sve sobe su u „dosluhu“ s morem jer jedinstveni je to objekt u kojem ne postoji prostorija koja nema pogled na morsko plavetnilo. U interijeru, kako soba tako i cijelog hotela, prevladava ručno izrađeni namještaj od masivnog maslinovog drveta. Projektant Davor Žuvić vodio se idejom sinergije s okolnim krajem i višestoljetnom tradicijom maslinarstva i vinarstva. U Marini i zaleđu više je od 400 tisuća stabala maslina.

Raafourty je u Marini od Zadruge Marina otkupio i prostor nekadašnje Citadele u kojoj je trenutno zadružna uljara koja će također biti prenamijenjena u hotel sa 60 soba, restoranom i spa sadržajem, no to ne znači da će respektabilna uljara prestati s radom. Naime, Raafourty će u prvom redu izgraditi zamjenski prostor za Zadrugu Marina koja će ujedno biti i suvlasnik novoizgrađenog hotela. Projekt je to čija je realizacija već započeta, a Marinska kula bit će središte hotelskog kompleksa dijelom povezanog i podzemnim hodnicima.

Realizacija ovog projekta osim za Raafourty, ima veliki značaj i  za samo mjesto Marinu koje će zasjati novim sjajem na turističkoj karti hrvatskog Jadrana.

U prizemlju Heritage Hotela Marinska kula nalazi se jednako jedinstveni restoran MarinaDA koji, zanimljivo, nudi jela ispod peke, a kula uopće nema dimnjak. Gastronomska ponuda restorana MarinaDA bazirana je na najsvježijim namirnicama koje se nabavljaju isključivo od domaćih i lokalnih proizvođača, dok je probrana vinska karta kreirana u suradnji s najboljim hrvatskim vinarijama. U Heritage Hotelu Marinska kula posebno su ponosni na autohtonu sortu crljenak. Genetskim ispitivanjem nedavno je utvrđeno kako je američki zinfandel podrijetlom zapravo hrvatski crljenak.

To je samo jedna u nizu priča koja se može saznati boravkom u Heritage Hotelu Marinska kula koji ne nudi samo smještaj s posebnim ugođajem, postignutim dizajnerskim rješenjima koja su ispreplela asketsko i luksuzno, već i doživljaj kulinarskih igara majstora kuhinje restorana MarinaDA u kojem je maštoviti jelovnik ujedno i upoznavanje s hrvatskom poviješću i poviješću ovog kraja.

Svako jelo naime prati anegdota ili povijesna crtica i zapis, tako da se rijetko kojem gostu neće raspiriti mašta u ovom povijesnom objektu čiju unutrašnjost krase dijelovi epa Andrije Kačića Miošića "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" koji govore o turskoj opsadi Marine i otporu marinskih žena kada su gotovo svi muškarci već izginuli.

Heritage Hotel Marinska kula ima vlastite vezove za goste te nautičari imaju jedinstveni užitak da  direktno s broda ulaze u restoran MarinaDA kroz vrata koja kao da izlaze iz samog mora i uvode moreplovce u luku vrhunskog gastronomskog doživljaja.

Direktor Raafourty Hotela

Heritage Hotel Marinska kula

Janko Tomislav Vujnović

098 205 213

- Vlada očito ne razumije da je od privatizacije puno veći problem što “Brodosplit” nema novih poslova, te rasteže s izdavanjem jamstava za dva bulk carriera koje bi splitsko brodogradilište gradilo za sebe, odnosno svoju tvrtku “Brodosplit plovidba“. Škverani nikako da dočekaju ta jamstva koja bi nam osigurala pune navoze. Ukoliko tijekom idućeg tjedna Vlada ne pruži jamstva, idemo u prosvjed ispred zgrade Splitsko-dalmatinske županije. Očekujemo podršku svih sindikata koji djeluju u “Brodosplitu“ - poručio je Dragičević.

Priupitan da komentira odbijenicu koju je od strane Vlade dobio norveški fond “Ocean Quest“, a koji je namjeravao u četiri domaća škvera graditi 20 brodova vrijednih milijardu eura, Dragičević je rekao kako i to potvrđuje da u Vladi ne razumiju značaj brodogradnje.

