Ženama ne treba skrb crkvenjaka nego sloboda

Zašto prije izbora?

Takvim zahtjevima treba se oduprijeti iz više razloga, a za žene je ključan onaj koji zagovara slobodu izbora, slobodu da same odlučuju o svome tijelu, o tome hoće li ili neće imati djecu, kada i s kim. Ženama ne treba “skrb” države niti “crkvenih otaca”, one su misleći subjekti, i znaju same odlučivati. Važnije je vidjeti zašto se baš prije parlamentarnih izbora zahtjev za zabranom pobačaja aktualizira, a ne propituju se načini financiranja same Crkve, za čiju je netransparentnost odgovorna država.

Spomenimo i to kako Europska komisija zabranjuje da se EU sredstva iz Progress programa ili bilo kojeg drugog EU fonda koriste za kampanju protiv pobačaja, jer smatraju da je to zloupotreba, odnosno da bi takva kampanja bila nekompatibilna s EU vrijednostima.

X Držite li u najmanju ruku neobičnim da je kler koji ne ulazi u bračne zajednice, niti, barem oficijelno, sudjeluje u prokreaciji, često najglasniji kod donošenja mjera i kreiranja javnih politika koje utječu na područje ljudske seksualnosti?

- Kler se drži svoje dogme, i to je “samorazumljivo”. Nažalost, lišen je mnogih iskustava ljudskih života, kao što su to iskustva vezana uz ljudsku seksualnost (ako se drže nauka!), te ih to na neki način diskreditira kao “suce” naših života.

X Ženska tijela su očito još uvijek polja dokazivanja muške moći, a u najgrubljem obliku i vođenja ratova o čemu svjedoče nesretne sudbine silovanih žena u ratnim sukobima na području bivše Jugoslavije. Nedavno je u javnost procurila informacija da glavni tužitelji BiH i Srbije pripremaju sporazum o kažnjavanju ratnih zločina kojim se praktički aboliraju silovanja počinjena u srbijanskim logorima. Čini se da je pravda prilično spora i vrludava, posebice kada su u pitanju zločini počinjeni nad ženama?

- Ne čude me politički motivirani dogovori na štetu žena. To što ženska tijela pamte nasilje i što očekuju pravednost, tužitelje ne zanima. Nažalost, u hrvatskoj se javnosti premalo govorilo o silovanju u ratu kao rodno uvjetovanom nasilju, pa je i danas uobičajeno mišljenje da silovanje ide “ruku pod ruku” s ratom. Evo, silovanja se ponavljaju i danas u Libiji, a mediji najčešće zaboravljaju govoriti o silovanju kao “patrijarhalnoj praksi”.

Mislim da danas tek žene iz feminističkih krugova znaju da je Međunarodni sud za zločine na području bivše Jugoslavije, na osnovi presuda Kunarcu, Kovaču i Vukoviću za silovanja u području Foče, proglasio silovanje u ratu ratnim zločinom i zločinom protiv humanosti, razumijevajući silovanje i kao ratn(ičk)u strategiju. Kazne, iako visoke u odnosu na silovanja “u miru”, za žrtve silovanja nikada nisu primjerene. Pri tome, ne znam niti za jednu presudu za silovanja počinjena u ratu u Hrvatskoj, a to govori i o svakodnevnom marginaliziranju nasilja nad ženama.

X Bliže se parlamentarni izbori, a time se aktualizira i pitanje ženskih kvota na listama stranaka kao mjera pozitivne diskriminacije. Zbog čega je važno u ovom trenutku napraviti pritisak na političke stranke da poštuju zakonske odredbe kojima se definira ovo područje?

- U ovom je trenutku važno zahtijevati provedbu “pozitivnih mjera” jer ćemo inače opet čekati četiri godine i nove parlamentarne izbore za pritisak, uglavnom žena iz ženskih udruga, da se ispune zakonske odredbe o uravnoteženom sudjelovanju žena, tj. isticanjem barem 40 posto jednoga spola na izbornim listama. Za mene, nema demokracije bez ravnomjernog sudjelovanja žena u javnom životu, a biti na stranačkim listama tek je preduvjet.

Bojim se da će stranke radije platiti predviđene kazne, no istinski promicati rodnu politiku. Neke će žene reći da žele biti birane “bez kvota”, prema svome znanju i uspješnosti, no moj je odgovor protupitanje: Mislimo li da su svi muškarci koji sjede u Saboru izabrani stoga što imaju znanja i vještina? Centar za ženske studije, kao i nekoliko ženskih udruga, provest će kampanju, kojom žele “podsjetiti” političke stranke da je ženama mjesto u političkom odlučivanju, ako želimo promjene u društvu. A jasno je da su promjene nužne.

X Što za Vas znači politički princip “žena ženi”? Podrazumijeva li on bezrezervnu podršku svim političarkama, pa čak i onima koje javno zagovaraju zabranu pobačaja?

- Dakako da ne treba biti bezrezervnih podrški ikome. Mislim da niti članice i članovi pojedinih stranaka uvijek ne prakticiraju “stranačku stegu”. Vidi se to i po reakcijama žena iz HDZ-a, na primjer, vezano uz pravo na siguran i dostupan pobačaj. Žene znaju ili osjećaju prijetnje koje se odnose na ograničavanje njihove slobode izbora.

K tomu, uvijek postoje neke teme koje mogu homogenizirati žene bez obzira na njihove političke afilijacije, teme kao što je to nasilje nad ženama ili pravo na plaćeni rad. Dakako, neke će žene zagovarati stavove s kojima se ne slažem, ali važno je da postoji prostor dijaloga.

Bez prava na rad

X Neke feministkinje tvrde da je trenutno najznačajnije žensko pitanje ono vezano uz područje rada. Time se, nažalost, čini kao da se zatvara još jedan začarani krug jer je upravo to područje na kojem je i niknula borba za ženska prava. Znači li to da se nismo puno pomakli?

- Prošlo je stotinu godina od prvih ženskih demonstracija i traženja ženskih radnih prava. Čini se da su ženska prava danas najugroženija upravo u području rada. Ili su nezaposlene, ili su izgubile posao, ili su potplaćene za svoj rad, ili su izložene mobingu i seksualnom zlostavljanju. No, radnička prava su u cjelini ugrožena, a bojim se da će žene, i one visoko obrazovane, završiti na europskom tržištu rada kao potplaćena radna snaga izložena različitim diskriminatornim praksama.

X Radite u Centru za ženske studije u Zagrebu, ali ste i vrlo aktivni na međunarodnoj feminističkoj sceni, primjerice, članica ste Izvršnog odbora Europskoga ženskog lobija... Umorite li se možda nekad od aktivizma i poželite li katkad tek ostati kući i peći kolače ili je revolucija jednostavno uvijek u vašoj krvi?

- Za mene je feministički aktivizam i strast i politika, a dodatnu energiju mi daje razmjena iskustava na međunarodnoj sceni. Pečenje kolača pripada “privatnoj sferi”, nisam primijetila da se, na primjer, političare ili muški dio klera pita peku li kolače. No, volim kad moji muški prijatelji sa mnom razmjenjuju recepte.