Otkad su na vlasti, osjećam neodoljivu potrebu za alkoholom

Otkad su na vlasti, osjećam neodoljivu potrebu za alkoholom Stvar postaje iritantnija u trenutku kada se ova gomila bahatih lopina osovi na stražnje noge i pod krinkom borbe za čistu, trezvenu i tihu Hrvatsku pokušava posjetitelje koncerta prikazati kao skupinu demona koji noću haraju ulicama grada, "konzumiraju alkohol i druge stvari pa putem stvaraju probleme". S druge strane, ništa ne tjera na opijanje kao buđenje u zemlji 300 tisuća nezaposlenih, a ako "druge stvari" nisu cigareta, burek ili druga boca alkohola - ne brinite, za te "druge stvari" nemamo novca. Vi ste se za to pobrinuli. Problema gotovo da i ne bi ni bilo kada bi se radilo o nekoj udruzi brižnih roditelja koji ne žele da im djeca padaju pod loš utjecaj, ali okrene vam se želudac kada pročitate da iza svega stoji HDZ, organizacija neopisivo zabrinutih nabiguzica koja je alkohol pretvorila u zanimanje onih koji drugog posla nemaju. Još je bljutavije to da nitko od njih nije stvarno zabrinut za mladež ili miran san građana već se radi o najobičnijem političkom prepucavanju lešina koje ne biraju sredstva i učinit će sve da "one druge" prikažu u negativnom svjetlu. U toj su se vječnoj borbi okomili i na te posljednje mrvice zabave jer to je jedino što još nisu uspjeli ispolitizirati i pretvoriti u problem. Čudnovati slučaj Benjamina Buttona No, tako to vjerojatno ide. Festivale će pogurati na rub grada ili u klubove, a trgove će ostaviti za predizborne koncerte estradnjaka i tezagorša koji će po cijelu noć arlaukati i građanima davati upute za koga ne nadolazećim izborima glasati. Rock festivali očito nisu bitni za grad niti im HDZ pridaje bilo kakav značaj.   Ipak, razloge ovakvog ponašanja ne treba tražiti u Damiru Felaku već stranci kojoj pripada. Naime, dobro je poznato da se "pravi" HDZ-ovci ne rađaju kao sva ostala djeca. Rađaju se kao srednjovječni muškarci i žene, a to je vidljivo i iz njihovih poteza koji malo kada idu na ruku mlađoj populaciji. Oni nisu zaboravili kako je to biti mlad već o tome ni ne razmišljaju jer mladi nikada nisu ni bili. Pogledate li njihove fotografije iz sedamdesetih, primijetit ćete da je jedina razlika u veličini kragne. Nešto kao Oliver Mlakar, samo što ovi nisu simpatični. Već su tada bili u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima, a da nije Prljavog Kazališta od devedesetih naovamo, distorziju vjerojatno ne bi ni čuli. Nikada nisu prošli kroz "buntovnu fazu", pubertet ih je u potpunosti zaobišao, a njihovi su glazbeni afiniteti od starta bili srednja struja i pjesme domoljubnog sadržaja. Nađete li se ikad u prilici da prelistate Klaićev rječnik stranih riječi, zaustavite se kraj riječi "oksimoron" i uočit ćete "mladež HDZ-a" kao jedan od primjera. Porock 'n' Roll Dakle, tražiti od jednog HDZ-ovca da shvati što mladima znači rock festival koji se ne održava u vukojebini tri dana jahanja od prve utičnice, podjednako je promašeno kao i tražiti muške fanove Celine Dion. Oni u tome vide zlo, đavolju muziku, zov droge i poroka, ali prije svega, perfidnu poruku crvene pošasti, crvene armije, crvenih mundira ili bilo čeg crvenog. Kada ugledaju mladež koja se izvija uz zvuke rokenrola, za njih je to potpuni šok jer s takvim se čudesima nikada prije nisu susretali i naravno da u tome prepoznaju nešto zastrašujuće. Plaše ih ti čudno obučeni ljudi jer takva bića ne viđaju u središnjici stranke ili na nekom od njihovih derneka. Na kraju krajeva, priručnik "HDZ za početnike" jasno navodi: "Riječ 'porok' sastoji se od dvije riječi, po i rok. Dakle, ako idete po rok, to je porok".  Ali najgore od svega je to da oni koji se nazivaju rokerima u pravilu ne glasaju za HDZ. A takvi nemaju što raditi u blizini onih koji to čine. Još malo i slat će ih na neki otok pa neka tamo sviraju svoje "rokove" do mile volje.