- Tekstove pišem bez predumišljaja, slijedeći trenutačne impulse. Teme biraju mene. Ipak, tek nakon pobjede na ovome natječaju palo mi je na pamet da sam u stvari napisala popriličan broj erotskih priča i poezije, pa san se “incukala” i naglo otkrila da se bavim tom temom više nego što sam bila svjesna. Nagrađena spisateljica piše na portalu e-novine, vodi i vlastiti portal e-ćakule kao i vlastiti blog pod imenom Marchelina na internetskoj adresi http://matejuska.blog.hr.

Neka visi Marchelina

 Pseudonim Marchelina, pod kojim je svojedobno počela surađivati u našem “Pometu”, Boba je uzela prema najdražoj pjesmi najdražeg Tome Bebića, a kaže da je neki dijelovi pjesme asociraju na jednu njezinu osobnu priču. - Pod punim imenom pišem kad se pravim ozbiljna, kad pišem malo angažiranije tekstove. Kad pišem kao Marchelina, e, onda je to pisanje uz potpuno odricanje od odgovornosti.

Marchelina se “pustila od kraja” i ja više ne znam kako je zauzdati, lajava je do zla boga, stalno se dira u Vladu, premijerku, gradonačelnike, mislim, žena je živa nevolja, sve u svemu, i molit ću da uđe u zapisnik da se ja s njom uopće ne družim u privatnom životu. Vlaški izrazi, splitski “ulični” govor, karikiranje i jednog i drugog, to je sve Marchelina započela, i ja s tim nemam ništa.

Ona je manita, zamantana i šenpjasta, i svaki put kad neki tekst napišem tim njenim jezikom, stanem i u čudu se pitam: “Majko moja, ma je li ovo izašlo iz mene, jedne skroz ozbiljne žene?” Boba već treću godinu surađuje i s cijenjenim portalom e-novine:

- Kad sam im poslala prvu priču, prepala sam se vlastite hrabrosti, kao - moš mislit, baš će Luković objavit moju priču na istim stranicama na kojima pišu Ivančić, Lucić i Dežulović! Kad su je ipak objavili, po kući sam od sreće pravila tombule. Urednika Petra Lukovića, uza svoga prvog urednika iz “Pometa” Ćiću Senjanovića, drži najzaslužnijim za rast svojih spisateljskih krila. Svoj portal e-ćakule počela je uređivati i voditi prošle godine.

Uza svoje tekstove, Boba preuzima kolumne Senjanovića i Lucića te karikature i brojne druge radove najaktivnijeg suradnika, znalca i zaljubljenika u sve splitsko, arhitekta Ede Šegvića. - Objavljujem autorske tekstove mnogih blogera, i drugih poznatih i manje poznatih autora. Uglavnom se radi o humoreskama, jer mislim da ovome gradu fali malo smijeha - kaže Boba, koja svoj blog piše već tri godine:

Blogerska solidarnost

- Počela sam iz obične znatiželje, a onda sam se na tome mom blogu počela osjećati jako udobno, “ka doma”. Nakon nekog vremena počela sam sve moje bure i nevere dijeliti s tim “papirom”. Blog mi je u život donio dosta zanimljivih i kreativnih ljudi. Blog zajednica posjeduje i njeguje neku vrstu altruizma kakav je danas rijedak i pomalo u izumiranju.

Kada mi je bilo najteže, kada sam bila i bez posla i bez prihoda, naišla sam na nevjerojatnu potporu mojih blog prijatelja. I to ne samo verbalnu. Za mene je otkriće o tolikom broju dobrih ljudi koji su spremni pomoći, bilo ravno čudu - kaže blogerica koja posljednjih godina piše uglavnom besplatno, a za širokopojasni internet i ostalo zarađuje radom u jednoj sportskoj organizaciji.

