Dr. Nenad Končar: Znamo kako treba pokrenuti neprofitabilne…

» Đuro Popijač, ministar gospodarstva, u zadnjem razgovoru mi je kazao kako pregovori glede privatizacije jadranskih brodogradilišta idu dobrim tokom i da se mogu očekivati dobre vijesti. Možete li nam vi kazati nešto više o pregovorima s AZTN-om i Europskom komisijom kada je u pitanju privatizacija Brodotrogira i Kraljevice?

- Ono što mogu reći jest da je Europska komisija tri puta tražila pojašnjenje naše ponude, da je između toga bilo nekoliko manjih intervencija, te da i hrvatska Agencija i Europska komisija vrlo ažurno, odgovorno i stručno pristupaju ovom procesu. Naravno, i nama je stalo da se čitav proces što više ubrza, ali i da se odradi kvalitetno i da ne ostane neriješenih pitanja. Dogodio se i jedan tehnički problem, koji se sastoji u tome da je Europska komisija promijenila pregovarački tim, ali sve se i dalje odvija vrlo profesionalno. Drago mi je što su u Ministarstvu gospodarstva optimisti.

Osobno sam po prirodi optimist i mislim da postoji 85 do 90 posto vjerojatnosti da se proces privatizacije uspješno privede kraju, što će rezultirati revitalizacijom obaju brodogradilišta na zadovoljstvo svih zaposlenih, uprave i vlasnika. Ovom prigodom bih podsjetio kako su se natječaji za privatizaciju brodogradilišta vodili u vrijeme kada je situacija na tržištu katastrofalno loša, kada je drastično pao opseg narudžbe brodova, što naručitelji brodova i te kako koriste, pa postavljaju sve teže uvjete.

Sve teže je ugovoriti avans i plaćanje po situacijama ili neke druge povoljnije financijske uvjete. Siguran sam da su u Vladi RH i Europskoj komisiji svjesni te činjenice. To pridonosi realnom sagledavanju ukupne problematike hrvatske brodogradnje. U svakom slučaju, naš glavni plan je nastaviti s profitabilnom proizvodnjom brodova te preuzimamo na sebe golemi rizik kojim jamčimo naš uspjeh.

» Vi ste u svojim ponudama naveli kako u Brodotrogir namjeravate investirati 100 milijuna eura, a u Kraljevicu 44 milijuna eura. Slažu li se u Europskoj komisiji da te brojke odgovaraju 40 posto ukupnog troška restrukturiranja, s obzirom da se u natječaju traži da budući vlasnik snosi 40 posto troškova tog procesa?

- Prema našim kalkulacijama, ti iznosi odgovaraju i više od 40 posto troškova restrukturiranja.

» Europska komisija zahtijeva i određeno smanjivanje kapaciteta navoza brodogradilišta. Kako teku pregovori u vezi s tim i kako se u toj situaciji postavlja Ministarstvo gospodarstva?

- Logično je da se mi kao investitori zauzimamo za zadržavanje što većeg kapaciteta proizvodnje, jer nam je to primarni interes i u tom kontekstu vidimo možda najvažniji dio pregovora s Europskom komisijom. Ministarstvo gospodarstva brani nacionalni interes, jer veći proizvodni kapaciteti znače i veći broj radnih mjesta.

» U Brodotrogiru je zaposleno 1200 ljudi, a u Kraljevici 520. Koliki je, prema vašemu mišljenju, optimalan broj zaposlenih?

- Za sada je vrlo nezahvalno govoriti o tome jer još uvijek traju pregovori o bitnim pitanjima koji će utjecati i na broj zaposlenih, a mnogo toga ovisi i o stanju na tržištu. Ako se tržište dovoljno brzo oporavi, a nadamo se da će to biti najkasnije od 2013., tada će i perspektiva za sve zaposlene biti bolja. Za neke poslove trebat ćemo zaposliti nove, visokokvalificirane kadrove, s obzirom na uvođenje novih tehnologija, kao i izradu stručnih elaborata za europske fondove.

I sa sindikatima Brodotrogira i sa sindikatom u Kraljevici razgovori još traju, ali sam uvjeren kako ćemo se kroz partnerski i suvlasnički odnos moći konstruktivno dogovoriti o svim bitnim pitanjima, jer ćemo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo osigurali što više kvalitetnih narudžbi koje će onda zaposliti proizvodne kapacitete.

» Kakva je situacija s ugovorenim poslovima u Brodotrogiru i brodogradilištu Kraljevica?