Po struci je ekonomska tehničarka, a najviše se bavila turizmom i stranim jezicima. No posao koji ju je obilježio i očeličio je onaj u Željezari Split, u kojoj nije preživjela nesretnu privatizaciju. - Napisala sam hrpu priča o Željezari i sudbini njenih radnika. Iako sam našla novo zaposlenje, neprekidno razmišljam o tome, pitam se što je s mojim nekadašnjim kolegama, od čega i kako žive...

Nitko ne zaslužuje takav kraj radnog vijeka - kaže Boba pokazujući da osim spisateljskog talenta ima i čelični osjećaj za socijalnu pravdu. Osim bolnog iskustva iz Željezare, Boba je snažno uzmiješana iskustvom svoga statusa djeteta iz miješanog braka u ratnom Splitu.

Sin i grad

- Bila sam, blago rečeno, osupnuta kada sam se jedno jutro probudila i shvatila da sam postala stranac u vlastitom gradu. Porijeklo mog oca me najednom počelo određivati više nego moja narav, postupci i djela, pa sam tako imala priliku iz prve ruke saznati kako je to kad nosiš “pogrešno” ime, kada si koktel pogrešnih gena. To iskustvo me poprilično obilježilo, ali nije u meni ostala niti kap gorčine.

Nisam mrzila one koji su mrzili mene, jer bi me onda učinili sebi sličnom, i zato iz tog razdoblja pamtim samo one događaje i situacije koji su išli u prilog mom uvjerenju da na svijetu živi puno više dobrih nego loših ljudi. A iskustva iz tog vremena Slobodanka je sažela i opisala u prvoj priči koju je poslala u e-novine, a naslov joj je bio “Četnikuša”. Boba i Marchelina do grla su umočene u Split.

- Split volim kao grad u kojem živim i u kojem sam provela najljepše dane mladosti, one “lude osamdesete”. Naravno da u Splitu uočavam i loše stvari, ali one ne uspijevaju pokvariti niti umanjiti moju očaranost ovim gradom - kaže Boba koja je po mjestu rođenja Šibenka, pa u sebi nosi ljubav prema oba grada. Iako, priznaje i sama, zbog suradnje u e-novinama, možda za nju (do ovog teksta, naravno) zna više ljudi u Beogradu i Sarajevu nego u Splitu.

Česta tema Bobinih tekstova je i 18-godišnji sin, kojeg u drugoj polovici njegova dosadašnjeg života Boba sama odgaja. - Sin ne samo da ne čita moj blog, nego ga i inače internet i “virtuala” uopće ne privlače. Aktivni je sportaš, vrijedan i discipliniran, moja sušta suprotnost, i sjedenje ispred kompjutora nije ono kako on zamišlja kvalitetno provedeno vrijeme.

Poprilično je pragmatične prirode, moja zanošenja i sanjarenja su mu uglavnom zabavna i moram priznati da je naš suživot jako dinamična i osebujna kombinacija dviju potpuno suprotnih naravi. Ipak, on obavezno pročita one tekstove o kojima poželim čuti njegovo mišljenje.

Da bih ga motivirala, koristim se suptilnom metodom tipa ‘ako ne’š pročitat moj blog, ne’š dobit ručak danas’ i tako to. On tada vrlo ozbiljno sjedne i pročita, bidan, i pohvala koju dobijem od njega vrijedi mi i znači više od svih drugih priznanja. Mama je mama.

siniša kekez

Ubojstva su se dogodila u travnju 2005. godine, a Pejović se nalazi na slobodi od kraja rujna 2008. godine kada mu je ukinut pritvor u kojem je proveo dvije godine, što je maksimalan rok predviđen zakonom.

Nakon izalaska na slobodu Pejović je otišao živjeti u Deanovce u zagrebačkoj okolici odakle je uredno dolazio na rasprave na Županijski sud u Splitu. Krajem prošle godine je završio na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici “Jankomir” u Zagrebu.

Suđenje zbog dvostrukog ubojstva počelo je početkom 2007. godine, a krajem iste godine optuženi je tijekom rasprave zatražio ponavljanje svih dokaza kao i ponovno pozivanje svih svjedoka.