- U Brodotrogiru su na snazi ugovori koji nam osiguravaju posao tijekom 2011. i 2012., dok je u Kraljevici situacija nepovoljnija budući da mnogo toga ovisi o tome kako će se premostiti trenutna zabrana Europske komisije za davanje novih jamstava za izgradnju četiriju ribarica za ruske tvrtke. Ti su poslovi ugovoreni prije kraja lipnja, kada je bio rok nakon kojeg, sukladno pregovorima Hrvatske i EU-a, više nije bilo moguće ugovarati nove poslove. Sada je pitanje kako organizirati financiranje posla izgradnje ruskih ribarica bez državnih jamstava koja se više ne smiju izdavati.

Po našim informacijama, zainteresirane strane intenzivno rade na rješavanju ove problematike. Moramo biti spremni na sve opcije. Kada to kažem, mislim na to da se ne smijemo razmetati ni previše euforičnim ni katastrofičnim najavama, nego trijezne glave nastojati odraditi što bolji posao kako bi brodogradilišta nastavila s poslovanjem na kvalitetnim temeljima. To znači da se za nekoliko godina od privatizacije ne ponavljaju opet stari problemi ili da se ostavi bilo koji neriješen problem koji bi naknadno iskrsnuo i blokirao tvrtku.

» Kako ste se odlučili za ulazak u ovaj posao? Ili, drugim riječima, koje su bile najveće slabosti u bivšem radu brodogradilišta, za koje vi smatrate da su rješive i da će njihovim uklanjanjem poduzeća moći biti profitabilna?

- Mislim da je u tom kontekstu dovoljno načiniti usporedbu između Uljanika, domaćeg brodogradilišta koje radi barem na pozitivnoj nuli, i ostalih brodogradilišta koja proizvode gubitke. U tom kontekstu mi se čini da je glavna razlika to što Uljanik ima dugovječnu upravu koja se uspjela otrgnuti dnevnopolitičkim interesima. To najprije znači da je uprava uspjela dosegnuti ekspertnu razinu, jer sve studije pokazuju kako je u ovako tehnološko zahtjevnim industrijama potrebno najmanje 15 godina rada, učenja i poslovanja kako biste postali ekspert u svojem području.

Zbog toga je Uljanik i mogao pokrenuti izgradnju tehnološki zahtjevnih i sofisticiranih brodova, takozvanih “jaružara” ili “dredgera” na vlastiti pogon koji služe za produbljivanje plovnih putova, odnosno izgradnju obala, umjetnih otoka ili produbljivanje obala. Prethodno su do perfekcije razvili vještinu gradnje brodova za prijevoz automobila. Njihova stručnost im je omogućila i da u pregovorima za nabavu sirovina imaju autoritet i mogli su jeftinije od konkurencije, makar za pet posto, dobiti, na primjer, sirovinu za brodski lim.

Kada tome pridodate da su se u najvećoj mogućoj mjeri otrgnuli od politike, tada je jasno zašto je Uljanik tako uspješan u nevjerojatno jakoj konkurenciji na svjetskom tržištu. Naravno, i antikorupcijska kampanja koju provode nadležne institucije već daje svoj doprinos smanjivanju “troškova” u brodogradnji, ali mislim kako se ponajprije moramo osloniti na pamet naših vlastitih stručnjaka i inženjera, i iz tog vlastita znanja stvarati novu dodanu vrijednost koju će tržište nastaviti cijeniti kao kvalitetni hrvatski brend.

» Kako bi država u novim okolnostima, dakle ne takozvanim vertikalnim subvencijama i državnim jamstvima, mogla ubuduće pomoći brodogradnji?

- I u Europskoj uniji postoje različiti modeli takozvanih horizontalnih potpora, no u Hrvatskoj država posebno bi trebala, ako je ikako moguće, dodatno obratiti pažnju na što kvalitetnije sveučilišno i stručno obrazovanje i usavršavanje inženjera i svih drugih radnika koji rade u ovom sektoru. Samo nas znanje, inovacija i primjena novih tehnoloških rješenja mogu očuvati na svjetskom tržištu i na tome moramo stalno raditi i usavršavati se. To se posebno odnosi na mala brodogradilišta kao što su Kraljevica i Brodotrogir, ali i na velika kao što su Uljanik, 3. maj i Brodosplit. Kolijevke znanja su naši fakulteti i instituti koji bi trebali čim je prije moguće započeti s novim valom inovacija u suradnji s privatnim i javnim sektorima.

» Kada smo već kod Brodosplita, zbog čega niste dali ponudu za kupnju toga brodogradilišta?

- Razlog je jednostavan: studija koju smo izradili je pokazala kako bismo morali preuzeti veći rizik nego što bi to bilo u tom trenutku prihvatljivo za nas, jer je riječ o mnogo većem brodogradilištu od Brodotrogira i Kraljevice, pa su time i rizici neuspjeha mnogo veći. Pri tome moram istaknuti kako želimo sve najbolje samoborskom DIV-u, trebalo je mnogo hrabrosti za ulazak u taj posao i zbilja im želimo sve najbolje.

piše frenki laušić