Kako se Pejović izjasnio, zbog psihički izrazito teškog stanja bio je pod terapijom jakim lijekovima zbog koje nije mogao kvalitetno pratiti suđenje. Postupak se otegao i zbog nedostatka dokaza te sporne legalnosti pretrage stana u kojem je boravio optuženi kada je pronađen jedini materijalni dokaz.

Tijekom suđenja Vrhovni sud je čak tri puta odlučivao o legalnosti pretrage, a u rujnu 2009. godine su donijeli konačnu odluku kako je provedena na zakonit način. Glavna rasprava tada je trebala ponovno krenuti, ali nije bilo mogućnosti jer je Pejović bio hospitaliziran.

Na splitski sud je došao ovaj tjedan te ga je u posebnoj sobi pregledao neuropsihijatar prof. Borben Uglešić. Tijekom razgovora pregledana je i liječnička dokumentacija optuženoga Pejovića te je zaključeno kako je zbog općeg psihofizičkog stanja raspravno nesposoban najmanje tri mjeseca.

Anoreksični alkoholičar

Savo Pejović, bivši kapetan JNA, uključio se u Domovinski rat kao dragovoljac 1991. godine. Od posljedica rata obolio je od PTSP-a i depresije, zbog čega mu je kasnije oduzeta poslovna sposobnost. Takvo zdravstveno stanje je pogoršano urođenom epilepsijom, a kasnije je bolovao od anoreksije i bulimije.

Tijekom suđenja njegov punac s kojim je živio u Segetu i nakon razvoda svjedočio je kako se Pejović dizao po noći i povraćao, čega se poslije nije sjećao. Liječio se od alkoholizma i bio redoviti član Kluba liječenih alkoholičara. U svojoj obrani ustrajao je kako je nevin, a oružje ubojstva, dva pištolja, škorpion i tetejac, nikada nije nađeno.

S mjestom zločina Pejovića povezuje metak nađen među ostalim streljivom u njegovoj sobi, a na kojem su bili tragovi cijevi identični tragovima na čahurama nađenima na mjestu zločina. Tragovi potječu iz istog škorpiona za koji se pretpostavlja kako mu se u cijevi zaglavio metak te je to razlog zašto je ubojica posegnuo za drugim pištoljem.

U svojoj obrani Pejović je tvrdio kako je metak kupio na ilegalnom tržištu zajedno s ostalim streljivom koje je imao. Oštećenja na metku nisu vidljiva golim okom jer se radi o mikrotragovima.

- Nakon što sam razgovarao sa svojim klijentom utvrdio sam kako postoji tek slaba mogućnost pripremanja kvalitetne obrane zbog njegova zdravstvenog stanja. Upravo zato sam zatražio procjenu njegove raspravne sposobnosti, što je i prihvaćeno i obavljeno - kazao je odvjetnik Dragan Mijoč koji zastupa optuženog Pejovića.

piše katarina marić banje
snimio joško šupić/CROPIX

Skupljanje potpisa trajat će do srijede u ponoć

Matijašević je najavio da će skupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv izmjena ZOR-a trajati do srijede u ponoć te da će ukupan broj skupljenih potpisa biti poznat u četvrtak. Iz sindikata napominju kako je određeni broj potpisa sigurno nevažeći te apeliraju na građane da nastave s potpisivanjem kako se ne bi dogodilo da zbog nekoliko nevažećih glasova propadne peticija.

Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista, sindikalistima je danas predao 80.000 potpisa za referendum koje su prikupili njegovi aktivisti.

Sindikati su do nedjelje navečer uspjeli prikupiti 97 posto potrebnih potpisa građana za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu, a prema neslužbenim podacima, do ponedjeljka navečer prikupljen je dovoljan broj potpisa za prvi referendum u povijesti Hrvatske.

"S istekom 12. dana prikupljeno je 97 posto potrebnih potpisa. Unatoč vremenskim neprilikama koje su jučer bile u čitavoj Hrvatskoj, a koje se i danas nastavljaju, upućujemo apel svim građanima da se odazovu i daju svoj potpis za referendum", kazao je za Index u ponedjeljak popodne koordinator sindikalnih središnjica Ozren Matijašević.